Međunarodna kompanija “Cemex” u kaštelanskom bazenu, u kojemu živi 350 tisuća ljudi, uskoro pokreće golemu spalionicu opasnog otpada koji će brodovima stizati iz svih dijelova Europe. Riječ je o tehnološki zaostalom tipu spalionice koja će u atmosferu ispuštati, između ostalog i dioksin. Riječ je o tvari koja je nakon plutonija nešto najopasnije što je ljudska ruka ikad stvorila.

Autor: Ivan Kraljević
Izvor: dnevno.hr

Za Kaštelanski zaljev kažu kako je jedan od najljepših zaljeva na Mediteranu. Tu su smješteni najljepši hrvatski obalni gradovi Split, Solin, Kaštela i Trogir. Split i Trogir su čak i na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Stari Rimljani su upravo na obalama ovog zaljeva gradili ljetnikovce za svoje zaslužnike, a i kasniji vladari Hrvatske u Kaštelanskom zaljevu imali su svoje ljetne rezidencije. Nažalost, dolaskom komunista na vlast 1945. godine, Kaštelanski zaljev počinje se sustavno ekološki uništavati. Ubrzo nakon Drugog svjetskog rata u Kaštel Sućurcu je izgrađena velika kemijska industrija Jugovinil, najveća u tadašnjoj Jugoslaviji, koja je radila gotovo puna četiri desetljeća. U tom je vremenu ta tvornica u potpunosti ekološki devastirala zaljev i Kaštela, najviše samo more. No, ne samo more… Primjerice, punih 40 godina niti jedna maslina u Kaštelima nije rodila plodom i to upravo zbog Jugovinila i njegovih otrova. Uspostavom hrvatske države, Kaštelani su se okupili i ujedinili da se ta strašna tvornica zatvori jer se i sama zbog zastarjele tehnologije i nekonkurentnosti urušila. I u tome su uspjeli. Nedugo nakon zatvaranja Jugovinila (sredinom devedesetih), maslina je u Kaštelima ponovno počela rađati, a more je pred oporavkom i polako se čisti od svih otrova i kemikalija koje su se kroz gotovo pola stoljeća u njemu nakupili. Tu je veliku ulogu odigrao do sada najskuplji državni projekt “Eko Kaštelanski zaljev”.

Međutim, kako vrag nikada ne spava, u Kaštel Sućurcu i Solinu uskoro počinje s radom spalionica opasnog otpada i smeća svake vrste i to u pogonima sadašnje cementare “Sveti Juraj“. Riječ je o najopasnijoj i najštetnijoj vrsti spalionice otpada koja sa sobom donosi vrlo opasne “nuspojave” koje će u idućem razdoblju, sasvim sigurno, ostaviti, nije pretjerano reći, katastrofalne posljedice po zdravlje stanovnika koji žive u kaštelanskom bazenu. Riječ je o prostoru u kojemu živi 350 tisuća ljudi! Cijeli projekt vodi međunarodna kompanija “Cemex” sa sjedištem u Meksiku, koja je prije 7 – 8 godina kupila spomenutu cementaru kako bi u njoj proizvodila isključivo – cement. A sada tu cementaru uprava “Cemexa” dograđuje te pretvara i u suspalionicu opasnog otpada!

Spalionica koja će ponovno uništiti Kaštelanski zaljev

Mogu tako Kaštelani, Solinjani, Splićani i Trogirani u svom malom zaljevu uskoro očekivati velike brodove s europskim smećem i otpadom, primjerice onim iz Napulja ili nekih drugih europskih gradova. U spalionici će se “obrađivati” i gorivo koje se proizvodi u Centrima za gospodarenje otpadom obradom komunalnog i industrijskog otpada kojeg nema dovoljno niti za 15 dana rada cementare, zbog čega će se otpad pod raznim nazivima uvoziti iz EU.

Međutim, u upravi “Cemexa” tvrde kako je riječ o isključivo – “neopasnom” gorivu. Tamo, naime, tvrde da to gorivo izgleda kao “usitnjeni papir”, a osim “djelića papira” sadrži i “karton, drvo, tekstil te sitnu plastiku”.

“O, kako je to za javnost simpatičan i nježan opis “neopasnog” smeća! Naime, ta sitna plastika proizvođač je dioksina, a ako su tekstil i drvo impregnirani bojama, otrovnim premazima, ljepilima i aditivima, (a najavljeno je čak i spaljivanje željezničkih pragova i starog namještaja) zbog halogenih i drugih elemenata u impregnacijama i premazima – postaju izrazito opasan otpad te pri spaljivanju proizvode dioksin i druge otrove. Ako je to “isključivo neopasan” otpad, zašto je Cemex 21. siječnja 2014. godine zatražio da mu se od resornog ministarstva dozvoli skladištenje opasnog i neopasnog otpada za oporabu R1 (spaljivanjem)?” – pita se prof. dr. Mihovil Biočić, član Povjerenstva za zaštitu okoliša Gradskog vijeća Kaštela i ugledni hrvatski liječnik/kirurg te sveučilišni profesor na splitskom Medicinskom fakultetu u mirovini koji inače živi u Kaštelima.

Biočić objašnjava da postoje tri vrste spalionica: prave spalionice s tehnološki kvalitetnim filterima, zatim cementare s visokom tehnologijom i na kraju cementare s primitivnom tehnologijom.

“Cemexova spalionica otpada u Kaštel Sućurcu i Solinu je ova posljednja s primitivnom tehnologijom! Imaju samo tzv. vrećaste filtere za veličinu čestica prašine. Prave spalionice, koje si mogu priuštiti samo najbogatije zemlje, imaju znatno manje dopuštene GVE (granične vrijednosti emisija), odnosno ispusta otrova u zrak, nego cementare poput ove Cemexove u Solinu kojima se dopuštaju znatno više GVE otrova na izlazu iz dimnjaka” – objašnjava dr. Biočić.

Dioksin otrovniji 11 tisuća puta od natrij cijanida

Spalionice otpada predstavljaju tešku civilizacijsku zaostalost, tvrdi naš sugovornik.

“Pri spaljivanju goriva iz otpada nastaju teški metali (živa, olovo, talij, arsen, krom…), dušikovi i sumporni oksidi i razni halogenidi koji su osnova za sintezu dioksina i furana. Dioksini su nakon plutonija najopasnije tvari koje je ljudska ruka ikad stvorila – izrazito su kancerogeni i teratogeni. Najopasniji dioksin (TCDD) znanstvenici nazivaju najotrovnijom malom molekulom na planetu! Otrovniji je 11 tisuća puta od natrij cijanida! Osim što uzrokuju rak, dioksini uništavaju vitalne funkcije ljudskih i životinjskih reproduktivnih organa, izazivaju sterilnost, oštećenja gena (osobito kod muškog fetusa), hormonalne poremećaje, poremećaje rasta, imunog sustava, oštećenja mozga i malformacije u novorođenčadi i djece. Ženski organizam raspolaže jedinstvenim mehanizmom izlučivanja dioksina mlijekom. Tako dojenjem djeca piju majčino mlijeko obogaćeno dioksinima oko 10 – 20 puta većim dozama od odraslih. Posebni problem su submikronske čestice (nosači otrova) kojih u prostornom metru dima ima više od milijardu i prolaze kroz vrećaste filtere kao da ne postoje. Dioksini se raspadaju na temperaturama većima od 800 stupnjeva. I spalionice otpada i cementare tu temperaturu postižu, ali se dioksini u procesu spaljivanja ponovno stvaraju (“de nuovo synthesis”) jer ne vlada kontinuum visoke temperature u rotacijskim pećima cementara” – objašnjava dr. Biočić.

Dakle, Cemexova spalionica, koja ima samo tzv. vrećaste filtere, nema potrebnu tehnologiju kako bi 350 tisuća stanovnika koji žive u njezinoj okolici zaštitila od trovanja najopasnijim tvarima!

Inače, zbog značajnih povećanja talija, kroma i drugih otrova u cementu, proizvedenom uz suspaljivanje otpada, mnoge takve spalionice na Zapadu se zatvaraju, posebno u Velikoj Britaniji i Njemačkoj.

Europske zemlje zatvaraju spalionice kakva je Cemexova u Solinu

“I EU odustaje od spaljivanja i suspaljivanja u cementarama. Parlament EU donio je 2012. Rezoluciju o zabrani spaljivanja i odlaganja otpada u korist odvojenog prikupljanja i recikliranja, a europski ministri za zaštitu okoliša izlaz iz krize u EU vide u zelenim tehnologijama i stopostotnom odvajanju i recikliranju. Predsjednica vijeća za zaštitu okoliša u EU Ida Auken (danska ministrica zaštite okoliša, Socijalistička stranka, op.a.), u Bruxellesu je 3. svibnja 2012. izjavila da je izlaz iz ekonomske krize isključivo u zelenim tehnologijama, racionalnom korištenju resursa, zaštiti prirode i biološke raznolikosti. Zemlje članice EU slažu se kako je prijelaz na racionalno korištenje resursa i približno stopostotno recikliranje otpada jedini izlaz iz krize. Radi se o vrlo važnom signalu Europskoj uniji i svijetu” – poručio je dr. Biočić.

Inače, zbog problema ovakvih spalionica utemeljen je i Svjetski savez protiv spaljivanja i odlaganja otpada GAIA (Global Anti Incinerator Alliance). Njihov temeljni projekt poznat je pod nazivom “nula otpada”. GAIA-i je već do sada pristupilo više od tisuću svjetskih organizacija koje se bore protiv spaljivanja i odlaganja otpada.

Međutim, Cemex u međuvremenu slavi i već najavljuje uvoz otpada iz EU jer je dobio sve dozvole, iako se, prema mišljenju našeg sugovornika, u njihovom pridobivanju zaobišlo niz važnih zakona i propisa. Tako su, tvrdi Biočić, prekršene odredbe Prostornog plana uređenja grada Kaštela, Prostornog plana splitsko-dalmatinske županije te Zakon o održivom gospodarenju otpadom. Sve te odredbe zabranjuju “instalaciju” bilo kakvih objekata i industrijskih pogona koji na izravan ili neizravan način ekološki štete sredinama u kojima se nalaze.




Resorno ministarstvo i Cemex krše i europske direktive

“Resorno ministarstvo i Cemex, inače, zaboravili su i na Aarhušku konvenciju, o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, koja je usvojena na 4. ministarskoj konferenciji “Okoliš za Europu” 25. lipnja 1998. Hrvatska je postala stranka Aarhuške konvencije u lipnju 2007. godine. Zamjenik ministra Zmajlovića, Hrvoje Dokoza, sudjelovao je na konferenciji u Maastrichtu u prvoj polovici srpnja 2014., na kojoj se opet dala podrška Aarhuškoj konvenciji i na kojoj je podržao usvajanje deklaracije iz Maastrichta, u vezi s Aarhuškom konvencijom. Dakle, opet se vidi ta naša dodvornička podrška u inozemstvu, a doma se pokazuje pravo lice! Potpisnik Dozvole za spaljivanje otpada u Cemexu ministar Zmajlović trebao bi hitno dati ostavku ako njegova stranka imalo vodi računa o biračima ovog bazena na svim sljedećim izborima”, poručio je naš sugovornik.

Inače, Biočić je vrlo nezadovoljan splitskim gradskim ocima u cijelom ovom slučaju koji se ponašaju kao da im je svejedno hoće li Kaštelanski zaljev (na kojem leži i dio Splita) imati opasnu spalionicu ako ona može donijeti bilo kakvu financijsku zaradu.

“Ipak, kao liječnik najviše prozivam cijelu akademsku zajednicu u Splitu, posebice medicinsku koja kao da je gluha na ove naše apele. Nadam se da tomu nije razlog eventualno Cemexovo sponzoriranje naših siromašnih znanstvenih, nastavnih i zdravstvenih ustanova. Ako se u kaštelanskom bazenu ne spriječi spaljivanje tuđeg komunalnog otpada iz EU, bit će posla – i to ne samo za liječnike! Odgovorno tvrdim da svatko tko ne sudjeluje na bilo koji zakonit način u sprječavanju trovanja iz primitivne Cemexove spalionice u prostoru od oko 350 000 ljudi u tek zaliječenom kaštelanskom bazenu, može se smatrati sukrivcem u onome što nas čeka”, zaključio je razgovor prof. dr. Mihovil Biočić.

Prosvjed upozorenja

Prosvjed upozorenja u organizaciji UZOR-a će se održati u nedjelju 21.09.2014 u Resniku kod Crkve u 12.00.

Online peticiju možete potpisati ovdje.