Art: Cameron Gray / ParableVisions.com

I tu smo. Othrvani od vlastitog bola. Misleći da nemamo ništa, u saznanjima da imamo baš sve što nam je potrebno. Raskovitlali smo svoje ruke čekajući nešto što nikad nije došlo. I postoji razlog. Ponekad nam Univerzum uzme, baš da bi nam dao. Ponekad ne imanje nečega, nekoga, najveće je imanje sebe. Možda veća iskušenja ne bi preživjeli. Možda bi pali. I zato nam nije dato. Netko nas ipak dovoljno voli da nam uskrati još jedno bezglavo trčanje po obroncima svoje duše. Tijela smo imali i dovoljno.

atma.hr – 52




Ako smo ikada pristali biti zaroboljenici vlastitog straha, onda smo baš oduvijek znali kako je hodati po cesti sakupljajući sebe. Mi se zapravo nikada ni nismo raspukli, samo smo odbacili dijelove za koje smo nekada mislili da nas čine potpunima.

Venera je napustila odaje znaka Jarca i nekako, teže nego inače, ostavila Saturnove lekcije iza sebe. Preplavila nas je odgovornost, strah, posao, sve stvari sa kojima smo se nosili ili dobro ili nešto manje. Kao da smo povukli crtu da bi je opet prešli. Kao da smo se zaletjeli u prošlost, da bi vidjeli budućnost. Nemogućnosti su nas ranjavale, prepreke su se gomilale, teret je postajao teži, naša čekanja, vječita i u nedogled i kao da smo iz svega izašli sa jednim velikim ništa.

atma.hr – 52




Gola je koža prošetala svoje ništavilo barem još jedanput. Na ovoj pisti života nismo brojali svoje kosti, samo smo se zagledali u istrošenost našeg glasa, trzaja, daha, samo smo izbrojali koliko puta smo sebi poklonili vječnost.

I tu smo. Othrvani od vlastitog bola. Misleći da nemamo ništa, u saznanjima da imamo baš sve što nam je potrebno. Raskovitlali smo svoje ruke čekajući nešto što nikad nije došlo. I postoji razlog. Ponekad nam Univerzum uzme, baš da bi nam dao. Ponekad ne imanje nečega, nekoga, najveće je imanje sebe. Možda veća iskušenja ne bi preživjeli. Možda bi pali. I zato nam nije dato. Netko nas ipak dovoljno voli da nam uskrati još jedno bezglavo trčanje po obroncima svoje duše. Tijela smo imali i dovoljno.

I sada koračamo u nekom novom bezglavom ritmu. Nanošeni radošću koja nas pokreće. Sigurniji nešto možda i više nego ranije. Venera je ušla u novu prijestolnicu Saturna. Njene odaje postaju nalik Vodenjakovima. Razbacana na krevetu, osluškuje. Danas je baš dobro. Kao i svakog drugog, narednog dana.

atma.hr – 52




Istinski smo obljubili to ogledalo. Vaspitana slika sebe pomalo strši. Izbrisane granice koje vješto kotrljamo daleko od sebe. Nepozvani gosti. Iznenadni. Lutalice naših srca. Nenadani orgazmi duše. Apstrakcija. Sve to u jednom ženi. U jednom čovjeku. U jednom ludilu.

Naša sjećanja doziraju naše mjere. Imamo negdje svijest o tome što se događa, ali zapetljana utroba još uvijek čuči onaj strah jednog Jarca. Još se bojimo oteptljati neuživljene granice svoje moći. Još uvijek imamo strah od nepoznatog. Od tuđih ruku. Zagrljaja. Od onoga što je sudbinski i što je naše.

Ali, Saturn ovog puta drži našu stranu. Oslonac je svim našim potezima. Koliko god naša htijenja bila luđačka, drži nas. Nismo ni svjesni. Naša se kičma ponekad odere o stanice i rubove nekih drugih dijagonala, ali dimenzija je uvijek ono što nam ostaje. Što god učinili barem znamo da je tako. Oduvijek. Zapisano u nekoj memoriji naših sjećanja.

atma.hr – 52




Iskotrljali smo se mnogo puta. Odbili i bili odbijeni. Ali, sada nekako bliže no inače hvatamo čestice svojih snova. Raspuknuli smo se do granice neizlaznosti i jedina opcija je bijeg. Onaj u nama. Pa neobični pozivi, poruke i pogledi, pa komunikacija nekih ljudi neviđenih ili dugo negledanih, pa naš virtualni muzej voštanih figura koji oživljava.

Svaka naša unutarnja drama sada dobija percepciju. Svaka naša misao ima mogućnost ostvarenja. I najveća nemoguća emocija, sada biva na dohvat nečijeg dlana. Ako se usudimo. Kad bi samo znali i koliko.

banner za knjige OTROVNI RODITELJI

I nema okova. Predumišljaja. Nema misli. Barem ne onih na koje se navikavamo od malena. I nema prostih riješenja. I volimo kompliciranost u kojoj tonemo. I volimo sebe. Jedino sebstvo koje nam zaista pripada. I neformalno se prepuštamo. Formalno gubimo iz vida. I pretačemo se. Gibko. Umiješno. Na jedini ispravan način: svoj.

I tako još jednom počnemo. I tko zna gdje završimo.

U rapsodiji Sebe.

Sanja Paraminski Astro Aisha

Prethodna objavaDavid Icke – Izađite iz sustava programiranja i probudite se!
Slijedeća objavaPoruka Dana 04.01.2023.
Avatar photo
Sanja Paraminski Aisha se od 2006. godine bavi proučavanjem ezoterije. Njezine domene su Astrologija i Tarot. Prepoznatljivog i osebujnog stila pisanja, dubokih tekstova koji su uvijek prožeti strašću, ostala je zapamćena kod mnogih čitatelja kao unikatan primjer astrologa koji uvijek na blizak i prodoran, a opet specifičan način pojednostavljuje astrološki jezik simbola i prenosi ga u stvarne slike. Specifična ne samo u stilu izražavanja, već i u stavu prema ezoteriji u kojem često savjetuje početnike da uče sami i na primjerima kroz praksu, umjesto slijepog iščitavanja literature. Tekstove piše onda kada osjeća potrebu, jer svakodnevnim pisanjem astroloških tekstova smatra da se gubi bit astrologije i da ona postaje mehanizam izgubljen u mnoštvu. Na astrološkom planu najviše je posvećena usporednim (emotivnim) analizama odnosa, prediktivnoj astrologiji, kao i karmičkoj astrologiji te prošlim životima. Osim ATME, stalni je aktivni suradnik Astro portala te dopisni suradnik Sensa magazina. Njezini tekstovi objavljivani su u mnogim europskim medijima. "Budite usmjereni Zvijezdama, a ne vođeni njima, jer posebna su Buđenja u vašoj koži" - njezin je moto.