Foto: pixabay.com

Razlog zbog kojeg to pitam je taj što sam nedavno našla ovu fotografiju i iskreno sam bila zaprepaštena. Zurila sam u nju sva iznenađena. “Wow”, pomislila sam, “izgledam prilično lijepo”.

Razlog zbog kojeg sam bila tako zaprepaštena bio je to što sam se taj dan osjećala tako ružnom. Doista jesam. Bila sam na toj zabavi i bila sam okružena prekrasnim, mladim ženama. Bila sam uvjerena da je moja frizura neuredna. Osjećala sam se tako neprivlačno i sredovječno.

Jedna od njih rekla mi je u dizalu: “Jako si lijepa”. Nisam joj povjerovala. Ali sam joj zahvalila: “Stvarno moram to čuti danas”, rekla sam.

Izgledam li ružno na ovoj fotografiji? Ne. Jesam li se osjećala ružno kad je fotografija snimljena – da! Perspektiva je tako čudna stvar, zar ne?

To je pomalo poput one haljine koja je postala viralna na internetu. Nekima je bila plava i siva, dok su drugi tvrdili da je bijela i zlatna. (Zapravo je bila bijela i zlatna, u redu!?). I sad, svega mu, kako to funkcionira?

Ili svi mi kada postanemo stariji osvrnemo se na svoje fotografije kad smo bili mlađi i nikada nismo tako debeli, ružni ili što god mislili da smo bili u to vrijeme. Kao što kažu, ljepota je potraćena na mlade!

Na mojoj fotografiji uhvaćeno je nešto što tog dana nisam mogla vidjeti. Kad sam pogledala moje ostale fotografije iz vremena kad sam bila mlađa, ista je stvar. Sada vidim na njima lijepu, mršavu djevojku. Onu koja ima mnogo sjajnih prijatelja i sretan život. Trebala bi biti sigurna u sebe. Ipak nisam tada bila takva.



U mojoj glavi se stalno odvijao govor o tome kako nisam dovoljno dobra. Mahnito sam željela udovoljavati drugima i uvijek sam mislila da će netko shvatiti kakav sam idiot, što sam vjerovala za sebe da jesam. Moj unutarnji glas stalno je govorio: “Sramotiš se! Neprivlačna si! Nisi dostojna ljubavi!” I znam da nisam sama u ovome.

Mnogi od nas vjeruju u priču koju si sami pričamo. Onu koja je daleko od stvarnosti. Ali ona može utjecati na naše živote na mnogo načina, piše The minds journal.

Moja je rezultirala ostajanjem u toksičnoj vezi. Moje uvjerenje da nisam bila dovoljno dobra vodilo me do toga da nisam mogla reći „ne, ja to ne zaslužujem“. Nisam mogla postaviti zdrave granice. Uvjerila sam se da sam ja kriva za sve to zlostavljanje. Da ja moram promijeniti svoje ponašanje, dokazati da sam dostojna njegove ljubavi. Čak i nakon što me je gotovo ubio.

Čujem da mnoge druge žrtve obiteljskog nasilja imaju istu unutarnju priču. Ne pomaže ni manipulativna taktika koju zlostavljači ili narcisoidne osobe koriste kako bi iskoristili naše nesigurnosti i kako bi nas kontrolirali. Ali ta priča u našim glavama nije istinita.

Naša percepcija nas je zavarala da vidimo samo ono što želimo vidjeti kod tih partnera. Kada ih prvi put upoznamo, njihova karizma nas osvoji. Zatim nastavljamo projicirati tu sliku na njih, onu koju su nam prvu predstavili, dugo nakon što nam stvarnost govori drugačije.

Mi vjerujemo da je njihova lijepa strana ona prava, a ne ta neugodna strana koju sada otkrivaju. I u toj potrebi da zadržimo pretpostavku da je ta percepcija koju imamo točna činimo sve kako bismo opravdali to zlostavljanje. Promijenit ćemo naše ponašanje i prihvatiti krivnju. Sve osim lica istine. A to je: da je naša percepcija pogrešna.

Naša stalna potraga za njihovim imidžom kojeg imamo u našim glavama je uzaludna. Ništa što možemo učiniti ne može njih promijeniti. Ali, to ne znači da smo zarobljeni ili nemoćni. Da je naš život beznadan.

Samo moramo promijeniti način na koji vidimo stvari. To je ključ za mijenjanje naših života. Jedino na taj način možemo se početi kretati prema životu života kojeg ćemo voljeti. Evo kako to učiniti:

– Prestanite projicirati uljepšanu sliku koju ste sami stvorili na tu drugu osobu. Budite smireni. Slušajte što ta osoba govori. Gledajte što radi. Ako su njena djela u skladu s onim što radi možete vjerovati da je ona ono što tvrdi da jest. Ako nisu, onda vam ono što čini daje važnije tragove. Narcisi će reći jednu stvar: “Ti si jedina osoba za mene”, ali njihova toksična djela otkrivaju istinu. Dok na njih projicirate ružičastu sliku, zanemarujete stvarnost. Crvene zastave i znakovi upozorenja.

– Prestanite projicirati sliku na drugu osobu o tome tko bi ona mogla biti u budućnosti.  Zbog toga mi mijenjamo svoje ponašanje umjesto da im dopustimo da budu odgovorni za svoje postupke. ‘Ako ja učinim X, ta osoba će biti sretna’, mi se uvjeravamo. “Ako to učinim, onda će se promijeniti i sve će biti u redu”, uvjeravamo se. Naša slika o tome tko su ‘stvarno’ duboko u sebi ispričava ih zbog lošeg ponašanja. Dok ih oslobađamo od krivice, dopuštamo im da nas nastave zlostavljati.

– Slušajte svoj unutarnji dijalog. Vaš unutarnji glas. Što ona (ili on) kaže? Je li to nešto što biste rekli nekome do koga vam je stalo? Dobrom prijatelju? Je li korisno? Ili je to negativno? Govori li: “Ti si glup”, “Ti si ružan”. Umjesto zdravijih riječi: ‘Ti si pametna osoba. Ali učinio si nešto glupo.” Ili: “Prekrasna si. Samo ti kosa danas ne izgleda dobro.“



– Ponovo napišite svoj scenarij. Samo zato što radite nešto glupo ne znači da ste glupi. Niti ne mora biti istina nešto što nam netko drugi govori. To je njihovo mišljenje, to je sve. “Žao mi je što tako osjećaš”, to je ono što možemo reći. To ne znači da se moramo svađati s njima, braniti se ili se složiti.

Izazovite svoj unutarnji glas. Prvi korak je da budete svjesni onoga što vam govori vaš unutarnji glas. Jednom kada to osvijestite bit ćete iznenađeni koliko je glasno u vašoj glavi. Ali kad to počinjete čuti, slušajte što vam govori.

Slušajte negativne stvari koje vam glas govori i zamijenite to s pozitivnijom afirmacijom. Budite dobri prema sebi. Nemojte biti strogi prema sebi. Potrebno je vrijeme da promijenimo našu priču. Ali to se može učiniti.

To je ono što to jest. Priča. Percepcija nas samih je pogrešna. Način na koji vidimo nekog drugog je lažna. Ne vidimo tko te osobe doista jesu.

Kada sam vidjela tu svoju fotografiju i ugodno se iznenadila, to mi je bio dobar podsjetnik da se još moram preispitivati. Iako sam provela godine oporavljajući se od zlostavljanja. Iako sam pronašla snažan osjećaj samopouzdanja i samopoštovanja, moja percepcija o tome tko sam ja još me može kočiti. Trebam paziti na sebe i njegovati se.




Dakle, sada se pitam – kad budem imala 90 godina i osvrnem se na svoje mlađe jastvo koje sam danas – kako će mi to izgledati. Kakav bi bio gubitak da ne vidim kako lijepo izgledam sada. U usporedbi s mojim naboranijim, starijim jastvom kakvo ću biti tada.

Ljepota može biti potraćena na mlade. Neću dopustiti da se sada trati, u mojoj srednjoj dobi.

ATMA – Pripremila: Suzana Prnjak

PLAVA SVJETLOST AURE

PLAVA SVJETLOST AURE

Narukvica s plavim ahatom i 3 vrste kvarca

Perle mystic aura kvarca, gorskog kristala (kvarca), plavog čipkastog ahata i titanium aura kvarca nanizane na gumicu.

Gorski kristal najsnažniji je iscjelitelj. Plavi čipkasti ahat stimulira krunsku čakru, dovodeći energiju u polje aure. Mystic aura kvarc olakšava svjesni kontakt sa anđelima. Titanium aura kvarc donosi harmoniju, potiče kreativnost.

Cijena: 160,00 kn - Kupi ovdje

Prethodna objava30 znakova koji pokazuju da ćete biti vrlo uspješni
Slijedeća objavaBlizanačke duše – ujedinjenje Božanske muškosti i Božanske ženskosti
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here