Jedan se pauk jednog lijepog jutra spustio s visokog drva po čvrstoj niti.

Dolje u grmlju sagradio je svoju mrežu koju je tijekom dana sve veličanstvenije razvijao i kojom je hvatao bogat plijen.

Navečer je još jednom obišao mrežu i divio se njenoj ljepoti.

Gledajući mrežu primjetio je onu nit prema gore po kojoj se spustio i od puste zadivljenosti prema svojoj kreaciji zaboravio je čemu ona služi.

Kako više nije shvaćao njenu svrhu, pomisli da je suvišna te je bez oklijevanja pregrize.

Mreža potom padne po njemu, umota ga i uguši.

 

Ako prekinemo nit povezanosti s izvorom našeg postojanja, naši životi postaju izgubljeni…

 

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.