Odrasla ljubav je nešto što svatko želi, ali ne zna svatko kako doći do nje. Ono što je bitno kod odrasle ljubavi – nećemo biti u mogućnosti je privući sve dok sami ne naučimo biti odrasli.

Sve dok ne odrastemo, mi dio najveći dio krivnje prebacujemo na drugu osobu. Mi pogrešno vjerujemo da moraju biti svi drugi krivi za odnose koji ne funkcioniraju, piše Elephant journal.

Ne vidimo jednu stvar – samo zato što želimo odraslu ljubav, to ne znači da smo za nju i spremni.

Nažalost to ne funkcionira na taj način. Samo željeti nešto nije dovoljno.

Moramo postati tip osobe kakvu želimo da bi mogli privući iste kvalitete u drugoj osobi. Ili u najmanju ruku, moramo biti u mogućnosti zadržati je jednom kada je privučemo.

Jednostavan način da to sagledamo je da se istinski i iskreno zapitamo – vjerujemo li da djelujemo kao odrasla osoba ili kao dijete u našim odnosima.

Bila sam u vezi s muškarcima koji su zapravo bili dječaci, emocionalno zarobljeni u svojim mlađim godinama. Iako su znakovi upozorenja bili prisutni od početka, odlučila sam biti slijepa  i dalje održavati vezu.

Djelomično zato što sam čvrsto vjerovala da je ljubav sposobna pobijediti sve, a isto tako, jer nisam htjela prihvatiti da je zgodan, šarmantan, duhovit tip s kojim sam u vezi, zapravo nesposoban za “odraslu” vezu!

Kao što nisam bila spremna prihvatiti istinu, moram priznati, nisam ni ja bila odrasla osoba. Bila sam emotivno zakržljala jednako kao i oni.

Moja očekivanja za nekog drugog bila su smiješna, jer po tim standardima nisam ni sama živjela. Iako sam željela odrastao odnos, birala sam pogrešne staze do njega.

Dakle, to je imalo smisla, morala sam napraviti promjene, kako bih pronašla vrstu odnosa kojoj sam se nadala. Zatim sam mogla odagnati stare obrasce, kako bi se prestali ponavljati i proganjati me.

Shvatila sam da sam potrebna sama sebi kako bih bila u mogućnosti živjeti u potpunosti.

Nisam morala ovisiti o bilo kome drugome da bi imala ljubav, sreću ili bilo što drugo. Bila sam uključena u intenzivnu dinamiku u kojoj sam ludo vjerovala u to vrijeme da ako je naš odnos završio, naši cijeli svjetovi će se raspasti s njim.

Sada jasno vidim kako je nezrelo to bilo i kako nas je to držalo u ovisnom odnosu roditelj – dijete, ne dopuštajući nam da funkcioniramo kao dvije odrasle osobe.



Tada sam također smatrala da ljubav mora biti malo turbulentna kako bi bila uzbudljiva. Vjerovala  sam da su odnosi bez drame mirni, ali dosadni i da je u redu biti malo nepostojan s vremena na vrijeme. Uostalom, mirenje nakon toga bilo je najbolji dio svega.

Iako mrzim to priznati, drama je ono što može održati samo djetinjaste odnose. Iako je odnos pun pukotina i vjerojatno neće trajati, takva vožnja na vrtuljku i jednoj i drugoj strani uzrokuje vrtoglavicu, a od takvog iskustva vrlo se teško odmaknuti.

Odrasli odnos ne treba požurivati. Niti ga ne treba čekati. Potrebno je postići dobru ravnotežu između toga. Neće biti kopanja po prošlosti u želji da se taj susret dogodio nekoliko godina prije i zamišljanja budućnosti strepeći gdje je odredište.

Ljudi se mijenjaju, odnosi se mijenjaju. Mi nikada ne možemo očekivati ​​da će osoba s kojom započinjemo vezu na kraju biti ista osoba. Mi stalno učimo i podvrgavamo se raznim podražajima na dnevnoj bazi, što uzrokuje da je potpuno nemoguće ostati isti.

Promjene ne moraju biti vrlo primjetne, ali kad se osvrnemo kroz vrijeme promjene su očigledne. Moramo biti otvoreni i prihvaćati naše jedinstvene staze  i naporno raditi kako bi ponudili bezuvjetnu ljubav.

Na taj način još uvijek možemo odabrati voljeti jedan drugoga, ali voljeti bez potrebe da zahtijevamo da stvari ostaju iste, odnosno da jedna osoba ili obje osobe moraju uskraćivati sebe kako bi druga strana bila sretna.

Promjena je zastrašujuća, ali moramo otpustiti našu potrebu da sve ostane isto kako bi se osjećali sigurno i ugodno.

Kada smo u stanju prilagoditi se promjenama, mi postajemo fluidni. Nema lakšeg načina plovljenja kroz život  nego kad smo u plovilu koje je u stanju prilagođavati se svojoj okolini, tako da on može slobodno teći.

Povjerenje u odraslim odnosima dolazi vrlo prirodno. Jedna od najznačajnijih stvari koja obilježava ovu vrstu odnosa i čini je različitom od drugih – ljudi preuzimaju odgovornost za ono što jesu i u stanju su priznati kada nisu u pravu.

Ti odnosi nisu savršeni. Oni će i dalje imati svoje vlastite probleme, ali razlika je u tome što će se problemi rješavati zrelo i kroz dobru komunikaciju. Kad je netko spreman prihvatiti svoje mane, pola bitke je već osvojeno.

Ponos, ego i strah od pokazivanja svoje ranjivosti,  sve te stvari mogu potencijalno prouzročiti značajnu štetu odnosu. U odraslim odnosima nema ničeg ljepšeg od partnera koji je autentičan i prihvaća sebe, svoje nedostatke i prednosti.

Kad je netko otvoren za promjene i spreman čuti kako je možda u krivu u nekim stvarima, to je jedan od načina za jačanje i razvoj, ne samo odnosa, već i sebe samoga. Mi se nikada ne trebamo bojati iznijeti svoje osjećaje i misli i razgovarati, tako dugo dok se rasprava vodi s poštovanjem i brigom za osjećaje druge osobe.

U odraslim odnosima ne postoje skrivene namjere, igranje igara, kontrola ili manipulacija. Sve karte su izložene, tako da nema potrebe za nagađanjem ili čitanjem misli. Razgovor teče slobodno bilo da se radi o trivijalnim temama ili dubokim i intenzivnim emocijama – ne postoje granice.



Najnevjerojatnija stvar u odraslim odnosima je što nema nikakvih očekivanja. Svaki dan je tu da se živi bez ikakvog pritiska.

Svaki trenutak u ovoj vrsti odnosa je bonus – bilo da traje jedan dan ili cijeli život, to je odnos u kojem svaka strana na svjesnoj razini, u svakom trenutku ima odabir.

Odrasli odnos nije jedna od pogodnosti ili nešto što nam pomaže da dođemo do osobne koristi.  On će postojati kako bi stvarali sjećanja, dijelili zajedničko životno putovanje, kako bi doživljavali avanturu kao tim i istraživali jedan drugome tijelo i um.

Nema pravila, propisa ili uvjeta o kojima treba raspravljati. Svaka osoba u vezi je kreposna, ima dobru etiku i visoke standarde za sebe. Oni nisu sasvim grešni niti potpuno sveti; oni su pronašli ravnotežu testiranjem svakog ekstrema bez nanošenja štete bilo kome.

Prvo moramo raditi na tome da postanemo osoba s kojom bi željeli biti. Kada živimo u potpunosti i shvatimo tko smo i što je to što zapravo želimo od druge osobe, jedino na taj način ćemo uspjeti prepoznati taj tip osobe i odnosa kada stigne.

Slično privlači slično, ono što dajemo, vrlo vjerojatno ćemo i dobiti.

Mi ne trebamo žrtvovati sebe da bi druga osoba bila sretna – sasvim suprotno. Kada smo u potpunosti zadovoljni sa sobom, daleko lakše ćemo susresti nekoga tko osjeća isto, a onda je najveći test i izazov ne pokušavati hodati u sjeni druge osobe ili pokušati ugasiti njeno svjetlo.

Dvoje ljudi trebaju biti slobodni da u potpunosti sjaje jedan pored drugog, bez gušenja tog svjetla.

Blještav sjaj koja daju ta dva svjetla je ono što je poznato kao odrasla ljubav.

Prethodna objavaHidrokolon Detox Terapija
Slijedeća objavaJeste li se ikada osjećali kao da zaslužujete nešto bolje? 6 vrsta ponašanja koja ne trebate tolerirati
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

1 KOMENTAR

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.