Glavni program razvoja organizma nije pohranjen u DNK-a već u područjima suptilnih energijskih polja! Spiralna molekula DNK samo je materijalni prijemnik/odašiljač koji organizmu omogućuje razmjenu informacije s okolinom.

Piše: prof. dr. med. i kvantne dijagnostike Elena Parigin
(Autorica je predstavnik Instituta valne genetike Ruske Federacije i voditelj prvog hrvatskog centra kvantne medicine i dijagnostike MOLEKULA d.o.o)




Prije nekoliko godina, neovisno jedni od drugih, američki fizičari na čelu s Robertom Pecora i ruski znanstvenici iz Instituta kvantne genetike na čelu s akademikom Petrom Garjaevim razvili su metodu laserskog “čitanja“ informacija iz žive DNK te dobili senzacionalne rezultate. Zaključak istraživača, na temelju rezultata eksperimenata, poljuljao je sve materijalne temelje znanosti: glavni program razvoja organizma nije pohranjen u DNK-a već u područjima suptilnih energijskih polja! Spiralna molekula DNK samo je materijalni prijemnik/odašiljač koji organizmu omogućuje razmjenu informacije s okolinom.

Jedan od tvoraca kvantne genetike, doktor bioloških znanosti Ruske akademije medicinskih i tehničkih znanosti, član New York Academy of Sciences, Peter Garjaev, nedvosmisleno tvrdi: “Eksperimenti su pokazali da genetski aparat nije samodostatan sustav. Postoji vanjska genetska informacija koja proizlazi iz više svijesti.”

Dodamo li tome da je DNK  dvostruka zavojnica, jedini znanstvenicima poznati informacijski nositelj u prirodi, tada su zaključci američkih i ruskih znanstvenika o „vanjskom” skladištu informacija potvrdili iskaz jednog od najvećih mudraca drevne Grčke, oca moderne atomske teorije Heraklita koji je tvrdio da se “moć razmišljanja nalazi izvan ljudskog tijela”.  Misao drevnog filozofa potvrđuju radovi suvremenih znanstvenika koji tvrde da se djelovanjem izravne materijalne strukture stvara misao kao informacijska slika -polje formirano biosistemom, tj. energetska pojava nevidljiva čovjeku ili pojava koje leži izvan fizičke konture čovjekova tijela.

Koja funkcija u takvim prikazima pripada ljudskom mozgu?

Najnoviji dokazi  pokazuju da se proces razmišljanja mozga može smatrati blokom čitanja informacija pohranjenih u sustavu biopolja. S obzirom na to da je „molekula deoksiribonukleinske kiseline samo prijemnik”, to znači da sve stanice, pa tako i one moždane (neuroni), temeljem spoznaja suvremenih znanstvenih disciplina, potvrđuju mišljenje Heraklita, objašnjavajući to primarnom ulogom suptilnih polja u razmjeni informacija u prirodi. Istražujući ljudske kromosome, sovjetski citolog V. Navashin dvadesetih godina prošlog stoljeća upozorio je na upečatljivu činjenicu pri dijeljenju nositelja nasljednih informacija, točnije da DNK  ima ne jednu već dvije opcije. U prvoj opciji kromosom oblikuje prsten dva puta veći u promjeru od originala , a u drugoj – dva prstena izvornog promjera, jedan “umetnut” u drugi. A tako se ponaša kod slobodnog dijeljenja po srednjoj liniji i prsten Moebiusa  (ili ” Moebiusova vrpca “) – jedinstveni “dvomjerač” u našem trodimenzionalnom svijetu  koji jasno pokazuje promjenu dimenzije.

To bi mogao biti ključ za rješavanje fenomena naše osjetljivosti na događaje koji se odvijaju na velikim udaljenostima kod nama dragih ljudi ili tek predstojećih događaja, događaja koji će se dogoditi u budućnosti, dakle koji već postoje u budućnosti! Znači li to da prorocima i vidovnjacima informacija obično dolazi kroz više dimenzije? Svjetska praksa vidovitosti pokazuje da je “ulaz” svijesti u takvo stanje samo otklanjanje signala iz tkz. običnih osjetila … Jedan od priznatih autoriteta na ovom području, američki znanstvenik Stanford kaže: “Za kontinuirano skeniranje okoliša svatko koristi osjećaje i preosjetljivu percepciju.” Većina ljudi samo u rijetkim prilikama opaža signale iz budućnosti ili sadašnjosti koji dolaze u obliku osjećaja slutnje, „proročanskih snova”, opominjućih glasova ili vizija. Nije to teško objasniti s obzirom na našu trenutnu nesposobnost osluškivanja tihih glasova vlastite supersvijesti koja je „ugušena“ vikom osjetila “gustog” tijela. Po svemu sudeći,  zaboravili smo kako slušati sam sebe, svoj unutarnji glas, svog „anđela-čuvara“ …

Isprazni se! I ja ću te napuniti!

Takvo razumijevanje mehanizama hipersenzitivne percepcije prepoznaju legende drevnih Indijaca o “veu maje” koje skrivaju duboku strukturu svijeta, kao i drevnu ideju o tome što je potpuni mir svijesti kao obavezni uvjet za otvaranje naše supersvijesti. Moguće da su s tim povezane poteškoća i nemogućnost opisivanja osjetila kod realizacije „psi-fenomena” koje su doživljavali vrlo jaki ekstasensi poput Wolfa Messinga, Edgara Caycea , Dorothy Edison, Gérard Krause i drugih. Bit je u tomu da se nema što opisivati jer je takvo stanje – stanje apsolutnog mira svijesti koje je još u budizmu opisano kao „stanje praznine”. Buddha je rekao: “Isprazni se! I ja ću te napuniti! ” Budističko “stanje praznine” koje su psiholozi prozvali „senzornim gladovanjem” ustvari otvara ekstrasenzorna osjetila, što je dokazano i za trajanja obuke astronauta u izolacijskoj komori, u potpunoj izolaciji od vanjskih podražaja. Možda je upravo to razlog zašto su brojni drevni proroci živjeli kao pustinjaci, odlazili u pećine i pustinje, ili se dugo molili (meditirali) u zatvorenim prostorima.

U monografijama moskovskih znanstvenika A.P. Dubrova i V.N.Puškina “Parapsihologija i moderna znanost” se kaže: ” … neznanje novih i naprednih modela fizike o “prostor- vremenu” koje su razvili znanstvenici dovodi do činjenice da se složeni “psi- fenomeni” objašnjavaju s pozicija mistike i laži. Posljednjih nekoliko godina s razvojem znanosti, posebice fizike i psihologije, sve se više pokušava riješiti zagonetka takvih fenomena koji dokumentiraju hipersenzornu percepciju sa stajališta viših prostornih dimenzija …

Višedimenzionalni svemir

Činjenica je da u našem stvarnom svijetu postoje pojave koji nije moguće objasniti pomoću teorije trodimenzionalnog  prostora. To se odnosi na efekt “Einstein-Podolsky-Rosen“ čija se bit sastoji u činjenici da se kod anihilacije elektrona i pozitrona proizvedeni fotoni rasprskavaju u različitim smjerovima od točke anihilacije, pri tome zadržavaju neku nevidljivu vezu. Naime, kod promjene polarizacije jednog od tih fotona odmah i potpuno mijenja se i polarizacija onog drugog. Ovaj fenomen sam po sebi eksperimentalni je dokaz da naš svijet ima znatno veći broj dimenzija od onih s kojima se suočavamo u svakodnevnom životu.

Višedimenzionalni svemir pronašao je svoju neočekivanu potvrdu u radu ruskog znanstvenika, doktora tehničkih znanosti, profesora Gennadija Sergejeva. Jedan od elemenata većeg broja dimenzija od onog koji naš svijet ima je u matematici prikaz s “duplex – sferama”, prikazanih kao niz sfera različitih radiusa, ugniježđenih jedna u drugu. Matematička topologija riješila je problem trodimenzionalnog presjeka takve sfere i dobila u našem trodimenzionalnom svijetu tijelo poput volumenske kardioide (kardioidan = sličan srcu). Po svemu sudeći, volumenska kardioida osjetljiva je na zračenje rezonator koje nastaje u četverodimenzionalnom prostoru.

Osjećam srcem

U knjizi “Zapisi iz višedimenzionalnog svijeta” profesor G. Sergejev piše: “Priroda se pobrinula da bi forma našeg srca bila slična volumenskoj kardioidi. Godine 1975. proveli smo eksperiment vezan uz proučavanje … volumenskog kondenzatora formiranog  u obliku volumenske kardioide. Unutarnja šupljina ovog kondenzatora bila je prekrivena tekućim kristalima s nelinearnim dielektričnim svojstvima. Senzor-kondenzator bio je povezan s encefalogramom. Rekorder je odmah fiksirao signale koji su imali karakter impulsnih sekvencija i koji su se podudarali s kardiogramom (zapis biostruje ljudskog srca).

U trenutku ulaska čovjeka u komoru gdje se nalazio senzor mjerila se frekvencija i ispostavilo se da se generirala umjetna tahikardija … Iz toga proizlazi da je naše srce prijemnik signala proizašlih u višedimenzionalnom prostoru.“

Može li ovo biti rješenje onih slučajeva kad čovjek kaže “Osjećam srcem„, u slučaju kad se nešto događa s dragom osobom koja je u tom trenutku daleko od nas?

Izvanvremenski kanali prijenosa informacije

Eksperimentalne studije udaljenih svemirskih objekata pomoću „vremenskog detektora” napravljene s poznatim astrofizičarom, doktorom fizike i matematičkih znanosti, profesorom Nikolajem Kozirevim i njegovim kolegom Victorom Nasonovim, u proljeće 1978. dokazale su da u prirodi postoje izvanvremenski kanali prijenosa informacije po tipu „uzrok – posljedica“. Svaka informacija je deformacija prostorno – vremenskog kontinuuma svemira, prouzročena njegovim  vibracijama. Ove mikrovibracije ispunjavaju cijeli prostor svemira i u našem stvarnom svijetu imaju karakter četiridimenzionalnog holograma. Da biste razumjeli njegovu strukturu podsjetit ću vas što je to obični hologram.

Uobičajena fotografija je zapis intenziteta svjetlosti koja prenosi dvodimenzionalnu sliku objekta. Holografska slika zapis je valnog polja gdje se skupa s intenzitetom čuva i zapis faze svakog vala svjetlosnog signala. Ako osvijetlite hologram koherentnim svjetlom (iz jednog izvora) tada će se u prostoru iza njega pojaviti trodimenzionalna slika objekta – svojevrsni trodimenzionalni “duh”, budući da samog predmeta fizički nema. Hologram ima neobično svojstvo. Ako ga podijelite na nekoliko dijelova svaki će dio reproducirati trodimenzionalnu sliku o cijelom predmetu. Isto tako radi i četverodimenzionalni hologram u kojem svaki trodimenzionalni volumen prostora sadrži potpunu informaciju i o cijelom prostorno – vremenskom kontinuumu našeg svemira. Činjenica je da svako biće, uključujući biljke, ima holografski oklop ili prostorno – energetsku matricu, što dokazuju pokusi provedeni po prvi put u Brazilu.

U područje visoke frekvencije bio je stavljen svježe ubrani list biljke. Trenutno se oko njega pojavio energetski sjaj (“Kirlijanov učinak“) koji je fotografiran.  Zatim su list smanjili za trećinu i opet stavili u “Kirlianov stroj“. U području visoke frekvencije ponovno se pojavio oblik kompletnog lista (!). Ovo je analogija fantomskim bolovima s kojima su se kirurzi suočili još u 19.  stoljeću. (“Fantomska bol”  pojava je kod osoba  s  amputiranim udovima, da ona i dalje osjeća bol  nepostojećeg dijela tijela.) Ovaj je fenomen utvrđen u različitim zemljama kod tisuća pacijenta, no znanstveno objašnjenje dobio je tek nedavno.

> Bit Kvantne Genetike 2.dio

Preuzeto: magazin Svjetlost, siječanj-veljača 2016

talesofcroatia_logo

Predavanje “Lingvističko-valna genetika” dr. Peter Garjaev

16.04.2016. Zagreb, hotel Antunović

Prijave na:

http://www.talesofcroatia.com/hr/seminari/dr-peter-garjaev-valna-genetika-detail

Putovanja u organizaciji Tales of Croatia:

LJETO:

Onkraj osjetila, 25.06-02.07.2016.

7 dana, 7 osjetila, 3 izleta po otoku, 4 radionice, meditacije, divna hrana, blagi i radosni ljudi…

Radionice: Magnetski trenutak, Boje života, Mozaik ljubavi, Sedmo čulo

PROLJEĆE:

Vidljivo-nevidljivo, 30.04.-07.05.2016.

Geomantijska tura, spajanja s energijom prostora, obilazak energetskih točaka i radionica gline

Mistika doline piramida, 10.06.-12.06.2016.

Posjet piramidama u Bosni i kamenim kuglama u Zavidovićima, razgled Sarajeva

Prethodna objavaRazumijevanje pravog značenja duhovne ljubavi
Slijedeća objavaOpraštam sebi…
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.