Jedan od prvih poticaja kao i oduševljenja idejom odricanja od svijeta radi nekih viših ciljeva, pronašao sam u fazi zanesenosti s tzv. “prokletim pjesnicima”, romatičarima kao i francuskim simbolistima. Ta suluda bratija neshvaćenih, prokletih duša, boema u liniji A. Bertrand, C. Baudelaire, A. Rambaud… prezirući malograđanske rituale i klišeje ljudi koji su nalik na serijske proizvode prirodne industrije, prilagođene neprimjetnom i teškom životarenju, svojim je kratkim i ekscentičnim životima postala herojima budućih generacija buntovnika.

Postali su njihova inspiracija hraneći ih opojnim dahom divljine i gordim zanosom pobune. Ipak, takvi su ljudi često osuđivani od strane društva,  smatrani za vrijeme života kao čudaci i luđaci. Primjere ljudskog otpora razmišljanju i promjeni nalazimo u čitavoj povijesti čovjekova postojanja, od kojih je  zasigurno najpoznatija priča Isusa Krista iz Nazareta.




Ekonomskom revolucijom i izlaskom iz “mračnog doba” srednjeg vijeka razvija se civilizacija koju poznajemo danas – civilizacija kojoj je možda jedna od glavnih značajki otuđivanje čovjeka od samog sebe. Nešto što je Karl Marks opisao slijedećim riječima: “Čovjek više nema iskustvo o sebi kao subjektu vlastitih djela, kao osobi koja misli, osjeća i voli, nego doživljava sebe samo putem stvari koje je stvorio kao predmet vanjskih manifestacija svojih snaga. On je u dodiru sa samim sobom samo kroz okruživanje proizvodima vlastitog stvaranja.”

Za takvo je društvo neprihvatljiv individualac koji želi sam razmišljati i ispitivati, pa odgovore na sva životna pitanja lako nalazimo na svakom koraku u obliku jumbo plakata, reklama, filmova…

Bombardiran, u pravom psihološkom ratu, sloganima- Kupi ovo i bit ćeš sretan! Za ljude koji postižu više!

XXY proizvod-sve što vam treba za sreću!

Slikama manekenki, seksualnim aluzijama, čovjek često nije ni svjestan da je svoje pravo na vlastito razmišljanje odavno izgubio.

Ako se ipak uspijemo oduprijeti i uzdignuti se nekako iznad društvene letargije, fjake, nazovite to kako hoćete i počnemo razmišljati o sebi, o našoj ulozi u ovome svijetu, o Bogu i sl. naići ćemo na novi problem!

Većina ljudi odustaje upravo na toj prvoj prepreci – moru informacija, špekulacija, mišljenja, razmišljanja, religija i teorija.

Čudno je to, kada je u pitanju religija i Bog, svi odjednom postaju veliki stručnjaci. Ipak, na iskrenom je tragaocu da uporabom inteligencije i zdrava razuma razluči pravu stvar od imitacije, istinu od laži, stvarnost od iluzije.

Nemojmo se obeshrabriti jer, nama u korist, većina od tih stvari na koje naletimo uglavnom nam daje izvrsnu priliku da pokupimo nešto dobro i pozitivno, a rijetko nešto loše i negativno.




Ja bih predložio samo jednu stvar, a to je da našoj potrazi pristupimo znanstveno jer mada mnogi mislili drugačije, duhovna je disciplina kao i matematika, nije podložna promjeni zato što mi imamo neko mišljenje i osobnu špekulaciju – drugim riječima 2+2 je 4 bez obzira što mi mislili.

Vedska mudrost je upravo jedna takva disciplina, čija je svrha otkrivanje našeg pravog duhovnog identiteta i ponovno uspostavljanje našeg davno zaboravljenog odnosa s Bogom.

Misli mi lutaju na karmu, reinkarnaciju, samsaru i sl, ali možda je bolje stati, ipak je ovo samo kratko “razmišljanje na glas”…

Milivoj Popović