Nikada nisam rado posuđivala svoj novac, ali sam to ipak činila jer nisam mogla lagati da ga nemam, niti sam mogla reći istinu kako ga ne želim posuditi.




Novac su mi tražili bliski ljudi, kojima sam vjerovala da će se držati dogovorenog roka vraćanja.  Međutim, njima se uvijek nešto “nepredviđeno” događalo u vrijeme vraćanja, tako da posuđeni iznos nisu mogli vratiti ni uz najbolju volju.

Nakon toga nisam više imala snage tražiti da mi se novac vrati i samo sam strepila od sljedećeg napada na moj financijski integritet. To je bio moj veliki problem, pa sam smišljala njegovo rješenje.

Ništa nije pomagalo jer sam jednostavno rečeno, imala krivnju što ja imam novac, a drugi ga nemaju. Toliko sam zbog toga bila nesretna da sam iz dubine duše poželjela da se i ja dovedem u situaciju bez novca pa da me svi ostave na miru.

Naravno, želja mi se ostvarila i ostala sam bez novca tako što sam svu svoju ušteđevinu posudila i nikad mi nije vraćena. Ispočetka sam osjećala veliko olakšanje, jer sam se oslobodila tereta krivnje, ali sam vrlo brzo shvatila besmisao takvog rješenja.

Zapravo sam shvatila kako u sirotinjskoj svijesti nema rješenja – ili novac nemaš pa si jadan i frustriran ili ga imaš pa osjećaš krivnju i strah kako ćeš bez njega ostati.

Novac više ne posuđujem, ali ga darujem

Iskustvo s posuđivanjem mi je pomoglo da pronađem pravo rješenje – da osvijestim istinu o zakonima novca i da počnem svjesno upravljati svojom financijskom energijom. Novac više ne posuđujem, ali ga darujem. Isto tako rado primam financijske darove.

Razlika između posudbe i darivanja je u razini svijesti. Posuđujemo zato što mislimo da drugi nemaju, a darujemo zato što drugima želimo iskazati poštovanje i ljubav ili im pružiti našu podršku i poticaj.

Na ova razmišljanja me potaknuo prijatelj, iz tih za mene “teških” dana, koji od posudbe nije odustao. Svakih par mjeseci od mene zatraži financijsku pomoć.

Objasnila sam mu kako ja sada upravljam svojim novcem i da moj novac ima namjenu, te da nemam fond za posuđivanje. Rekla sam mu kako imam fond za darivanje i da ću mu rado pokloniti određenu sumu.

Međutim njemu treba uvijek više nego što mu ja mogu pokloniti, a očito i ne želi da mu novac poklonim. Nazvao me i jučer. Iako bih takvu situaciju radije izbjegla jer mi je neugodno nekome jedno te isto ponavljati, ipak sam mu opet sve ponovila.

Rekla sam mu da ja učim ljude kako da se definitivno oslobode duga i kako mi je stoga neprirodno svjesno sudjelovati u nečijem stvaranju duga.  Završili smo razgovor tako što je on zadnjim atomom energije rekao: “Onda ništa.”




Zadovoljstvo ovisnika koji dobije svoj fiks

To je inteligentan čovjek i meni izuzetno draga osoba, ali ništa ne mogu učiniti kako bi mu pomogla da se financijski osvijesti. Pričala sam mu o svom seminaru o prirodi novca i rezultatima koji se nakon seminara postižu i naravno, pozvala ga na seminar.

Rekla sam mu da ga mogu naučiti kako stvoriti novac i kako izaći iz dužničkog ropstva. Međutim, problem je u tome što on sa mnom o novcu govori samo kad je u škripcu i kad treba svoju “dozu” pa mi tumači kako ja ne razumijem da je njemu trenutno potrebna financijska pomoć, a da će nakon toga razmišljati o tome kako će trajno riješiti problem.

I tako je to svaki put. Očito on negdje dođe do novca i smiri se, ali se meni ne javlja do sljedeće krize. Po mom mišljenju to je isto kao kad narkoman uzima drogu i stalno se tješi kako će nakon konzumiranja otići na liječenje. Posuđivanje je opasna ovisnost. Mislimo da će nam posuđeni novac stvoriti osjećaj blagostanja.

Sjećam se kako su ljudi kojima sam novac posuđivala bili ushićeni kada su dobili taj novac. Netko bi osjećao sram i nelagodu što ne stvara svoj novac, ali u njihovim očima se ogledalo ovisničko zadovoljstvo što su dobili svoju dozu i barem na kratko osjetili kako ga imaju. Tako što su stvorili novi dug.

Posuđivanje je teška bolest koju je potrebno liječiti. Prvi korak je prestati stvarati dugove, a drugi je svjesno upravljati svojom stvaralačkom i financijskom energijom. Sve drugo je beskorisno.




Noć je uvijek najtamnija prije svitanja

Stara paradigma se ruši, a znamo da je prije svitanja noć najtamnija. Zato je dužničko ropstvo toliko rašireno pa izgleda da je postalo normalno stanje svijesti. Postalo je normalno poslovati s gubitkom, a uspjeh mjeriti po tome koliko se možemo zadužiti.

Ego je toliko arogantan da će radije otići u propast i smrt nego priznati da griješi i da nije u pravu. Zato mu se i čini da je jedino rješenje promijeniti svijet oko sebe.

Ali sva sreća da je to opcija od koje možemo odustati. Što prije to bolje!

Autor: Natalie Luks

Izvor: monitor.hr

Prethodna objavaDnevni Jyotish Horoskop 22.12.2015.
Slijedeća objava6 aktivnosti za dostizanje samospoznaje koje svatko treba isprobati: Za početnike i napredne
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

1 KOMENTAR

  1. Ovo je, zaista, potpuno tacno. Cinjenica je da ja sama, kada poklonim novac, imam sasvim drugaciji odnos prema tome. Radosna sam jer sam nekome, koga volim, nesto darovala. Kad nekome pozajmim novac, ja i dalje racunam da je to nesto moje i da ce mi biti vraceno, pa osecam ogromno nezadovoljstvo, cak i ljutnju, kad mi neko ne vrati dug. Bila sam u tom zacaranom krugu zajma i duznickog ropstva dobrih 8 godina, i bilo je strasno. Uz dosta rada i uz dosta srecnih okolnosti uspela sam da se iscupam. Sada sasvim drugacije razmisljam i mnogo, mnogo mi je bolje. Odlican Vam je tekst.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.