Foto: unsplash.com

Iako im to omogućava da budu uspješniji i bogatiji od obzirnih, oni koji su usmjereni samo na vlastite interese i ne brinu o osjećajima i mišljenjima drugih najčešće na kraju ostanu usamljeni i izolirani.

Uvijek govori dobro o drugima…




Kada kažemo da je netko obziran, podrazumijevamo njegov odnos prema drugim ljudima. Riječ „obzirnost” izvedena je od glagola „obazirati se” koji doslovno znači „gledati oko sebe”, a u prenesenom značenju označava nečiju svjesnost da su oko njega drugi, svijest o njihovim osjećajima, interesima, potrebama i vrijednostima koje zastupaju.

Biti obziran istovremeno znači biti pažljiv prema drugima, slično kao u riječi „obazriv”. Najkraće rečeno obzirna osoba uvažava ljude oko sebe. Upravo zbog toga se obzirnost kao nečija osobina smatra poželjnom društvenom vrijednošću. Obzirni ljudi po pravilu imaju dobre odnose s drugima i mali broj konflikata i svađa.

Postoje dva razloga zbog kojih obzirni izbjegavaju konflikte s drugima: prvi je to što ne žele biti predmet tuđe agresivnosti, a drugi je to što žele da ljudi o njima misle pozitivno, žele biti prihvaćeni i žele se svidjeti.

Ukoliko obzirnost kao crtu nečijeg karaktera trebamo uvrstiti u neku od pet glavnih dimenzija osobnosti, onda ona spada u „suradljivost” (ostale su savjesnost, ekstraverzija, traženje novina i neurotičnost). Brojna istraživanja ovih pet dimenzija osobnosti su dokazala da osobe s visokim indeksom suradljivosti imaju vrlo dobre odnose s drugim ljudima.

Ne vjeruj svemu što misliš…

Oni vole ljude, suosjećaju s njima, imaju visoku empatiju, velikodušni su, pomažu drugima, a od drugih očekuju da im uzvrate na isti način. To su osobe s visokom emocionalnom inteligencijom.

Suprotnost obzirnosti je bezobzirnost – atribut koji dobivaju oni ljudi koji misle samo na sebe, koji pokazuju da im nisu važni ni drugi ljudi niti kako se ti drugi ljudi osjećaju zbog njihovih postupaka. Iz njihove egocentričnosti proizlazi ravnodušnost prema drugima. Druge ljude shvaćaju ili kao sredstvo koje im pomaže da dođu do svog cilja ili kao konkurente koje treba pobijediti i nadići.

U sistemu društvenog vrednovanja obzirnost se shvaća kao nešto što je pozitivno, vrijedno, i poželjno, dok se bezobzirnost shvaća kao negativna, nepoželjna i štetna osobina. Prema tome, obzirni ljudi bi trebali dobro prolaziti u životu, a bezobzirni ljudi lošije.

Suprotno od tog očekivanja, svakodnevni život nam pokazuje da nekada bezobzirni ljudi mnogo bolje prolaze od obzirnih, naročito kada je u pitanju profesionalni ili poslovni uspjeh. Možemo se zapitati zašto je to tako.

77





Prvi razlog je što su bezobzirni ljudi isključivo fokusirani na svoj interes kao cilj ka kojem idu. Oni s problemima u interakciji s drugim ljudima ne pripisuju posebnu pažnju tako da ih to ne dekoncentrira na njihovom putu ka cilju.

Drugi razlog je što su oni socijalno prodorniji. To je posljedica toga što obzirni ljudi bezobzirne opažaju kao opasne ljude s kojima ne žele ulaziti u konflikte. Zbog toga bezobzirni ne nailaze na značajniji socijalni otpor u ostvarenju svojih namjera i ciljeva.

To se odnosi i na „vertikalno napredovanje” jer njihovo zastrašivanje daje im oreol osobe s autoritetom, vođe kojem se drugi podređuju, tako da su viđeni kao rukovodioci.

Treći razlog je što su često uspješniji u poslovnim i drugim pregovorima. Kako su fokusirani na vlastiti interes i želju da izvuku maksimalnu dobit, bez empatije za poziciju suprotne strane, oni često u pregovorima drugu stranu nemilosrdno ucjenjuju i „tjeraju u kut”. Njima nije cilj rezultat da obje strane dobivaju, što je poželjno kada je riječ o dugoročnoj suradnji, već im je cilj da oni pobjede, a da druga strana izgubi.

Uvijek govori dobro o drugima…




Četvrti razlog je to što njima nije važno što ljudi misle o njima. Oni znaju da ostavljaju negativan dojam na druge i da ih se drugi plaše, ali, ili im to nije važno, ili im je drago da imaju takav imidž jer ga shvaćaju kao znak moći i autoriteta.

Iako mogu biti uspješniji i bogatiji od onih koji su suradljiviji i obzirniji, pitanje koje se postavlja jest koliko su bezobzirni ljudi sretni. Kako su za doživljaj vlastite sreće i zadovoljstva životom vrlo važni dobri odnosi s drugim ljudima i pripadnost grupi bliskih ljudi, a kako bezobzirni upravo to nemaju, njihova sudbina je da najčešće na kraju ostanu usamljeni i izolirani.

Zoran Milivojević

politika.rs/detinjarije

60 OSHO – STRAH

OSHO - STRAH

Kako razumjeti i prihvatiti životnu neizvjesnost

„Promatrajte sve svoje postupka, sva svoja uvjerenja i otkrijte da li su zasnovani na stvarnosti, iskustvu, ili na strahu. Sve što je zasnovano na strahu se treba odmah odbaciti, bez ikakvog premišljanja. To je samo oklop.“

U ovoj knjizi Osho istražuje strah, od refleksne reakcije na fizičku opasnost do racionalnih i iracionalnih strahova uma. Potrebno je shvatiti strah, uvidjeti korijene straha, vjerovati sebi i drugima, anulirati strah – da bi se živjelo u potpunosti. Na kraju knjige su meditativni eksperimenti kao pomoć za uspostavljanje novog odnosa sa strahom.

1 KOMENTAR

  1. prvo i osnovno pitanje je da li netko uopće MOŽE biti bezobziran. ako sam čak i slučajno bezobzirna prema nekom to me proganja i loše se osjećam. a zamisli tek da sam namjerno bezobzirna da bih postigla neki cilj. loše se od toga osjećam i pitam se šta će mi to. nije uopće bitno doći do cilja nego je bitno KAKO si došao do tog cilja. Bitan je put. I kako se osjećaš tokom toga puta odnosno tokom svog života.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.