Foto: pixabay.com

U danima pred nama kada se čak 5 planeta nađe u znaku Jarca od 18.03. možemo očekivati možda i najveći doseg problema. Kada 01.04. Mars i Saturn budu zajedno u znaku Vodenjaka, možemo očekivati i neka nova postroženja. A kad se 04.04. i Jupiter približi Plutonu, neke i drastičnije promjene. Intenzitet energija popušta tijekom polovine travnja/aprila i svibnja/maja. No, svima je jasno da ćemo se s posljedicama boriti sve do kraja godine i Jupiterovog prelaska u znak Vodenjaka.

atma.hr – 78




“Možemo li prepraviti zvijezde? Reci mi da je to moguće. Na tebi je i na meni je. Nitko ne može reći što ćemo postati. I zašto onda ne prepravimo zvijezde? Promijenimo svijet da bude naš.”

Saturnov ulazak u znak Vodenjaka očekuje nas 21. 03. 2020. gdje će boraviti sve do 03. 2023., s tim da će od 01. 07 do 17. 12. 2020. opet biti u Jarcu nakratko.

Njegov sam prelazak u znak Vodenjaka popraćen je i virusom svjetskih razmjera koji ovih mjeseci drma svijet. U ovom trenutku u znaku Jarca imamo Mars, Jupiter, Pluton i Saturn. Najjači spoj od svih je upravo “zagrljaj” Saturna s Plutonom. Moćan. Razarajući. Spoj koji nosi predznak ništavila. Kada se sretnu Saturn i Pluton, bilo u konjukciji, bilo u kvadratu, dobivamo događaje epohalnih razmjera. Ako ne vjerujete u to, trebali bi znati da je 1. svjetski rat započeo baš u konjuciji ove dvije planete, a 2. svjetski rat u kvadratu istih. I sada ga opet imamo.

Kako izgledaju zgarišta, izgleda da dobro znamo. No, kako izgleda pustoš kojoj se otima mir? Kako izgleda kada u trenutku zastane život za kojeg ste još do jučer mislili da ga imate?

Kad se raspadnu osovine društva. Temelji neki za koje ste mislili da su temelji. Kada ostanemo bez važnosti za koje možda ni ne znamo da su važnosti. Kako izgleda kada precijenimo sebe i podcijenimo prirodu. Kada pomislimo da smo neuništivi, a sve oko nas biva uništeno.

atma.hr – 39

Kako izgleda kada “ljepota” koju živimo dobije reset. Kada izlozi na koje smo navikli postanu prazni. Kad naši odrazi u ogledalu više nemaju od čega se sakriti. Kada smo prisiljeni biti ogoljeni. Onakvi kakvi zaista jesmo. Kada se utiša svjetlost reklama i izgled više nije divizija za ulazak u visoko društvo. Kad ne postoji vise “zdrava hrana” nego jedeš ono sto u trenutku imaš. Kada shvatiš da nisi intolerantan više na ništa, osim na samoga sebe. A možda je oduvijek tako?

Kada novac, status i moć ne brane tvoje tijelo jer tvoje tijelo ima svoje zakone. Kada stvari za koje si do jučer mislio da ne možeš bez njih, postanu stvari bez kojih moraš. Kada visoku modu zamijene plastična odijela u kojima izgledaš kao paket pred zamrzavanje. Kad više ne primjećuješ tko i što ima na sebi, jer svi postajete identični. Kada strah postane dublji. Stvarniji. Realniji. Kad te dotakne do kostiju i zaboli. Kad počneš cijeniti trenutke koje si prije trošio u nepovrat. Kada sve što si mislio da znaš, dobije novu dimenziju.

Kada u konačnici ne možeš pobjeći od ljudi koje voliš. Ili te vole. Ili se ne volite, ali živite. Tu. Pod istim krovom kojeg tako često nazivaš domom, a je li zaista on to je? Kad utihnu svi klubovi, domjenci, večere, sportski događaji, mobiteli, mreže, ljubavnici i aplikacije. Kada ostaneš s onim što imaš i od čega konačno moraš naučiti da ne možeš pobjeći.

Kada se otvori pandorina kutija i kad shvatiš da si ta kutija zapravo ti. Naoružan do zuba u pohodu u kojem si branio do jučer nešto svoje, a danas shvaćaš da je neobranjivo. Da si nanizao greške i propuste. Olakotne okolnosti. Izmišljene živote. Da si živio instagram i virtualne stvarnosti dok si mislio da odrastaš u čovjeka, da gradiš veze i osnivaš obitelji. Dok si bio nekome ljubav, prijatelj, suputnik, roditelj, uzor, idol, jesi li zaista to i bio?

Nije li ta izolacija koju toliko odbijaš proživjeti zapravo odbijanje suočavanja sa samim sobom? Jesmo li postali ljudi koji se boje biti zatvoreni s ljudima s kojim smo odabrali živjeti? Jesmo li postali ljudi koji su toliko prazni, ako nema aktivnosti koje će ih ispuniti? Jesmo li postali ljudi koji će zaboraviti vjerovati i moliti, ako se hramovi zatvore? Jesmo li postali svoji vlastiti zatvori? Jesmo li mi, uopće mi?

atma.hr – 75



Žarište virusa još uvijek gori. U danima pred nama kada se čak 5 planeta nađe u znaku Jarca od 18. 03. možemo očekivati možda i najveći doseg problema. Širenja. Panike. Dane u kojima konačno shvaćamo da nismo neuhvatljivi. U kojima represija koja dolazi može učiniti samo dobro. Jer, očigledno sami nismo sposobni sebe iskontrolirati.

Kada 01. 04. Mars i Saturn budu zajedno u znaku Vodenjaka, možemo očekivati i neka nova postroženja. A kad se 04. 04. i Jupiter približi Plutonu, neke i drastičnije promjene. Zaokrete. Obime. Svakako intenzitet energija popušta tijekom polovine travnja/aprila i svibnja/maja. No, svima je jasno da ćemo se s posljedicama boriti sve do kraja godine i Jupiterovog prelaska u znak Vodenjaka.

Saturn će nas pak sve do 2023. čekati. Tražiti. Mijenjati. Kao društvo. Kao individue. Kao vrijednosti. Tražit će nas i konstantno podsijećati na one ljude koji smo postali i koji ćemo tek postati s ovom krizom. U svijetu u kojem smo toliko žudili za izumima i robotikom i sanjali o nekim drugim planetama, zastali smo u vremenu Saturna u Jarcu koji nam je otvoreno pokazao da još nismo spremni za te vrijednosti. Jer, mi ne znamo ni što ćemo sa starim. Ukorijenjenim. Prapovijesnim.

I nije čudno da se svijet resetira na tvorničke postavke. I da umjesto letenja na Mjesec učimo kako pravilno oprati ruke. U stoljeću u kojem ste sanjali svoj prvi let na Mjesec možda konačno naučimo da treba realnije sanjati. Živjeti. Voljeti. Da smo itekako zamjenjivi. Dodirljivi. Podložni. I strahovima i sreći i histeriji. Da smo od krvi i mesa i da su naši životi ipak nenadoknadivi gubitak za svijet. Iako smo mislili da će nas zamijeniti roboti.

Možda naučimo da jedni bez drugih ipak ne možemo živjeti. Da je organizacija i odgovornost nešto što moramo sami posjedovati bez čekanja da nas na to podsjete drugi. Možda shvatimo da su “oni” stari i bolesni ipak nečije majke, očevi i djedovi. Da su umorna i neispavana tijela medicinskog osoblja zaslužila odmoriti. Da su vozači koji stoje danima na granicama oni bez kojih sutra ne bi mogli funkcionirati. Da svako zanimanje ima baš svrhu koju treba imati da bi funkcionirali. Jer sami ne možemo. I možda konačno shvatimo da je svatko važan i da se ne trebamo dijeliti.

atma.hr – 78




Jer, humanost je apriori. Kao i shvaćanje. Kao i bolnice i domovi koji će vidjeti više molitvi nego nedjeljne mise. U vremenu u kojem ćemo doživjeti vise opraštanja nego ikad, jer ako ne oprostimo, kako će nam svijet oprostiti?

I kad se jednog jutra probudimo iz ovih okolnosti, kad nam se naježe tijela na spomene ovih dana, kada se probudimo preživjeli, bitno će biti samo jedno: hoćemo li svijetu koji ostaje moći ostaviti i Sebe.

Na meni je. Na Tebi je. Jer, naposljetku, tko čuva čuvare? Ako ne ja. Ako ne Ti.

Sanja Paraminski Aisha

49 HEMP RUKSACI

NOVI MODELI ! - RUKSACI OD KONOPLJE

Kvalitetni, atraktivni i jedinstveni!

Izrazite svoj nesputani duh i ekološku svijest najkvalitetnijim HIMALAYAN 100% HEMP ruksakom, koji je baš kao i vi, nikada dosadan, nikada običan – stilski jedinstven!

Veliki izbor, obilje boja!

Svaki Himalayan 100% Hemp ruksak je jedinstven, napravljen od eko konoplje, ručno rađen u Nepalu.

Konoplja je vrlo čvrsta, "diše" i upija vlagu s tijela, posjeduje antibakterijska svojstva koja nadilaze bilo koju prirodnu tkaninu. Neće uhvatiti plijesan niti zadržavati mirise! Lako se održava.

Cijena: 199 kn - Izaberi svoj ruksak OVDJE

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here