Mahabharata je jedno od sto najvažnijih djela i vjerojatno najveći ep svjetske književnosti.

Kao što je slavna Ilijada nacionalni ep stare Grčke, moglo bi se reći da je Mahabharata nacionalni ep Indije. U davna ju je vremena sastavio Šri Krišna Dvaipajana Vjasa. Pokušati reći kada se to u povijesti svijeta dogodilo bilo bi samo nagađanje, no sigurno je da su otada minula tisućljeća. Priča je to o velikome ratu kojim je završilo jedno i počelo novo doba povijesti.

To je golemi, bezvremeni ep, koji je već tisućljećima, ako ne i duže, osnova indijske mitske, religijske i filozofske misli.

Po predaji, izvorna Mahabharata obuhvaća 110 000 šloka, odnosno dvostiha po tridest dva sloga i tako je sedam puta duža od Ilijade iOdiseje zajedno, a oko tri puta duža od Biblije. Među svetim indijskim spisima, smatra se isto toliko autoritativnom kao i same Vede pa se naziva i Petom Vedom. Ubraja se u smriti (“ono što se pamti”), a u toj skupini u itihase (“tako je to bilo”), povjesnice kao što je slavnaRamajana.

Prepojednostavljeno je reći da je Mahabharata samo priča o velikome ratu. Tradicionalna tumačenja Mahabharate mnogolika su. Izvana je to priča o kraljevskoj obitelji koja ulazi u strašan bratoubilački rat. Čak i na tom, naizgled površnom nivou, Mahabharata ukazuje na važnost odlika poput junaštva, hrabrosti i svetosti. Na etičkoj razini, rat se taj gleda kao vječan sukob koji se svakodnevno vodi između dobra i zla, pravde i nepravde, pravoga i krivoga, dharme protiv adharme.

Na duhovnoj razini Mahabharata se usredotočuje na boj između višega i nižega jastva, rat između čovjekova duhovnog zova i onoga na što ga navode tijelo, um i osjetila.

Tragičan rat nagnao je braću u boj protiv braće, sinove protiv očeva i ujaka, hrabre i časne protiv drugih hrabrih i časnih. I doista, bio je razarajući. Gotovo su svi najbolji ljudi poginuli u dugome tom boju. Pandave, sinovi kralja Pandua, preživjeli su, no nije bilo pobjednika jer je rat uništio svijet kakvog su ga znali a praznina onoga što su osvojili obojila je njihove buduće živote.

Pripovijest o ratu na Kurukšetri ima i kozmološko značenje jer označava kraj jedne i početak druge juge. U svakome velikom ciklusu postojanja četiri su juge, od kojih je svaka kraća od one prethodne. S tim je ratom okončala Dvapara-juga – doba junaka, u kojoj su plemenite vrijednosti još uvijek vladale a ljudi bili odani načelima i dužnostima svoga staleža. Doba koje je nastupilo nakon bitke naziva se Kali-juga, posljednje u ciklusu. U njemu se sve moralne vrijednosti smanjuju i sve više gube, bezakonje uzima maha, a utjecaj zla sve više dolazi do izražaja. Nažalost, to je doba u kojem mi živimo.

Čitatelja katkad zbune priče o romanci, pohlepi, požudi i osveti koje nalazi na stranicama Mahabharate. Na prvi se pogled može činiti da je to djelo o žestokim ratnicima te njihovim krvožednim i romantičnim pothvatima. Međutim, to je površan pristup. U srcu Mahabharate nalazi se dharma, put pobožna života. Kroz pripovijesti o dušama mučenim materijalnim vezanostima, put nivritti-marge (odvojenosti) osvjetljavaju upute oslobođenih mudraca. Priče služe kao ilustracije kojima mudraci mogu jasno prenijeti filozofsku poruku. Čitatelj, privučen pričom, ipak na kraju izvlači dobrobit sadhu-sange (druženja sa svecima).

* * *

Vrijedno izdanje Mahabharate  u obliku romana, može se nabaviti u Udruzi za promicanje indijske kulturne baštine – Lotos.

Navodimo predgovor iz tog izdanja Mahabharate:

Hrvatsko izdanje Mahabharate u izdanju Udruge za promicanje vedske kulturne baštine Lotos i Hrvatsko-indijskoga društva prijateljstva značajan je doprinos kulturnome životu Jugoistočne Europe.Mahabharata je nedvojbeno jedan od najvećih dragulja književnih i duhovnih klasika ljudske civilizacije koji je tisućljećima odražavao, uobličavao i prosvjetljivao jednu od najvećih svjetskih civlizacija. Izdanje klasičnoga teksta koje je pred vama predstavlja drevnu tradiciju vjerodostojno i životno jer je djelo onih koji su prodrli u samu srž vrijednosti i načina vedskoga života, srce Mahabharate, i u svome ih životu predano primjenjivali.

Svim čitateljima ovoga izvanrednog hrvatskoga izdanja Mahabharateželim uzvišeno i nezaboravno putovanje u jedan gotovo zaboravljeni mistični svemir koji čuva ključ najvažnijega zadatka današnjega ljudskog društva: duhovnu preobrazbu ljudskoga života.

Dr. Howard J. Resnick, profesor na odsjeku za sanskritski jezik i indijsku kulturu sveučilišta Harvard, SAD.

O autoru:

Šri Krišna Dvaipajana Vyasa – povijest rođenja ovoga velikog mudraca opisana je u samoj Mahabharati, no nije znanstveno utvrđena. Prema predaji, rodio se kao sin Satjavati i mudraca Parašare. OsimMahabharate napisao je i Brahma Sutre, za dobrobit ljudskoga društva podjelio je Vede na četiri dijela, te kompilirao osamnaest Purana. Smatra se savršenim brahmarišijem, sveznajućim, istinoljubivim, najčišćim od najčišćih, poznavateljem same biti Brahmana.

Preuzeto s www.udrugalotos.hr

Prethodna objavaZnanstvenici: “Nestašica hrane vodi svijet u vegetarijanstvo!”
Slijedeća objavaAyurveda – Tri doše
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.