Museum of photographic arts/ Flickr

Projekt „Sjevernoamerički indijanci“ kojeg je proveo Edward Curtis se opisuje kao jedan od najznačajnijih i najkontroverznijih prikaza tradiocionalne američke indijanske kulture koji je ikad napravljen.

Najbolja fotografija je ona koja vam omogućava da vidite pozadinu onoga što je fotografirano; nešto izvan očitog, osjećaj, misao ili način života i to tako slikovito da se osjećate dijelom toga.




  • Edward Curtis je posvetio veliki dio svog života profiliranju i dokumentiranju života američkih indijanaca u prekrasnim portretima.
  • Od 1906. do 1930. kompilirao je golemu kolekciju fotografija zvanu „Sjevernoamerički indijanci“ koja prikazuje život na Velikim ravnicama.
  • Proizveo je preko 40.000 negativa, 10.000 snimki jezika i glazbe i preko 4.000 stranica teksta.

Ako je ikad postojao fotograf koji je savladao tu vještinu to je bio Edward Curtis, rođen 1868. godine, koji je počeo fotografirati 1890. i posvetio veliki dio svoje karijere zabilježavanju tradicionalnih običaja američkih indijanaca.

Curtis je poznat po stručnom dokumentiranju posljednjih američkih plemena od 1906. do 1930. u gigantskoj kolekciji zvanoj „Sjevernoamerički indijanci“. Njegova ekspertiza je bila tolika da je moćni bankar J.P. Morgan osobno financirao njegov rad.

1

Edward Curtis je proveo mnogo godina proučavajući profile muškaraca i žena koji su pripadali plemenima, kao i njihov način života što je rezultiralo slikama kao što je ova fotografija muškarca iz plemena Cheyenne iz 1908.

2

„Bringing the Sweat lodge Willows“ iz 1900. prikazuje muškarca na konju koji pobjedonosno kroz pašnjake jaše prema taboru vitlajući oružjem kako bi se ulogorili.

3

Tijekom tih godina Curtis se susreo sa svim poteškoćama koje je moguće zamisliti kako bi proizveo 40.000 negativa, 10.000 voštanih cilindara snimki jezika i i glazbe te preko 4.000 stranica visoko cijenjenih antropoloških tekstova i kratki film.

Od 1905. do 1909. Curtis je dokumentirao Cheyenne indijance. Pleme Cheyenne je povijesno živjelo na Velikim ravnicama koje su danas poznate kao Južna Dakota, Wyoming, Nebraska, Colorado i Kansas.

4

Curtisova najpoznatija fotografija je „Oaza u lošoj zemlji“ iz 1905. Na njoj osoba zvana Crveni sokol sjedi na konju dok njegov konj pije iz malog bazena vode. Crveni sokol je rođen 1854. poznati je ratnik koji se borio u 20 bitki uključujući i on s Custerom 1876. Voda je sveprisutna u Curtisovim radovima jer je on bio opčinjen njenom slikovnom i metaforičkom snagom u kompoziciji slika.

5

6

7

Pleme Cheyenne je povijesno živjelo na Velikim ravnicama koje su danas poznate kao Južna Dakota, Wyoming, Nebraska, Colorado i Kansas. Ovu fotografiju koju je Curtis napravio 1905. prikazuje Malog vuka, muškarca iz plemena Cheyenne koji nosi pletenice i pera u svojoj kosi.

8

Autoportret Edwarda Curtisa smatra se da je napravljen 1899. Poznati kamerman je napravio svoju prvu kameru s 12 godina nakon što je uštedio 1.25$ i iskoristio kopiju tada popularnog priručnika „Wilsonova fotografija“ kao referentnu točku. Počeo je fotografirati lokalne indijance koji su skupljali školjke za vrijeme oseke i dobio nagradu na Državnoj konvenciji fotografa 1898. i 1899.

9

10

11
„Na krovu Sia“ iz 1925 prikazuje urođeničku ženu koja sjedi na vrhu kuće i drži oslikanu zdjelu punu nakita




12
Piegan kleči i drži lulu koju Curtis opisuje kao „lule dugih cijevi različito ukrašenih s perlicama, bojom, perima i krznom“ iz 1910.

U napomeni uz sliku je Curtis napisao: „Medicinske lule, kojih Piegani imaju mnogo, su jednostavno duge lule različito ukrašene s perlicama, bojom, perima i krznom. Za svaku se vjeruje da je stvorena davno na neki natprirodan način oko čega je stvoren mit.“

Medicinska lula je obično prekrivena snopovima zavoja koje se miču samo kada taj sveti objekt treba upotrijebiti u liječenju bolesti ili kada se prenosi s jednog vlasnika na drugog.

13
Voda je sveprisutna u Curtisovim radovima jer je bio opčinjen njenom slikovnom i metaforičkom snagom u kompoziciji slika.

Curtis je kršten kao Edward Sheriff Curtis i rođen je u neimaštini 1868. u Wisconsinu od roditelja Ellen i Johnson Curtis. Nakon nekoliko godina obitelj se preselila u Cordovu, ruralno naselje u okrugu Le Sueur u Minnesoti, gdje je Johnson Curtis radio kao propovjednik.

Izleti i vožnja kanuom s ocem kako bi posjetili članove zajednice omogućili su Edwardu kao dječaku da iskusi velika prostranstva, a njihovi izleti i kampiranja su mu pomogli da se pripremi za istraživanja i život na otvorenome.

14

Edward se vozio kanuom i kampirao s ocem kao dječak što mu je pomoglo informirati se i pripremiti za rad na otvorenom.

15

Postojale su brojne različite vrste kanua i plemena su se često mogla međusobno prepoznavati prema stilu njihova kanua.

16
„Indijanci su posljednji ostaci urođenika koji su se oduprli onome što su se civilizirani ljudi borili da izgrade“, napisao je Roy Harvey Pearce u knjizi pod nazivom „Divljaštvo i civilizacija“.

S 12 godina uštedio je 1.25$ i sastavio kameru koristeći tada popularni priručnik „Wilsonova fotografija“. Priča se da je šegrtovao u fotografskom studiju u Sint Paulu od 1885. do 1886. prije nego što se njegova obitelj preselila u regiju Puget Sound u državi Washington.

Kroz 1890-te, u svojim dvadesetima, Curtisov interes za fotografiju se produbio. Počeo je fotografirati lokalne starosjedioce (indijance) koji su iskopavali školjke i ljuske za vrijeme oseke i bio pohvaljen na Državnoj konvenciji fotografa 1898. i 1899. za niz od tri slike, precizno fokusirane fotografije starosjedilačkih indijanaca nazvane „Večer na zvuku“, „Tragači za školjkama“ i „Sakupljači dagnji“.

17

18
Slike žena iz plemena Nunivak koje nose šešire s perlicama: Curtis je posjetio Aljasku zbog znanstvenog istraživanja i kako bi fotografirao njene ljude.

19

Edward Curtis je jednom zapisao: „Iako sam primarno fotograf, ne vidim niti razmišljam fotografski“.

21

Slika iz 1923. prikazuje čovjeka koji nosi dugački nakit u kosi. Curtis je pribilježio i popratne informacije: „Ukras za kosu je uobičajen za plemena s rijeke Klamath – široka vrpca od jelenje kože djelomično prekrivena crvenim skalpom djetlića“.

Masivna ogrlica od školjaka ukazuje na bogatstvo onoga koji ju nosi ili njegovog prijatelja od kojeg ju je posudio. Osoba također nosi ceremonijalni kilt od crnog obsidiana i ukrašeni luk.

Veliki fotograf je šegrtovao u fotografskom studiju St Paul od 1885. do 1886. prije nego se njegova obitelj preselila u regiju Puget Sound. Tada je njegov interes za starosjedioce porastao i Curtis se posvetio znanosti iza prekrasnih portreta i pejzaža.

Jednom je zapisao: „Iako sam primarno fotograf, ne vidim niti razmišljam fotografski; dakle priča o životu indijanaca neće biti ispričana u mikroskopskim detaljima već će biti prezentirana kao široka i svijetla slika“.

22
Tolowa Dancing Head Dress, 1923. : Pripadnici plemena s rijeke Klamath su često nosili ukrase za glavu i ogrlice od školjaka koje su označavale bogatstvo.
23
Cheyenne djevojka, 1905. : Snažan portret djevojke iz plemena Cheyenne koja nosi naušnice i pripadajuću ogrlicu.

24

Curtisove fotografije prikazuju indijance kao povijesni dio američkog pejzaža što podupire pogled da su promatrani kao rasa koja izumire od mnogih ljudi u ranom 20-tom stoljeću.

25

Curtisove fotografije su evoluirale u status etnografskog blaga i proučavane su s kritičkom analizom.

26
Tradiocionalna dugačka kuća fotografirana od Curtisa koji je umro 1952. u Los Angelesu.

27

Curtis je 1914. objavio film „U zemlji lovaca na glave“ koji prikazuje „iskonski život“ indijanaca sa sjeverozapadne obale.

28

Tisuće fotografija ležale su zaboravljene u podrumu tvrtke Charles Lauriat, trgovce rijetkim knjigama iz Bostona, do njihovog pronalaska u 1970-im što je označilo obnovu interesa za Curtisive proganjajuće slike američkih indijanaca.

29

Naselje uz rijeku: Curtis je bio sklon zabilježiti svaki aspekt života sjevernoameričkih indijanaca.

30




Curtis je otvorio svoj fotografski studio u ranim 1890-im, u isto vrijeme kada su mnogi starosjedioci izgubili svoju zemlju i ljudska prava.

31
Ribarenje za obitelj: Mladi indijanac kojeg je Curtis uhvatio na svojoj fotografiji lovi ribu drvenim štapom na stjenovitom izdanku rijeke.

32

Od 1890-ih indijanci su oslikavani kao tragična kultura vrste koja izumire.

33

Pokušaji nasilnog iskorjenjavanja indijanske kulture i asimilacije indijanaca u američko društvo zacementiralo je mit o vrsti koja nestaje.

34
Sva odjeća je rađena ručno i ukrašena crtežima, perlicama i drugim umjetničkim predmetima tako da nije bilo dvoje ljudi u plemenu s istom odjećom.
35
Neke dugačke kuće su bile do 200 stopa duge, 20 stopa široke i 20 stopa visoke i u njima je spavalo do 60 ljudi iz cijelog plemena.

36

Jeli su kukuruz, grah, tikvice, bobice, orahe i dinje.

37

India Sturgis

Izvor: dailymail

Prethodna objavaIntuicija na poslu
Slijedeća objava16 znakova koji ukazuju da ste stara duša
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.