Američka Centralna obavještajna agencija (CIA) skinula je 1995. oznaku tajnosti s dokumenata koji su opisivali pokuse sa tzv. gledanjem na daljinu, tijekom kojih su sudionici pokusa mogli vidjeti, kako se tvrdilo, što se događa na udaljenim lokacijama ili bili u stanju predvidjeti buduće događaje. Iako zvuči poput znanstvene fantastike, pokusi su se zapravo odvijali po strogim znanstvenim protokolima. Početna testiranja su obavljena na Istraživačkom institutu Stanford (SRI) i bila su preko dva desetljeća financirana od strane CIA-e i ostalih državnih agencija.

Osnivači programa bili su znanstvenici Russell Targ i Hal Puthoff, te nadareni ‘vidjelac’ Ingo Swann, a njihova osnovna zadaća bila je temeljito istražiti izvanosjetilnu percepciju, a zatim je iskoristiti za špijuniranje Sovjetskog Saveza tijekom Hladnog rata. Tijekom rada na projektu zaključili su kako se obične ljude može podučiti vještini gledanja na daljinu, što oni poslije mogu lako koristiti u svakodnevnom životu.

Projekt je bio iznenađujuće uspješan. Sudionici su bili u stanju pomoći pri izradi skica sovjetskih tajnih baza, saznati lokacije gdje se drže taoci talijanskih (Crvene brigade) i palestinskih terorista, pronaći gdje su Scud rakete tijekom Zaljevskog rata i čak predvidjeti teroristički napad na Ameriku u rujnu 2001.

Otkrivanje dokumenata o projektu izazvalo je pravu medijsku senzaciju. U televizijskoj emisiji Nightline američke mreže ABC, Joe McMoneagle, jedan od ‘vidjelaca’ projekta, s lakoćom je demonstrirao svoje sposobnosti Tedu Koppelu, voditelju emisije.

Pri gledanju na daljinu, sudionici su često u stanju opisati skriveni predmet, udaljenu lokaciju ili građevinu uz pomoć osobe koja se nalazi na toj lokaciji, ili jednostavno na osnovi zemljopisnih kooridinata. Pouzdanije opisuju oblik i boju ciljanog predmeta ili građevine, nego njegovo ime, svrhu ili različite analitičke informacije. Vizije predmeta i lokacija su ponekad popraćene različitim osjećajima, mirisima ili čak električnim i magnetskim poljima. Točnost i pouzdanost njihovih opisa doseže 80% u određenim pokusima.

Russell Targ je 1984. izveo, u suradnji sa sovjetskom Akademijom znanosti, pokus gledanja na daljinu između Moskve i San Francisca u kojem je sudjelovala slavna ruska iscjeliteljica Djuna Davitashvili, čija je zadaća bila opisati gdje će se u San Franciscu dva sata u budućnosti nalaziti jedan od sudionika pokusa. Bila je uspješna u svim pokušajima.

Deset godina ranije, Pat Price, inače umirovljeni policijski načelnik, uspješno je opisao u sklopu projekta tajni sovjetski laboratorij u Sibiru koji je istraživao vojnu tehnologiju, isključivo na osnovu zemljopisnih koordinata i bez suradnje osobe na lokaciji. Pokus je bio toliko uspješan da je uslijedila istraga Kongresa oko mogućeg ugrožavanja nacionalnih interesa. Kako nije bilo dokaza o ugrožavanju nacionalnih interesa, projekt je nastavljen uz podršku različitih državnih agencija.




Kako su podaci iz ovih istraživanja bili statistički značajni (u nekim slučajevim i do tisuću puta vjerojatniji od puke slučajnosti), objavljeni su u brojnim uglednim znanstvenim časopisima. Targ je, u suradnji sa Jane Katra, opisao svoj rad na projektu u knjizi ‘Čudesni um: Istraživanje nelokalne svijesti i duhovnih iscjeljenja’.

Ono što je fascinantno jest da su dosadašnja istraživanja na području tzv. liječenja na daljinu, ali i istraživanja na području kvantne fizike, u suglasju s duhovnim tradicijama različitih kultura diljem zemaljske kugle, koje podučavaju kako je odvojenost ljudskih bića od svijeta koji ga okružuje najobičnija iluzija. S druge strane, uznemirujuća je pomisao o potencijalnoj primjeni rezultata tih pokusa u vojne svrhe. Bez obzira na konačnu upotrebu, rezultati istraživanja gledanja na daljinu sugeriraju da se radi o stvarnom fenomenu koji se ne može i ne smije zanemariti, sa svim svojim dubokim duhovnim i filozofskim implikacijama.

Ivan Novak / Hop.hr