
Manipulirajući drugima čovjek “prevesla” sebe. Mnogi ljudi vjeruju da čine nešto dobro za sebe ako uspiju izmanipulirati druge da rade ono što oni žele, da “bude po njihovom”. Manipuliranje drugima je najbolji način da “prevedemo sebe žedne preko vode”.
Ono što, na taj način, “bude po našem”, zapravo je daleko od toga da zadovoljava naše stvarne potrebe. Oni koji to čine ne poznaju jednostavnu, bazičnu istinu: ono što činiš drugima činiš i sebi.
Ljudskom psihom vlada zakon koji sam nazvao “zakon spojenih sudova”. Kako sudiš o sebi, tako sudiš i o drugima, i obrnuto, kako sudiš o drugima, tako sudiš i o sebi. Na površini može izgledati da osoba, na primjer, cijeni druge više nego sebe. To je lažna slika. Ako su drugi dobri, kako to da sam ja loš?
Kako je moguće da ti dobri ljudi misle da sam ja loš? Da su stvarno dobri, vidjeli bi i oni dobro u meni pa ne bih sebi izgledao kao loš čovjek u očima dobrih. Ne može se čovjek pored stvarno dobrih ljudi osjećati bezvrijedno. Ja, dakle, mislim da sam loš jer mislim da su i oni loši…
Ne možemo izbjeći zakon spojenih sudova. On vlada u dubini naše psihe.
Po istom tom zakonu, ako su drugi predmet, ako ih koristim manipulacijom za zadovoljavanje svojih potreba, onda sam i ja predmet, a ne osoba. Osobe komuniciraju s osobama, predmeti s predmetima (predmeti, zapravo, i ne komuniciraju, predmetima se manipulira). Ja sam samom sebi predmet za zadovoljavanje potreba koje su niže od potrebe da budem osoba.
Kako ljudi sebe preveslaju manipulacijom drugima? Manipulacijom se ne može dobiti ono što je čovjeku stvarno potrebno – ljubav, poštovanje, prijateljstvo, odnos osobe sa osobom.
Ako ću to što je veliko i jedino ispunjavajuće za ljudsko biće mijenjati za to da nešto bude “po mome”, na štetu drugoga, uz pomoć manipulacije… ja sam stvarno velika budaletina. Budaletina koja mijenja glavnu nagradu života za jadne utješne nagrade, raznorazne “koristi” dobivene manipulacijom drugim ljudima.
Manipulacijom možete dobiti poslušnost, pokornost, ovisnost drugoga o vama, popuštanje iz osjećaja krivnje, straha, poltronstvo i razne druge oblike povezanosti među ljudima koji su nedostojni mogućnosti ljudske prirode. Ali, ne možete dobiti ništa stvarno vrijedno.
Zar nije glupo biti predmet ako možete biti osoba. Gubitak osjećaja osobe da je osoba je gubitak identiteta, nešto kao maligni tumor za ono što zovemo “ljudskost”. Ne dozvolite sebi da postanete predmeti, jer čovjek je mnogo više od toga. Nikakva korist dobivena manipulacijom nije vrjednija od toga da budete osoba. Čovjek.
Nebojša Jovanović/novasvest