pixabay.com




Puno smo se ogriješili o Prirodu. Bacamo se drvljem i kamenjem na sve što nam (za)smeta. Ne volimo / poštujemo ni svoje roditelje, a o onima s pra, čukun da ne pričamo.

Iako su također eksploatirali životinje, naši preci su ih, nesumnjivo – ne tako davno – makar poštovali.

Mada su također mislili različito od svojih roditelja (predaka), oni su ih – sve donedavno – makar poštovali.

Težili su svom i ukupnom napretku, ali su mnogo bolje od nas – jučer je to bilo, vjerujte – poštujući Prirodu, razumjeli pojam održivog razvoja. Za koji, uzgred budi rečeno, nisu ni znali. Ali su jako dobro vidjeli, ili makar osjetili, kuda vodi – jurnjava za profitom.

Smijali smo se Indijancima i drugim skoro pa istrebljenim “primitivcima”, i njihovim pokušajima da objasne svoju životnu filozofiju – tako jednostavnu, i tako blisku prirodnim zakonima. Nekima je to još uvijek smiješno …

Idemo ispočetka … Kako ono bi (?): U početku bijaše – Riječ. Možemo li mi ući u frekvenciju Riječi, pa zavibrirati prema Prirodi – drugačije. Doživjeti taj sinhronicitet. I dati Riječ. Pa preći i na djela.

Baš kao što su oni, koji su se iscijelili od najtežih bolesti, najprije dali – sebi – Riječ da više neće živjeti sumanuto, da će promijeniti svoje navike, da će povesti računa o svemu onome o čemu dotad nisu. I proveli to u djelo.

Bez potpunog uvida u greške koje (svakodnevno) pravimo… bez priznavanja vlastitih pogrešaka, nema nama ucjelovljenja. I nema iscjeljenja. Pa tako ni i od autoimunih…

Unatoč tome što njihove izvore nerijetko smještaju u prostor na koji, “znanost kaže”, mi ne možemo utjecati, ne činiti ništa korjenito i holistički je gluplje nego kopati bunar u Sahari. Ili gađati praćkom Mjesec da ga ispraviš u odnosu na svoj pogled na Kosmos.

Ali, što činiti, reći ćete, ponajviše vi koji imate neki od simptoma koje su determinirali kao autoimune, kada ni znanost ne zna – kako da im doskoči?
Što činiti, ako npr. za dijabetes tip 1 kažu kako je genetskog podrijetla? Kako objasniti pojavu koja nije izazvana našim ponašanjem, našim izborom načina života?

Pa, čak i da jest tako, a nitko to sa sigurnošću ne može tvrditi, unatoč svim objavljenim znanstvenim dokazima – jer, naprosto, ima i drugih, suprotstavljenih, isto tako znanstvenih – hoće li nam šansu za iscjeljenje (ako ga uopće želimo ?!) donijeti nastavak istog pogleda na stvari, ili nešto drugačiji pogled?

Pa i kad ima nekih trenutnih poboljšanja kad primaju inzulin, koriste antihistaminike, kortikosteroide etc.etc. da li oni kojima je ugrožen imunitet zaista vjeruju da će tako biti izliječeni?

U većini slučajeva, ne. Ali, u apsolutnoj većini slučajeva takvi – ne i svi – i ne vjeruju u svoje potpuno iscjeljenje. I radije biraju da “životare”, negoli da pristupe korjenitim promjenama vlastite svijesti.

I radije traže liječnika koji će ih “anestezirati” svojim “znanstvenim” pesimizmom (i ubiti nocebo), negoli što će naći nekog tko će im pružiti podršku u osobnom razvoju. U potpunom preokretu.

Jeste li spremni za novi početak? Za potpuni preokret?

Oni koji su se (potpuno) iscijelili su bili …

U to ime,

Živjeli!

Goran Kojić
certificirani trener za osobni razvoj i obiteljske konstelacije
[email protected]
umpasrce.com




Prethodna objavaJyotish i Yoga
Slijedeća objavaUps, što kad se dijagnoza autizma postavlja olako – Rano čitanje i Einsteinov sindrom
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.