Priroda današnjeg dana je «budno sanjanje».

Mnogi učitelji govore da je svaki um svijet za sebe i to je istina. Svijet za koji mislimo da ga vidimo izvan sebe zapravo je u nama. Taj se svijet sastoji samo od slika u našoj mašti. On je san. Mi stalno sanjamo. Ako nismo svjesni da naš um stalno sanja, lako je okrivljavati sve i svakoga u vanjskom svijetu za sva iskrivljenja našeg osobnog sna, za sve zbog čega u životu patimo. Kad postanemo svjesni da živimo u snu kojeg, kao umjetnici sami stvaramo, napravili smo veliki korak u vlastitoj evoluciji jer sad možemo preuzeti odgovornost za svoje stvaranje. Kad shvatimo da naš um uvijek sanja, možemo promijeniti svoj san ako u njemu ne uživamo.

Tko sanja priču našeg života? Mi sami. Ne sviđa li nam se naš život, ne sviđa li nam se ono u što vjerujemo o sebi, mi smo jedine osobe koje možemo to promijeniti. To je naš svijet i naš san. Ako uživamo u svojem snu, to je prekrasno. Tada samo nastavimo uživati u svakom pojedinom trenutku. Ako je naš san zapravo noćna mora, ako je ispunjen tragedijom i patnjom, ako ne uživamo u onome što smo stvorili, tada je možemo promijeniti.

Priča koju danas sanjamo nije ona ista koju smo sanjali jučer ili čak i pola sata prije. Svaki put kad pričamo o svojoj priči, ona se mijenja ovisno o tome kome je pričamo, ovisno o našem fizičkom i emocionalnom stanju u tom trenutku, ovisno o našim trenutačnim uvjerenjima. Čak, i ako pokušamo ispričati istu priču, ona se ipak uvijek mijenja. U jednom ćemo trenutku otkriti da je to samo priča. Ona nije stvarnost, nego virtualna stvarnost. Ta priča nije ništa osim sna. Taj je san zajednički svim ljudima, jer svi ljudi sanjaju u isto vrijeme. Zajednički san čovječanstva, san planeta, postojao je i prije nego što smo se rodili te smo upravo kroz njega naučili stvarati vlastitu umjetnost – priču o sebi!

Mario Piškur, jyotishi
www.vedskijyotish.com