Mnogi u ovom potrošačkom društvu vjeruju da je oporavak osoba s mentalnim bolestima nemoguć. To nije istina! Ako ljudi oko vas i vi sami vjerujete da će vaš um biti manjkav i bolestan ostatak vašeg života, ostavljeni ste bez nade da ikada imate mogućnost sagraditi svoj vlastiti život. Ekstremna emocionalna stanja su dio procesa oporavka od traume i boli, a ne mentalne bolesti.

Uvijek govori dobro o drugima…




Smatram da živimo u balonu. Naime, izvan našeg svijeta (op.prev. svijeta oboljelih, psihijatara, psihologa i drugih uključenih u oporavak oboljelih), šire društvo nije ni čulo da je oporavak moguć. Ustvari, društvo čuje uglavnom konstantne litanije kroz većinu medija, kao na primjer da je emocionalan stres posljedica kemijske neravnoteže. U današnje vrijeme, mladim ljudima je rečeno da se nikada neće oporaviti i da trebaju prihvatiti da imaju bolest koja će trajati cijeli njihov život.

Svjestan opisane situacije današnjice kao proročanstva propasti za mladu osobu, nedavno sam jednoj mladoj osobi rekao da sam ja jedan od mnogo ljudi koji su se oporavili od shizofrenije. Rekao sam joj da sam imao poteškoće kao što su njene, ali da ih sada ne vidim kao bolest. Rekao sam joj da sam iz svojih izazova naučio slijediti svoje snove i da sam dobio smisao svog života. Zahvalila mi je što sam joj pružio nadu.

Kada psihijatar kaže odraslom mladom čovjeku da ima cjeloživotnu bolest, nada se gasi. Njima je često rečeno da je mentalna bolest kao dijabetes, a to nije pravilna usporedba! Dijabetes nastaje zbog mane u dijelu tijela, u gušterači. Razumljivo je kod dijabetesa da osoba može nastaviti imati aktivnu ulogu u svom životu, oboljeli mogu raditi na dijeti, tjelovježbi, stresu, koristiti lijekove.

Ne vjeruj svemu što misliš…

S druge strane, mentalna bolest doslovno znači da vam je um bolestan. To je kao da je vaša sama osobnost proglašena bolesnom. Vaš um, za razliku od gušterače, nije samo dio tijela. Vaš um je ekspresija vas samih, ono što vam omogućuje da upravljate svojim životom. Vaš um omogućuje vam da se povežete, postavljate ciljeve, sanjarite i imate nadu.

Ako ljudi oko vas i vi sami vjerujete da će vaš um biti manjkav i bolestan ostatak vašeg života, ostavljeni ste bez nade da ikada imate mogućnost sagraditi svoj vlastiti život. Ovo strašno predviđanje može postati samoispunjavajuće proročanstvo*.

(*U knjizi Socijalna teorija i društvena struktura, sociolog Robert K. Merton piše: „Samoispunjavajuće proročanstvo je, u početku, lažna definicija situacije koja evocira novo ponašanje, koje čini da se izvorno lažno poimanje ‘obistini’. Ova prividna valjanost samoispunjavajućeg proročanstva održava vladavinu pogreške, jer će prorok navesti stvarni tijek događaja kao dokaz da je bio u pravu od samoga početka.”)

75



San o zatvorenicima u tamnici

Važnost nade i osjećaja da sam u dubini cjelovit, spoznao sam kroz san koji sam imao tokom oporavka od šizofrenije. Evo kojim sam riječima opisao san prije 39 godina:

„Išao sam u dvorac i saznao da je pukovnik imao dva mlada čovjeka zatvorena protiv svoje volje u tamnici. Svaki put kada su se ti mladi ljudi, koji su bili desetari, žalili oko svog zatvoreništva, pukovnik im je dao lekciju o tome kako su ludi. U jednom trenutku on im je kao dokaz donio crtež s vodorigom (op.prev. groteskne ukrasne skulpture koje se koriste u arhitekturi kao dio oluka za odvod kišnice s krovnih površina) na žutoj mapi. Rekao im je da ne mogu otići jer su njihovi mozgovi deformirani i izgledaju kao groteskni lik s crteža. No, pukovnikovo glavno oružje je zapravo bilo neznanje desetara o tome kako su oni došli do zatvoreništva.

Ja sam tada u snu došao kao potpukovnik i bio sam šokiran sa zatvoreništvom ovih dvaju ljudi koji izgledaju normalno. Napravio sam istraživanje i otkrio da su prije nekoliko godina radili laboratorijsko istraživanje i da su gledali predugo kroz mikroskop. To je prouzrokovalo da se razvije slijepa točka u njihovim mozgovima i ta slijepa točka je prouzrokovala da oni rade strašne, lude stvari zbog kojih su zatvoreni u dvorcu. Sada više nisu bili zaključani u dvorcu, ali pukovnik, koji je bio stari čovjek, ih je nadgledao.

Uvijek govori dobro o drugima…




Pukovnikove česte lekcije o njihovoj ludosti su ih sprječavale da napuste dvorac jer su bili uvjereni od njega i svog neznanja da je njihovo stanje konstantno i da će uvijek biti ludi. Naučio sam da je ustvari njihova slijepa točka odavno ozdravila bez ožiljaka i da su bili zdravi. Nisu više bili ludi. Tako sam otišao pukovniku s mladim  čovjekom i predstavio dokaz koji sam otkrio. On je bio vrlo iznerviran i rekao da je to glupost. Krenuli smo van iz dvorca. Kada nas je stari čovjek pokušao zaustaviti, otrgnuli smo mu se i izašli van na sunce.“

Nekoliko mjeseci nakon što sam putovao kroz područja svijesti kojima sam samo ja imao pristup, bio sam hospitaliziran. Za vrijeme moje hospitalizacije, počeo sam gubiti nadu da ću se ikada oporaviti. Pitao sam doktora je li moj mozak trajno slomljen. Rekao je “Ne.“ Vjerovao je da duboko u sebi ja sam cjelovit i da bih se mogao oporaviti. Osjetio sam ogroman val nade i slobode kada je doktor izrazio koliko puno vjeruje u mene!

Poveznica ”san – trauma – psihoza”

Godinama kasnije, meditirao sam na ovaj san koji me dotakao i povezao svoje iskustvo psihoze s ranijom traumom. U svojoj meditaciji, fokusirao sam se na sliku grotesknog lika vodorige. Papir je bio star i žut, rubovi slike su bili pohabani. Znao sam da sam ranije vidio taj papir. Podsjetio me na mapu u mojoj sobi u 6. razredu. Bila je to požutjela mapa Europe. Odjednom sam se sjetio da je to bila ista godina kada me seksualno zlostavila učiteljica u 6. razredu.

Ne vjeruj svemu što misliš…

Ustvari, podrum u koji je odvela mene i još mnogo mlade djece se zvala tamnica. Također sam se podsjetio da sam nosio kaki majicu sa prugama sašivenim na rukavu. Ustvari, drugi učitelj me zvao pukovnik. Strah od tih iskustava se urezao u moju dušu dok se nisu oslobodila kroz moj slom, prodor i san. Bio sam cjelovit, a ne slomljen u mom „Snu o dvorcu“. San me, kao i u drugim vremenima, vodio do kritičnog događaja života. Također, čini se da sam morao proživjeti taj san i u svom svjesnom budnom životu.

Potreba za širenjem pozitivnih primjera oporavka od mentalnih bolesti

Nedavno sam se prisjetio priče ilustrirajući negativne posljedice takvog proročanstva propasti, kao što Pat Deegan (op.prev. psiholog, zastupnica Pokreta za oporavak mentalno oboljelih) to rječito zove. U siječnju 2013., u razdoblju nakon tragične pucnjave u školi Sandy Hook (Connecticut, SAD), pozvan sam da o nasilju oružjem svjedočim ispred Bidenove komisije (op.prev. komisija koja je ispitivala kontrolu osobnog naoružanja, ustanove za duševno zdravlje i nasilje u medijima i video igrama).

Do tada su mediji već generalizirali da su svi ljudi sa mentalnim smetnjama nasilniji nego ostatak društva. Mi smo bili opisani groznim stigmatizirajućim izrazima. Svoje svjedočanstvo započeo sam citirajući istraživanja kao što je MacArthurova studija, koja pokazuje da ljudi s mentalnim poteškoćama nisu nasilniji od ostatka populacije. Nakon toga sam ispričao priču o mladom čovjeku iz države sa zapadne obale SAD-a, održao sam zapravo govor o svom vlastitom iskustvu oporavka.

Uvijek govori dobro o drugima…




Za vrijeme mog govora primijetio sam mladog čovjeka koji se vrpoljio blizu prvih redova. Za vrijeme ručka njegova me mama potražila. Pitao sam ju je li njen sin naučio nešto iz mog govora, pitao sam zato što je bio mlađi od većine publike. Ona je rekla da misli da sam spasio njegov život. Rekla je da je imao 10 godina kada mu je dijagnosticirana shizofrenija i rečeno mu je da se nikada neće oporaviti, da će morati uzimati lijekove do kraja svog života i biti uvijek pod profesionalnom skrbi.

Rekla je da je on zadnje tri godine bio suicidalan kao rezultat tog proročanstva, a danas je po prvi put osjetio neku nadu. Sin joj je nakon što me čuo kako opisujem svoj oporavak, rekao da se on više ne osjeća suicidalno.

Prošli tjedan sam saznao da je moje svjedočenje tamo imalo utjecaja. Izgleda da su smatrali da je ono stavilo naglasak na važnost slušanja priča o oporavku. SAMHSA (Op.prev. Uprava za zlouporabu droga i usluge mentalnog zdravlja) kao rezultat svjedočenja želi učiniti dostupnim veliki broj priča o oporavku i započeti “Nacionalni dijalog o oporavku i nadi.“ Uprava želi doprijeti do medija, kampusa, srednjih škola i drugdje, da širi priče nade i oporavka kod mentalnog zdravlja.

75



Ova inicijativa će educirati i osvijestiti društvo da je oporavak moguć, da ima nade za svakoga da se oporavi i živi ispunjen život u društvu, da pomaže čuti pozitivne priče oporavka, a ne negativne; i da iskustva pojedinaca često mogu biti nemjerljivo korisna u inspiriranju drugih. Ovaj cilj je u skladu s vizijom izvješća Povjerenstva SAD-a za mentalno zdravlje: “Mi vidimo budućnost gdje će se svatko s mentalnom bolešću može oporaviti.“

Možemo slobodno dodati da vidimo budućnost u kojoj će ekstremna emocionalna stanja biti razumljiva kao dio procesa oporavka od traume i boli, a ne kao mentalne bolesti.

Piše: Daniel Fisher, MD, PhD

Izvor: www.madinamerica.com 
Prevela s engleskog i prilagodila: B.P.

26 HOLISTIČKA ANATOMIJA

HOLISTIČKA ANATOMIJA

Integrativan vodič kroz ljudsko tijelo

Komplementarni i alternativni pristupi zdravlju i medicini sve su više prihvaćeni kako ograničenja konvencionalnih tretmana postaju sve vidljivija. Ova knjiga predstavlja autoritativnu studiju anatomije, fiziologije i patologije, ali cijelu raspravu autorica proširuje povezujući znanost o tijelu i razne oblike alternativnih pristupa zdravlju kako bi istražila način na koji ljudsko tijelo funkcionira – i način na koji stupa u interakciju sa svojim okružjem te kako to postojanje doživljava na emocionalnoj i duhovnoj razini.

440 stranica, format: 16×23 cm

Cijena: 165 kn - Kupi ovdje

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.