U današnje vrijeme koloidnim srebrom se naziva više manje sve što sadrži bilo koji oblik srebra. Naziv je više povijesno i komercijalno određen. U praksi, većinu ponude čine ionsko-koloidne otopine. Dakle kombinacija jedne i druge vrste čestica. Uglavnom je sadržaj pretežno ionski: 85-95% iona naspram 5-15% koloidnih metalnih čestica. Prvenstveno, otopina ima snažna anti-bakterijska, anti-virusna i anti-gljivična svojstva. Pri tome je zanimljivo da srebro djeluje čak i na bakterije koje su otporne na antibiotike.

Ukratko, to je otopina srebra u vodi. Brojni su joj povoljni učinci na ljudsko i životinjsko zdravlje. Na primjer, otopina višestruko ubrzava zacijeljivanje rana, bilo da je riječ o ozljedama ili opeklinama. To svojstvo koristi i službena medicina, ali mehanizam tog djelovanja, čini se, nije poznat.

Zabilježena su i brojna izlječenja od karcinoma, povlačenje AIDS-a, hepatitisa C, pa čak i poboljšanja teških stanja kod multiple skleroze.

IONSKO ili KOLOIDNO? Kakva je razlika?

Ponuđači ravnopravno koriste nazive IONSKO, KOLOIDNO i NANO srebro.
Međutim, razlika postoji.

– IONSKO srebro bi bila otopina u kojoj se nalaze atomi srebra kojima nedostaje po jedan elektron. Atom sa manjkom (ili viškom) elektrona nazivamo ION. Kod srebra je ion električki pozitivno nabijen. Svojstva iona su drugačija od onih, kakva ima kemijski element od kojeg potječe.

Ioni opstaju u otopini kada su u ravnoteži sa drugim, suprotno nabijenim ionima. U ionskom srebru ulogu suprotno nabijenih iona preuzimaju slobodne OH skupine iz vode.
Ionsko srebro nije (i ne smije biti) otopina srebrnih soli!

– KOLOIDNO srebro bi bila otopina u kojoj su vrlo sitne metalne čestice srebra. Srebrne čestice su toliko sitne da ostaju plutati unutar tekućine bez taloženja (slično najsitnijoj prašini u zraku). Svaka od tih čestica je komadić metala, koji ima ista svojstva kao i veći komad istog materijala.

U doticaju s vodom pojavljuju se dodatna svojstva: dolazi do površinske preraspodjele naboja, formiraju se prijelazni slojevi koji rezultiraju zeta potencijalom, itd. Tada govorimo o koloidnoj otopini.

U praksi, većinu ponude čine ionsko-koloidne otopine. Dakle kombinacija jedne i druge vrste čestica. Uglavnom je sadržaj pretežno ionski: 85-95% iona naspram 5-15% koloidnih metalnih čestica.

Što je NANO SREBRO?

Fraza se uglavnom koristi kada se govori o ionskom ili koloidnom srebru. Pojam NANO govori da se radi o vrlo malim česticama. NANO-METAR je tisućiti djelić tisućinke milimetra.
NANO čestice su (prema dogovoru) one, kojima je barem jedna dimenzija manja od 100 nanometara.

Što je bolje, ionsko ili koloidno srebro?

Svatko na svoj način.
– IONSKO srebro djeluje pri manjim koncentracijama. Djeluje brže i kratkotrajnije, pa ga treba češće uzimati.
– KOLOIDNO srebro ima postojanije djelovanje, ali su potrebne veće koncentracije.
O tome su provedena brojna znanstvena istraživanja.

Česta pitanja

Smijem li petogodišnjem djetetu začepljenih sinusa kapati ionsko srebro u nos?

Naravno! Međutim, budite svjesni da bi to moglo peči, otprilike kao kada se koriste Operil, Otrikorten, Benil ili slične kapi za nos. Radije, barem u početku, pokušajte sa ušmrkavanjem maglice dobivene raspršivanjem iz sprej bočice. Učestalost primjene po potrebi, može i više puta dnevno.

Uzimam Lupocet. Smijem li paralelno koristiti i ionsko srebro?

Smijete. Prema dostupnim informacijama ionsko srebro nema interakcije s lijekovima.
Kako bi ionsko srebro imalo puni efekat, poželjno ga je uzimati prije drugih sredstava s kojima se paralelno koristi.

Često mi izbija herpes na usnici. Mogu li si pomoći ionskim srebrom?

Da! Ionsko srebro treba primijeniti izvana i to čim osjetite da se na usnici nešto dešava. Ionsko srebro nanesite pomoću spreja ili od vatice formirajte oblog natopljen otopinom. Tretman ponovite nekoliko puta u kratkim razmacima, primjerice svaki sat.
Najčešće herpes neće ni izaći, a ako je izašao, brzo će se povući.
Herpes se javlja kada iz nekog razloga (najčešće stresa) imunitet popusti. Tada virus, koji je stalno prisutan u organizmu, izmakne kontroli. Ionsko srebro možete uzimati i preventivno, kako bi poduprli imunitet.

Često “pokvarim” želudac ili uhvatim crijevnu virozu. Kako spriječiti zarazu?

Prvenstveno povećanom higijenom – pranjem ruku, sirovog voća i povrća!
Ionskim srebrom možete špricati površine u kuhinji (radne plohe, posuđe, pribor za jelo, unutrašnjost hladnjaka, voće i povrće). Isto tako možete zaštiti i sanitarne prostorije (umivaonik, kadu, WC školjku).
Nekoliko duplih ili trostrukih doza ionskog srebra popijenih bez zadržavanja u ustima “srediti” će bakterije u probavnom traktu. Opširnije…

Može li ionsko (koloidno) srebro pomoći psu koji je već tjednima na antibioticima zbog upale mokraćnih puteva uzrokovane escherichiom coli?

Može, jer ionsko srebro djeluje i na bakterije koje su otporne na klasične antibiotike. Kućnom ljubimcu možete ponuditi ionsko srebro kao vodu za piće, i učinak ne bi trebao izostati.
Vodite računa o tome da otopina ne bude jako koncentrirana. Možete naručiti otopinu manje koncentracije (3-5 PPM) ili možete destiliranom vodom razrijediti standardne otopine čije se koncentracije obično kreću oko 10 PPM. Psu od oko 15 kilograma u početku možete davati 1,5 do 3 decilitra otopine dnevno, podijeljeno u 2 do 4 obroka. Nakon prvih nekoliko dana, dnevnu količinu smanjiti na pola.

Da li je ionsko ili, kako ga još nazivaju, koloidno srebro antibiotik?

Nije. Antibakterijska svojstva ionskog srebra baziraju se na potpuno drugačijem mehanizmu djelovanja. Osim toga, ionsko srebro ima i antivirusna svojstva, što kod antibiotika nije slučaj.

I nadalje, ionsko srebro nije lijek. U slučaju bolesti obavezno portažite savijet liječnika, a ionsko srebro koristite kao pomoćno sredstvo ili kao “plan B” u slučajevima kada klasična medicina nema boljeg rješenja.

Čitali smo o tome da ionsko srebro može suzbiti karcinom. Da li je to istina?

Mnogi izvori potvrđuju takvu tezu.

Postoje osobna svedočanstva koja uglavnom nije moguće provjeriti, osim ako poznajete takvu osobu.

Tiskano je više knjiga koje na znanstveno-popularni način govore o toj tematici. Vjerodostojnost se bazira na tome što su ih napisali liječnici, koji su u praksi provodili takve metode liječenja.

Najpouzdaniji izvori su, naravno, znanstveni radovi provedeni na raznim institutima i objavljeni u svjetski priznatim znanstvenim časopisima. Prema tim istraživanjima, srebrne čestice onemogućuju rast i razmnožavanje stanica karcinoma, čime spriječavaju razvoj metastaza.

Supruga i ja smo istodobno “zaradili” grlobolju. Ždrijelo smo sprejali ionskim srebrom i njoj su bolovi prestali nakon par sati, a meni tek nakon dva dana. Zašto?

Iz Vašeg se pitanja ne vidi koliko često ste ionsko srebro primjenjivali. Vjerojatno je supruga bila upornija i nanosila češće. Moguće je i to, da ste baš Vi donijeli infekciju, pa se u Vašem ždrijelu namnožilo više uzročnika nego kod supruge.

Antibakterijska i antivirusna svojstva ionskog srebra zavise od količine prisutnog srebra, trajanju kontakta s uzročnicima i o broju prisutnih mikroorganizama.

Za puni učinak ionsko srebro treba nanositi uporno i što češće. Pri tome treba nastojati da na mjestu primjene ostane što duže.

Savjet u Vašem slučaju: Svakih dvadeset minuta 2-3 puta špricnuti i nakon toga se minutu-dvije suzdržati od gutanja.

Kako da prepoznam kvalitetnu otopinu?

Bez mjernih instrumenata, prilično teško. No, možete se osloniti na neke pokazatelje:

– BOJA: Otopne koncentracije do 10-tak PPM trebale bi biti potuno bezbojne – kao čista vodovodna voda. Otopine koncentracije do 30-tak PPM trebale bi imati jedva vidljivu žućkastu nijansu, otprilike kao kad bi se 1 dl bijelog vina razrijedilo sa 5 dl obične vode.
– PROZIRNOST: Otopina mora biti potpuno prozirna. Na primjer, ako u litru obične vode dodate kap-dvije mlijeka, voda će izgledati “zamagljeno”. Ako tako izgleda Vaša otopina, to je siguran znak da su ioni u otopini reagirali s nekakvim onečišćenjem. Takva otopina nije sigurna za piće, ali se može koristiti za vanjske tretmane. Pripazite, to je možda rezultat Vašeg nepažljivog rukovanja otopinom.
– MJEHURIĆI: Ako se nakon nekoliko sati mirovanja na stijenci boce s otopinom uhvate mjehurići, to je gotovo siguran pokazatelj da je otopina “stabilizirana” vodikovim peroksidom – a to nije dobro!

Da li je bolja otopina veće koncentracije (više PPM)?

Ne nužno. Ako uzmete 10 ml otopine od 10 PPM, učinak bi trebao biti isti kao i sa 20 ml otopine od 5 PPM.
Mnogo je važnija veličina čestica u otopini, tj. njezina kvaliteta. Općenito, otopine manje koncentracije sadrže čestice manjih dimenzija, a zbog niže gustoće takve su otopine i manje podložne grupiranju čestica.
Na žalost, ni to nije čvrsto pravilo. Veličina čestica prvenstveno zavisi o jakosti struje koja se koristi prilikom proizvodnje, pa i otopine malih koncentracija mogu sadržavati prevelike čestice. Isto tako, ni iskazana koncentracija nije baš čvrsti podatak, jer različiti proizvođači različito tumače izmjerene vrijednosti.

Negdje sam pročitala da je 13,4 PPM gornja granica topivosti srebra u vodi. Kako onda mogu postojati otopine 25 ili 30 PPM-a?

Podatak koji ste pročitali je točan. To je gornja granica prisustva srebra u ionskom obliku. Ali, u otopinama ima i srebra u obliku koloidnih čestica. One nisu otopljene u vodi, nego su raspršene i kao sitni “pijesak” plutaju unutar tekućine.
Proizvođači najčešće ne iskazuju podatak koliko je srebra u ionskom a koliko u koloidnom obliku prisutno u otopini, nego se iskazuje ukupna količina prisutnog srebra.

Zašto se ionsko srebro često proglašava opasnim za korištenje?

Više je mogućih odgovora na to pitanje. Ako ste skloni vjerovati teorijama zavjere, odgovor bi mogao biti povezan sa negativnom propagandom koju nastoje progurati farmaceutske kompanije. Ima mnogo činjenica koje podupiru takvo mišljenje.
Drugi od mogućih odgovora je vezan uz način dobivanja. U prošlosti se srebro u ionskom obliku moglo dobiti isključivo otapanjem srebrnih spojeva, obično srebrnog nitrata. A takva otopina je stvarno potencijalno opasna za korištenje.
Danas, kada se ioni srebra izlučuju u vodenu otopinu elektrolitičkim postupkom, opasnosti nema.
Pod uvjetom da se koristi gotovo potpuno kemijski čista voda, ne postoje komponente koje bi sa srebrnim ionima činile štetne spojeve u otopini.

Gdje mogu nabaviti ionsko srebro (koloidno srebro) i kako?

Ionsko srebro možete potražiti preko oglasnika, ili naručiti direktno od proizvođača.
Pri tome valja biti oprezan, jer kvaliteta proizvoda (unatoč uvjeravanjima u oglasu) nije uvijek na visokoj razini.

Po kojoj cijeni mogu nabaviti ionsko srebro (koloidno srebro) i kako?

Cijena varira od ponuđača do ponuđača. Kako je postupak proizvodnje doista kvalitetne otopine prilično dugotrajan (12-tak sati ili više), a ni sirovine nisu jeftine, očekuje se da i cijena bude srazmjerna.

Povijest

U nedostatku drugih sredstava, američki doseljenici imali su običaj vodu za piće sterilizirati tako da u nju ubace srebrni dolar. S obzirom na sve navedeno, nije teško zaključiti kako je, zapravo, nastao popularan mit da srebrni metak ubija vampire.

U vrijeme dok je svijetom harala kuga, opaženo je da su ljudi, koji su vodu za piće čuvali u srebrnim posudama, bili neusporedivo manje izloženi riziku obolijevanja od te pošasti.

Nadalje, ustanovljeno je da srebrno posuđe i srebrni pribor za jelo, kao česti ures stolova plemenitaša, predstavljaju i odličnu obranu od, u ono doba, čestih infekcija probavnog trakta.

Povijest prepuna ratova i sukoba donosi nam brojna svjedočanstva vojnika koja govore u prilog činjenici da rane znatno brže i bolje zacjeljuju ako se tretiraju takozvanom ‘srebrnom vodom’.

Tijekom protekla vremena, brojni korisnici uvjerili su se u učinkovitost srebra u borbi protiv parazita, bakterija, virusa i gljivica. Prvo koloidno srebro proizvedeno je 1924., i u to vrijeme naveliko se koristilo kao moćno sredstvo u borbi protiv virusnih i bakterijskih infekcija. Kasnije je u istraživanjima potvrđeno da je srebro najjači poznati antiseptik koji ujedno posjeduje i svojstva antibiotika. Brojnim ispitivanjima dokazano je da svi patogeni organizmi, uključujući i one otporne na antibiotike, u prisutnosti koloidnog srebra ne mogu preživjeti duže od šest minuta.

Ipak, farmaceutska industrija srebro je postupno zamijenilo antibioticima, a od 1999., zahvaljujući FDA, njegova uporaba u SAD-u potpuno je zabranjena, pod izlikom da može izazvati argiriju, odnosno, plavo-sivi ten kao posljedicu vezivanja srebra na pigment.

Riječ je o kozmetičkom efektu koji nema nikakav štetan učinak po zdravlje. Usto, svi zabilježeni slučajevi argirije nastali su isključivo kao posljedica uzimanja otopina koje nisu pravilno pripremljene, i u skladu s tim, nisu koloidno srebro.

Prava istina je, da bismo opazili prve simptome argirije, trebali bi unijeti u organizam 3,8-6 grama srebra. Budući da u 1 litri koloidnog srebra ima oko 5 mg srebra, trebalo bi popiti najmanje 600 litara te otopine da bi se dobio sivi ten.

Drugim riječima, uz pravilnu uporabu kvalitetnog koloidnog srebra, nemoguće je dobiti argiriju, niti je takav slučaj ikada zabilježen.

Ljudi su se početkom 30-tih godina prošlog stoljeća, kada je struja postala dostupnija za potrebe elektrolize, sjetili raditi koloidni oblik srebra koji, za razliku od srebrnih soli, sadrži samo i isključivo srebro.

Otad se srebro uglavnom naziva koloidno srebro premda sami koloidi i nisu baš zastupljeni. Dakle, proizvodnja “koloidnog” srebra u formi u kojoj ga poznajemo danas je isključivo stvar pokušaja da se u otopini dobije samo ion srebra umjesto soli srebra koje su smatrane potencijalno opasnim.

Tehnički podaci

Koloidno srebro dolazi od grčke riječi “ljepljivo” i označava stanje tvari. Izraz je prvi put upotrijebio Thomas Graham u 19. st.. Tvar se smatra koloidnom ako su joj čestice velike između jednog nanometra i jednog mikrometra te joj je stanje određeno uglavnom efektima na površini čestice. Koloid može biti u svim agregatnim stanjima. U suspenziji ostaje disperiziran pravilno u drugom tekućem mediju. Otopljeno srebro je po svojoj naravi ionsko, ne koloidno. Koloidno stanje možemo promatrati kao prirodno stanje ljudskog organizma. Jedan veliki dio ljudskog metabolizma ovisi direktno o koloidnom stanju. To je zanimljivo iz razloga što mnogi današnji lijekovi dolaze u kristaliničnom stanju gdje organizam troši veliki dio svoje energije da lijek prenese u koloidalno stanje. Za vrijeme procesa u organizmu ostaju otpadne tvari koje treba eliminirati iz tijela. Koloidno srebro, ukoliko je kvalitetno napravljeno, sadrži uglavnom sitne nabijene čestice srebra izolirane hidroksilnim skupinama u vodi. Te čestice nose maleni ukupni naboj koji se još zove zeta potencijal. Sastoje se uglavnom od aniona srebra. Međutim, većina koloidnog srebra dobivenog postupkom na malim voltažama u kućnoj radinosti, kao i većina srebra prodavanog u formi srebrne vode, ima jedva 10-15% pravih koloida. Kod povećanih koncetracija koloida i općenito većih veličina čestica u otopini, otopina dobija žućkastu boju. Ionske otopine srebra su u pravilu prozirne. Cilj je imati što je moguće manje čestice srebra u otopini. U današnje vrijeme, koloidnim srebrom se naziva manje više sve što sadrži bilo koji oblik srebra. Naziv je više povijesno i komercijalno određen.

Ionsko srebro je ono koje nas više zanima. Na sreću, u kućnoj radinosti je gotovo nemoguće proizvesti dominantno koloidnu otopinu. Iz tog razloga moguće je napraviti kvalitetnu ionsku otopinu. Pod kvalitetnom ionskom otopinom smatra se cca 75% ionsko (EIS – kationi okruženi hidroksilnim skupinama) srebro i 15% koloidno srebro. Ionsko srebro (Ag+) je pretežno hidrogenizirano, bolje rečeno, okruženo hidroksilnim skupinama (OH-) kojih nakon završene elektrolize ima u otopini u kojoj kao jedan od nusprodukata na katodi dobivamo vodik te stoga hidroksilni ioni u većoj koncetraciji zaostaju u otopini.

Treba napomenuti da na tržištu postoje i tzv. srebrni spojevi (silver compounds). To su uglavnom proizvodi koji se kupuju gotovi i ukoliko se slijede upute iz ovih tekstova, takve ili slične otopine neće nastati niti slučajno. Neki spojevi su relativno bezopasni, npr. srebrni klorid i srebrni oksid (nastaje i na elektrodama kao crni talog za vrijeme elektrolize) dok su drugi već opasniji, npr. srebrni nitrat, srebrni acetat i njima srodni produkti na tržištu. Zbog koncetracija u kojima se prodaju (i do 1500 pm) predstavljaju toksikološki rizik i s njima treba postupati veoma oprezno. Cilj proizvodnje takvih proizvoda je mahom stabilizacija srebra i utjecaj na veličinu čestica srebra. Obično se u proizvodnji koloidnog srebra javlja problem veličine čestica i njihove disperzije, stoga su se mnogi proizvođači okrenuli stabiliziranju iona srebra kroz soli ili neku vrstu keliranja iona.
MSP ili Mild Silver Protein je također jedan produkt koji donosi veliki rizik obolijevanja od argirije. U početku se dosta istraživalo kako stabilizirati srebro u otopinama radi sprečavanja agregiranja srebra u veće inaktivne čestice Jedan od predloženih načina je bila stabilizacija srebra organskom molekulom, u ovom slučaju, proteinom. Ionsko srebro se injektira kroz organski sloj i ostaje u otopini keliran (učvršćen) u proteinu. Obično, bezopasno i u kućnoj radinosti korektno proizvedeno srebro u performansama daleko nadmašuje ovu vrstu proizvoda.
U otopini, pogotovo ako je destilirana voda prilično nekvalitetna, mogu zaostati srebrne soli koje treba izbjegavati jer predstavljaju rizik za dobivanje argirije. Manje koncetracije nisu toliko opasne, ali je bolje ukoliko ih u otopini uopće nema. Njihova koncetracija ovisi o kvaliteti i čistoći elektroda i destilirane vode. Možda najopasnija srebrna sol je AgNO3, srebrni nitrat. Prije je bila upotrebljavana kao jedan od glavnih načina tretiranja srebrom a danas je uglavnom napuštena zbog mogućeg rizika od argirije. Jedan je od najbitnijih razloga zbog kojega upotrebljavamo destiliranu vodu. AgCl, srebrni klorid, je drugi primjer soli koju treba izbjegavati. To je netopljiva sol koja ostavlja bijeli talog. U vodi s dosta visokom koncetracijom klorida pojavit će se bijela maglica koja će se taložiti na dno. Bijeli talog je, dakle, AgCl. Sol je u malim količinama neopasna za organizam. Najčešći, gotovo obavezno prisutan, je srebrni oksid kao nusprodukt proizvodnje LVDC metodom. Manifestira se kao crni talog na elektrodama koji prilikom nepažljive eletrolize može pasti na dno, no u principu je posve bezopasan u količinama proizvedenim uobičajenom elektrolizom.

Neki otopinu dobivenu u kućnoj radinosti metodom LVDC, zovu jednostavno izolirano srebro. To su manje ili veće čestice srebra okružene pretežito hidroksilnim ionima.

Došli smo tako do jedne od najvećih dvojbi u svezi cijele upotrebe koloidnog srebra, barem govoreći o ljudima koji ga proizvode doma. Dvojba je sadržana u pitanju što zapravo u toj otopini djeluje? Koloidi ili ioni?

Istraživanja ionsko-koloidnog srebra

Provedena su istraživanja s čistim otopinama iona i koloida i zaključak je nedvojben. Ionsko srebro ima daleko najveći i najefikasniji efekt na patogene organizme. Jedan od najvećih pionira na tom području u zadnjih 30-ak godina, dr. Becker, u svojoj knjizi “Body electrics” govori isključivo o utjecaju iona srebra na bakterije. Također, ion srebra je taj koji ima mogućnost dediferencirati stanicu i povećati koncetraciju matičnih stanica! Dakle, evidentno je, kroz cijeli niz istraživanja, da je ion ono što u toj otopini ima glavni utjecaj. Zna se da su veće čestice inaktivnije u organizmu i da nemaju posebno jak utjecaj na bakterije. Neki ljudi jednostavno taj cijeli kompleks različitih formi srebra zovu elektro-koloidno srebro pozivajući se vjerojatno na svojstvo da su i čestice srebra u suspenziji nabijene. Treba vidjeti i u kojem se kontekstu ovdje misli na ione. Ioni bi sami po sebi, pri ulasku u probavni trakt, trebali ući u želudac gdje će pri kontaktu s ionom klora (koji je tamo prisutan u kloridnoj kiselini) formirati vrlo netopljivu sol – AgCl. EIS (electro-isolated silver) ili ionsko srebro koje je okruženo hidroksilnim ionima te je dovoljno maleno (nekoliko nanometara), ući će u krvotok već u ustima i tamo obavljati funkciju zbog koje smo ga i uzeli. Međutim, treba reći da se mnogi ioni metala keliraju (okružuju organskim molekulama ) na ulasku u organizam (recimo feritin je jedan od oblika željeza u organizmu jer je sam Fe kao ion štetan) te da zapravo nitko ne zna zasigurno što se točno događa. Postoje mišljenja da samo čestično srebro djeluje a da ionsko ne djeluje uopće. Međutim, kada imamo u vidu neke in vitro eksperimente i istraživanja provedena na ionskom srebru te rad dr. Beckera, ipak se nameće činjenica da je vrlo vjerojatno ionsko srebro to koje djeluje u najvećoj mjeri.

Ljekovita moć ionsko- koloidnog srebra

  • Niti jedna bakterija ne može živjeti u prisutstvu srebra. Izlječenje je 100 % kod svih bakterija pa i onih otpornih na antibiotike. Srebro je jedina tvar na svijetu koja u 100 % slučajeva uništava zlatni stafilokok. Rezultati kod meningokokne sepse su isti.
  • Srebro bez ikakvih problema uništava sve viruse. Da, sve. Uključujući i HIV. Pri ogromnim dozama zabilježen je značajan broj potpunih izlječenja od virusa HIV-a.
  • Srebro je najučinkovitiji lijek za sve vrste karcinoma. Potpuno izlječenje zabilježeno je u gotovo 100 % slučajeva kod svih vrsta karcinoma osim kod karcinoma pluća i gušterače. No, i kod tih vrsta potpuno izlječenje je znatno češće nego kod bilo kojeg drugog lijeka.
  • Milijuni ljudi pate od migrene. Kod ljudi koji piju srebro glavobolja se više ne pojavljuje! U 100 % slučajeva.
  • Srebro u potpunosti uklanja skoro sve simptome alergije. U 90 % slučajeva.
  • Poznato je da milijuni ljudi pate od kroničnog umora nepoznatog uzroka. Srebro u potpunosti uklanja taj problem!
  • Probleme sa štitnjačom srebro uklanja u 100 % slučajeva!
  • Srebro dramatično snižava šećer u krvi!
  • Srebro u potpunosti uklanja sve vrste hemeroida.
  • Kod astmatičara srebro je osiguralo da su bolesnici mogli prekinuti upotrebu štetnih lijekova.
  • Srebro u potpunosti zaustavlja kašalj.
  • Srebro u potpunosti liječi upalu sinusa i krajnika. I akutnu i kroničnu!
  • Neugodna paradentoza pomoću srebra liječi se u 100 % slučajeva!
  • Milijuni mladih pate zbog akni. Srebro uklanja akne u 95 % slučajeva!
  • Srebro liječi kožne bolesti! U 90 % slučajeva!
  • Srebro je najučinkovitija pomoć kod opeklina.
  • Srebro u 95 % slučajeva pomaže kod prhuti te zaustavlja opadanje kose!
  • Srebro je najjači sterilizator ikada otkriven!
  • Srebro je daleko najjači imunostimulans koji je ikada pronađen!

Doziranje i primjena




Ionsko koloidno srebro može se uzimati oralno, kapati u nos, uši i oči, te uz pomoć raspršivača nanositi na kožu.

Za preventivu dovoljno je dnevno popiti 40-50 ml i-l srebra, raspoređeno u dvije doze.

Za liječenje kroničnih bolesti, duže vremena uzima se 50 – 80 ml i-k srebra dnevno, raspoređeno u 3-4 doze.

U tretmanu akutnih stanja (poput upala, viroza i slično) uzima se do 120 ml dnevno svaka 2-3 sata, u trajanju do pet dana, no konačna terapija ovisi o vrsti oboljenja.

Izvori: alternativa-za-vas i free-zg.

Prethodna objavaVIDEO: Očistite lubenicu od sjemenki za manje od 2 minute!
Slijedeća objavaDnevni Jyotish Horoskop za 18.07.2014.
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.