Postoje razdoblja u životu kada se krećemo naprijed i ostvarujemo svoju viziju, a postoje i razdoblja kada razmišljamo o tome gdje smo. Dođemo do određene točke kada moramo procijeniti što smo postigli, što smo naučili, koje smo rezultate polučili u određenom razdoblju.

Jedna od najvažnijih praksi sufijskog puta je ‘muhasaba’, što bi se moglo prevesti kao retrospekcija, promišljanje, procjena ili obračun. Kada u Turskoj u restoranu završite svoj obrok, dobijete ‘hisab’ ili račun. Troslovni korijen riječi (hsb) povezan je s obračunavanjem. Naravno, muhasaba je više od obračunavanja, ali i to je njezin dio.

Kada bismo mogli sebe objektivno promotriti, bili bismo svjesni toga kako smo proveli svoje živote, koje smo dugove (ili karmu) stvorili i što moramo “platiti” za svoja djela i živote. Zapravo, da smo mudri, svaki dan bismo retrospektivno promišljali o svojim postupcima, emocijama i mislima.

Neki su ljudi po prirodi iznimno samokritični ili su naučeni da budu takvi, dok drugi nisu dovoljno samokritični. Dobar psiholog mogao bi nam preporučiti da promotrimo tjelesni osjećaj grčenja koji prati nezdravo samookrivljavanje i da kroz to promatranje prihvatimo ono što treba biti prihvaćeno da bismo se uzdigli na višu razinu prihvaćanja s koje je moguća prava promjena.

Većinu vremena većina ljudskih bića promatra svoje života kroz kriterij želja ega – drugim riječima, u okvirima onoga što nam pruža zadovoljstvo ili hrani našu taštinu i ponos. Međutim, duhovni tragač živi za nešto više. Duhovni tragač mjeri srcem, u svjetlu savršenstva koje prebiva u srcu, a koje se zove Duh ili Ruh. Istinska muhasaba je moguća kada smo u stanju prisutnosti, a ne izgubljeni u labirintu samookrivljavanja. Muhasaba znači gledati s više razine suosjećajne svijesti, a ne neurotičnog samookrivljavanja.

Da se vratimo na ideju obračunavanja, postoji dnevno obračunavanje, godišnje obračunavanje, obračunavanje za duže vremenske cikluse i konačno obračunavanje koje nastupa na kraju života, a koje nikada ne bismo trebali zaboraviti. Božansko otkrivenje podsjeća nas na ovo konačno obračunavanje, što za ego može biti nelagodno i uznemirujuće.

Ono što muhasabu čini teškom jest činjenica da je naša percepcija uhvaćena u mrežu ‘wahma’ ili obmane relativnosti. Obmanuti smo brojnim strategijama ega, strategijama koje zanemaruju najuzvišenije vrijednosti u koje egu nije jednostavno povjerovati i o njima ovisiti. Ego neprestano kalkulira za vlastitu korist, dok nas Duh poziva da djelujemo nesebično, bez prevelikog razmišljanja o sebi. Zov Duha čak će se činiti iracionalnim. Praktično orijentirani ego ne vidi smisao u samopožrtvovnoj velikodušnosti ljubavi.

Muhasaba je teška jer se u mreži obmane koja iskrivljava našu percepciju još uvijek naziru vizije dobrote i ljepote. Naše svakodnevne želje vezane su za dublju žudnju čak i ako su obojene uvjetovanošću nižih motiva. Naše želje nisu nužno zle, već su kratkovidne, trivijalne, nepotpune. Njihova se banalnost može uočiti samo s perspektive viših istina. Tek se tada može otkriti njihova mučna nedostatnost.

Slijediti zov Duha znači surađivati s čudesnim. Najviše vrijednosti ogrnute su elementom čudesnoga. Kada se predajemo potpunom povjerenju, neograničenoj velikodušnosti,bezuvjetnoj ljubavi, čini se kao da se nešto u prirodi urotilo da nas podrži.

Istina je da ego želi čudesno pripisati sebi – to se pokušava napraviti na brojnim programima samopomoći. Ali za ono uistinu čudesno potrebno je da ego postane ništa, da se preda Istini, Stvarnosti, al Haqqu.

Ako iskreno prakticiramo muhasabu, postepeno rastačemo lažno jastvo. Oslobađamo se reakcije i negativnosti. Svake noći možemo razmisliti o proteklom danu i pitati se: Jesam li bio strpljiv? Jesam li kome sudio? Jesam li bio pravedan? Svaki dan zamijenimo sebičnost velikodušnošću, uznemirenost strpljenjem, osjećaj vlastite važnosti poniznošću, djelomičnost potpunošću, osuđivanje suosjećanjem, i budimo oslobođeni nečistoća ega.

Muhasaba privlači Božansku Milost i iskupljuje nas za počinjene pogreške. Univerzum pritječe podržati onoga tko u potpunoj poniznosti zaziva pomoć, dok onaj tko je samodovoljan, tko opravdava laži lažnog jastva gradi ogromnu prepreku Božanskoj Milosti.

Ipak, ne treba postati kompulzivan i neurotičan u propitkivanju sebe. Muhasaba može biti prijateljska praksa koja u nama razvija svjesnost malenim, postupnim koracima. Propitkivanje sebe može nam biti drug na putu, pomoć da svoju sutrašnjicu učinimo boljom od svoje jučerašnjice.

Kabir Helminski

Tekst prevela i uredila:Nika

Izvor: www.sufism.org

Prethodna objavaDnevni Jyotish Horoskop za 15.05.2013.
Slijedeća objavaTijelo i transformacija misli
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here