N. Lazarev, danas vjerojatno prilično poznat ruski duhovnjak, vidilac (po njegovim objašnjenjima) ljudske energetike, daje u svojim tumačenjima opoziciju koja je istaknuta u naslovu. Ljudskom logikom shvaćamo i tumačimo pojave i dešavanja kao da su autonomni od bilo čega višeg, tj. višeg shvaćenog u bilo kojem smislu. Božanskom logikom, koja nam većim dijelom mora biti transcedentnom, ali koju djelomice uspijevamo dosegnuti – uvodimo više uzročnike i perspektivu višeg, nadovozemaljskog sagledavanja pojava i dešavanja na Zemlji. Da li su baš uvođenje viših uzročnika i perspektive višeg sagledavanja sami po sebi dovoljni uvjeti da naše rezoniranje bude po modelu božanske logike – ne možemo znati, sigurno je da nas sami ovi parametri ubacuju u jednu drugačiju „mrežu“ pojmova i relacija.

Piše: Miroslav Prvulović




Osim ubijeđenog svođenja uzročnika svih ovozemaljskih dešavanja na ovozemaljsku ravan, dvije od prepoznatljivijih differentia specifica ovozemaljske logike su: stereotipi u mišljenju i povođenje za općeprihvaćenim. Podrazumijeva se da se individualno preispitivanje pri tom isključuje. Na primjer, ako su bogatstvo i „extra“ materijalni životni uvjeti, uz zdravlje, vrhunske životne vrijednosti – znači da su vrhunske: po stereotipu ključnog vezivanja unutarnjeg stanja za vanjske uvjete – status takve vrhunske vrijednosti se opravdava, a radi se o općeprihvaćenom stajalištu, koje nam se kao takvo potvrđuje na svakom koraku, i u okruženju u kojem živimo, i preko medija, i u postignućima poznatih ličnosti. Lako je i sigurno uklapati se u takvu matricu (Matriks se vješto obezbijedio mnoštvom „babuški“) mišljenja, takvo uklapanje daje čovjeku važnost zdrave uklopivosti i psihološke stabilnosti. Pri tom, kao što odlično primjećuje E. Fromm: svi mogu psihopatološki funkcionirati, ali, ako kako je to dominantna pojava – uzima se kao mjera psihološki zdravog i normalnog.

Božanskom logikom dođe nam često sasvim istumbano ono što je sređeno i međusobno povezano u ljudskoj logici, pokušajima primjene božanske logike mi kao da idemo tjerati inat masi u kojoj, s kojom živimo, stupamo u i zonu rizika da nas se podozrivo promatra i da se smatra kako klizimo ka mišljenju, a svakako i ponašanju, koji su sumnjivi, koji se udaljavaju od parametara normalnog i zdravog, po mjerilima ljudske logike. Na primjer: ne oslanjati se na lječnike i lijekove pri naletima bolesti, oslanjati se na homeostazu, imajući u vidu da bolest ima svoju logiku, da ima svoje unutarnje uzročnike, do kojih treba doprijeti, ili sa kojima se treba suočiti, itd. No, kao što reče B. Lipton, pokušavajući da se sjeti kako je to izgledalo kada je posljednji put prije dvadesetak godina bio kod ljekara, kojeg je u to vrijeme redovito posjećivao: nekome tko nije već zašao u ovakvu logiku i tko ju nije duže prakticirao – opasno je preporučivati, i opasno bi bilo da on krene odjedanputa postupati po njoj, oslanjati se u suočavanju sa bolestima n trpljenje i unutarnje suočavanje (dodatno što to ne ide mehanički i u vezi sa svakom bolešću). Ovo je samo dato kao ilustracija za logiku drugačiju od – ljudske.

Razdvajanje, razgraničavanje, božanske i ljudske logike – naizgled je jednostavno i jasno. Već samim okretanjem religiji, a tek neoficijelnim vidovima duhovnosti, mi automatski kao da zakoračujemo u božansku logiku. Jer, uzročnike za ovozemaljska dešavanja tražimo u višim uzročnicima. To svakako jeste napor na nadilaženju ljudske logike, jeste potraga za dubljim uvjetovačima zemaljskih dešavanja i zemaljskoga postojanja, ali – ovisi o snazi i razini svijesti svakoga tragaoca ponaosob. Ljudska logika se itekako može projicirati na božansku, itekako vješto nam se u rezoniranje može uvući iluzija božanske logike, te da tamo gdje mislimo da primjenjujemo božansku – u biti imamo na djelu ljudsku logiku. Na primjer: božanska logika mora implicirati stalni rast, spiralnost i cikličnost u rastu. Da toga principa nema – fizički ograničeni svijet bi vječno ostao fizički ograničeni svijet, ne bi mu bilo „povratka Bogu“. Cikličnost i spiralnost znače da nam se, po ciklusima, vraća nešto isto, ljudi, reakcije, dešavanja, problemi, itd, zato da bismo se svaki puta u suočavanjima i reagiranjima penjali na sve više razine. Čim jednu od tih lekcija ne svladamo uspješno, ona nam se ponavlja u težim vidovima. Kada iz nje iscrpimo sve što je moglo iscrpsti se u vezi s rastom svijesti – ona se eliminira iz cikličnosti, pojavljuje se nešto novo, itd. Djeluju na nas i inhibitori, sputavanja u rastu i antievolucionistička zaustavljanja, ali – svakako zato da bismo bili navedeni na pojačana naprezanja.

Tamo, gdje se netko godinama, možda i cijelog života, drži jedne duhovne teorije, jednog duhovnog učenja, koncepta, paradigme, metodologije, gdje nema kritičkog preispitivanja, nadilaženja, traganja za novima  (teorijom, učenjem, itd.), gdje nema eksperimentiranja s novim metodama – nema ni primjene principa božanske logike: stalne cikličnosti i spiralnosti u rastu. Jeste takav formalno na terenu božanske logike, jer poseže za uzročnicima i shvaćanjima van ovozemaljskog, ali – u suštini primjenjuje neke od granitnih temelja ljudske logike: dogmatizam i konzervativizam. Teorija, nazori, metodologija – koji se jednom usvoje, usvoje se kao svetinja u koju se sebi i drugima ne dozvoljava dirati, jer se kritičko diranje u njih doživljava kao izmicanje tla pod nogama. U nekom smislu taj strah, dakle i dogmatizam i konzervativizam koji proističu iz njega, i mogu se razumjeti, cikličnost, spiralnost i rast, sa čestim promjenama u duhovnim nazorima (promjene koje se dešavaju na jednom odabranom, stabilnom strateškom pravcu) – doista su slične stalnom surfanju na valovima, izdržati tako što i ne gubiti generalne orijentire, nije nimalo lako. Dogmatizam i konzervativizam nas usidre u nekoj mirnoj luci, obavljamo mi u njoj svoju molitvenu praksu, meditaciju, svoje redovito „reikanje“ ili nešto šesto, u pozadini nam je kao logistička podrška neka duhovna teorija i – glava nas ne boli (previše).

Da se u ovom kontekstu dotaknem na kraju metode koju odnedavno „propovjedam“ ovdje na „Atmi“: dubinsko opuštanje (morat će se u sljedećoj temi razlučiti „dubinsko opuštanje“, „duboko opuštanje“, „duboka opuštenost“, budući da nekome može djelovati kako ono prvo možda i nije jezički korektno). Nemam nikakvu osobnu korist ni od propovjedanja ove metode, ni od toga da je što više ljudi proba, niti planiram praviti nekakve tečajeve u vezi s tim. Dubinskom opuštanju, kroz seanse nepomičnog ležanja, nema se što podučavati, komično je i pomišljati na nekakvo podučavanje u vezi s njim. Jeste potrebna neka vrsta navigacije u vezi s procesima kroz koje se prolazi, no, to su stvari koje se u današnje vrijeme, kao što se kaže – „hvala Bogu“, mogu realizirati na razne načine preko internet-komunikacije.




U kojem smislu se ljudska logika očituje, ne mora se to izravno odnositi na ovu metodu, već općenito – na nove metode, na terenu duhovnosti, a u vezi s upoznavanjem s novim metodama?

A) Neka ostane po strani pitanje intuicije u procjeni vrijednosti neke metode, a na osnovi samo njezina opisa.

B) Da bi nas neka nova metoda privukla i podstakla na isprobavanje – treba da već postoji kao nekakva „institucija“, da ju je masa duhovnjaka prakticirala, da su je značajni duhovnjaci propovjedali i objašnjavali njezine efekte, da se ona prezentira ili u njezinoj primjeni obučava kroz posebne tečajeve (to, što se takvi tečajevi plaćaju – također kao da im daje ozbiljnost). Naravno da sve ovo ima svoje opravdanje, ali vrlo često može da bude potpuno bezvrijedno. Zar je jedna metoda sa ovakvim statusom, a da mu nema ni teorijskog ni praktičkog opravdanja?! Neka bude sve ovo diskutabilno, kako utvrditi da li neka metoda ima „teorijsko i praktičko opravdanje“, ali treba uočiti živi princip ljudske logike u samom ovakvom rezonovanju: idemo za onim što je u nekom smislu šire prihvaćeno, to, što je nešto šire i zvanično ili zvaničnije prihvaćeno daje mu vrijednost, a nama sigurnost u našem osobnom prihvaćanju.

C) Čak i u eventualnom eksperimentiranju sa nekom novom metodom – nema dominantno navike i nastojanja da se introspektivno prate dešavanja i procesi koji kreću ili ne kreću sa primjenom te metode, nego se prije nesvjesno orijetiramo preko placebo-ideala. Utemeljitelji ili propovjednici, proučavaoci i praktičari obavezno daju i opise faza kroz koje se prolazi, te ciljeva koji se postižu prakticiranjem određene metode. Te nama to postaje mapom po kojoj se ravnamo. Dakle, nama je fokus na toj „mapi“, a ne na introspektivnom praćenju – što se to realno u nama ili sa nama dešava ili ne dešava sa prakticiranjem same metode.

D) Postoji i princip inercije po kojoj se prije zadovoljavamo samim čitanjem opisa neke metode, možda sa pomišlju ili osjećajem: „No, zanimljivo je ovo, nije loše…!“, i da se sve na takvom čitanju i konstataciji i završi. Kao što se čita zanimljivo književno djelo. Pa tako sa nekim sljedećim tekstovima ili saznanjima, pa sljedećim…

Prilozi za novu duhovnu paradigmu

A-1 Stalni rast, spiralnost i cikličnost podrazumijevaju stalno praćenje nas samih, stalno preispitivanje duhovnih uzora, teorija ili učitelja kojih se u svojim duhovnim nazorima držimo kao orijentira, preispitivanje: u stalnom sagledavanju interakcije svega toga sa našom živom životnom praksom. Pri tom su česte promjene ili makar manje korekcije neminovne, što nije lak proces, ali – to je cijena pravoga rasta. I ne idemo mi za promjenama iz nekog hira, već one konzekventno dolaze sa našim rastom ili širenjem svijesti, kao što nekim životinjama u rastu ljuštura postane tijesnom, te se „presvlače“, odbacuju staru, a formiraju novu. Čim se godinama, možda čak decenijama držimo jednog istog, nazora, modela, teorije, učenja, metodologije, itd. – znak je da u duhovnom pogledu uglavnom tapkamo u mjestu. (Naš stabilni generalni duhovni smjer je nešto drugo.)

A – 2 U eksperimentiranjima sa novim metodama: introspektivno se fokusirajmo radije na procese koji se sa početkom prakticiranja u nama dešavaju ili ne dešavaju, negoli na „mapu“ faza i ciljeva koji su nam u opisima metode dati. Čak, što se neutralnije postavimo, samo nastojeći da dosljedno faktički metodu provodimo, uopće se i ne upoznavajući sa „mapom“ faza i ciljeva, pomno prateći samo dešavanja u nama samima, to ćemo se objektivnije uvjeriti u realnu efektivnost same metode, u tipove njezine efektivnosti.




Prethodna objavaDnevni Jyotish Horoskop 31.07.2015.
Slijedeća objavaKoliko je čista vaša zahodska školjka? Saznajte pomoću svojeg pametnog telefona!
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.