Krajem svibnja 2013. na gotovo svim svjetskim medijima, uključujući i neke naše, ismijavala se “glupost i lakovjernost milijuna ljudi” koji su pogledali emisiju Animal Planeta “Mermaids: The Body Found” (“Sirene: Pronađeno Tijelo”) za koju je rečeno da je prije svega zabavnog karaktera. Ono što javnost pritom nije znala jest da za tvrdnje koje su morski biolozi Dr. Paul Robertson i Dr. Torsten Schmidt, koji su se u ožujku prošle godine spustili na dubinu od nekoliko stotina metara i navodno zabilježili “neidentificirano morsko biće”, itekako ima dokaza.




Ova dvojica znanstvenika, koji su uslijed svojih ranijih otkrića i istraživanja u okviru američke agencije za podmorska istraživanja (NOAA) vezanih uz “sirenolike humanoide” izgubili kredibilitet pod optužbama američkih vlasti da samo skreću pozornost na sebe, a i oduzeti su im gotovo svi materijali, u ožujku prošle godine proveli su više istraživanja u Norveškom moru uz sjeveroistočnu obalu Grenlanda, na kojoj su već više puta zabilježeni susreti sa “čudnim čovjekolikom stvorenjima”. Pritom su se znanstvenici služili puštanjem zvuka poznatog kao “bloop”, jedinog zabilježenog podmorskog životinjskog glasanja u 50-godišnjoj povijesti NOAA-e koji nije identificiran. Nakon 4 spuštanja s batiskafom bez ikakvih rezultata, peto je bilo uspješno, te su znanstvenici 8. ožujka 2013. na kameri zabilježili “nevjerojatno morsko biće” s čovjekolikim licem i rukama na kojima se jasno vide plivaće kožice. Iako je većina svjetskih medija ovaj video proglasila “očitom prijevarom” nakon detaljnog informatičkog istraživanja otkriveno je da video nije fotomontaža, niti se radi o čovjeku koji bi glumio biće dokumentirano na videu (što je i biološki nemoguće jer se radi o morskoj dubini većoj od 400 metara u hladnom polarnom pojasu).

Ovaj je snimak, međutim, samo jedan u moru primjera u kojima su se ljudi posljednjih godina susretali s ovim neobičnim i nepoznatim bićima: prije dvadesetak godina dvojica su dječaka u državi Washington na sjeverozapadu SAD-a na plaži pronašli “čudno nasukano tijelo” slično stvorenjima iz horror filmova, koje se pokazalo živim, nakon čega su dječaci trkom pobjegli. Kasnije su, pod pritiskom vlasti i psihologa sve opovrgnuli, tvrdeći da je riječ o tuljanu. U Južnoafričkoj Republici pronađeni su 2006. veliki dijelovi tijela također neidentificiranog podmorskog bića, koji su se do 2007. čuvali i proučavali u južnoafričkom institutu za znanost, sve dok te godine u njega nije provalila američka vojska (!!!) i oduzela ih pod izlikom da je to intelektualno vlasništvo Sjedinjenih Država. Nešto ranije, 2003. spasilačka ekipa britanske mornarice je uz obalu Cornwalla u Engleskoj uočila “utopljenika” za kojeg se pokazalo da “nije ljudsko biće” i da ima rep i škrge. Tzv. “Sirene” su viđene i u Jadranu, a gradonačelnik jednog izraelskog priobalnog gradića čak je ponudio i nagradu od milijun američkih dolara onome koji pronađe dokaze o tim bićima na prostoru njegove jurisdikcije.




Zanimljive su dvije poveznice između svih tih slučajeva: sirenolika su bića uvijek prilično slično opisivana, a vlasti (osim u izraelskom slučaju) su se uvijek trudile sakriti i demantirati dokaze o pronalasku tih bića, s posebno velikim naglaskom na vlasti i vojne snage SAD-a koje nisu prezale ni od provale u institut druge države na njezinom teritoriju samo da bi spriječile daljnja istraživanja. Zašto? U svojoj studiji Dr. Paul Robertson, koji je zbog svojih istraživanja otpušten iz NOAA-e i javno stigmatiziran kao “luđak i degenerik”, tvrdi da su tijekom proučavanja NOAA-e u kojima je i on sudjelovao slučajno pronađeni dokazi o opasnim istraživanjima podmorskog sonarnog naoružanja, koje navodno potajno provodi Mornarica SAD-a u južnom Pacifiku i Atlantiku i pritom ugrožava na desetke tisuća vrsta riba i morskih sisavaca, prije svega kitove, koji se zbog toga i nasukavaju i ugibaju. Objavljivanje studija o sirenolikim bićima javno bi otkrilo i postojanje tih ilegalnih istraživanja, zbog čega se američke vlasti, prema njemu, grčevito bore protiv objavljivanja ikakvih dokaza o postojanju sirena, i globalno ih pokušavaju proglasiti prijevarom i smijurijom. Ukratko, ako priča o sirenama i nije stvarna, neekološki i nadasve opasni pokusi vojske SAD-a kao i nedemokratično pokušavanje istih da dokaze o njima prikriju i zatome a svjedoke eliminiraju iz javnog prostora velika su opasnost za svjetski poredak, i strašan udarac znanosti uopće.

Autor: Juraj Njegovan pl. Balen
Izvori: Animal planet, collective-evolution.com
Prenosi: www.sloboda.hr