Venera u Vagi fokus baca na sve odnose. I emotivne i obiteljske i poslovne i prijateljske. Nema razlike u tome kakav tip odnosa gradimo, ali ima razlike u tome na koji način ih gradimo. Pronaći se s nekim na pola puta je sasvim ok, ali, konstantno pokušavati pronaći sebe u drugome, nije. Zarobljeništvo u drugome je utopija. Vjerovanje da negdje tamo idemo pronaći sebe. Uvjerenje da smo dio nekoga. A nismo. I nisu.
Često nam kažu nemojte rušiti mostove, ostavite put za sobom. Ostavite otvorena vrata da se imate gdje vratiti. A što ako nema potrebe da se vraćate? Što ako postoje putevi, načini, drugi izbori? Što ako vam most uopće ne treba? Što ako su vas ograničili na samo jednu mogućnost? Što ako ste vi tom “mostu” samo opcija? Što ako digne pregrade? Što ako vam zabrani pristup? Što ako se on sam sruši prije nego li ga srušite?
Trebamo li baš svaki put razmišljati što i koga ostavljamo u prošlosti? Trebamo li se baš uvijek imati gdje vratiti? Iz obaveze. Opcije. Straha. Iz kulture. Navike. Iz potrebe da istrpimo te naše “puteve” jer druge, navodno, nemamo.
Venera u Vagi će u narednim tjednima dobiti potrebu da prestane biti kulturna, odmjerena, tolerantna, puna razumijevanja. Da nauči samu sebe da je i NE opcija. Da ne trebamo uvijek podilaziti drugima i nadilaziti sebe. Ostajati u dobrim odnosima kad u njima nema ništa dobro. Da treba podvući crtu. Staviti točku. Prestati biti dostupan svakome i svima jer se to od nas očekuje.
Konstantno nas uče da ne rušimo mostove. I to je ok. Nemojte ih rušiti. Zapalite ih! Sravnite ih s tlom. Gledajte u taj pepeo. Jer ponekad to tako treba. Pustiti da izgori sve što je vas gorjelo. Sve sto je žarilo vaše tijelo. Sve što vas je dovodilo u opasnost. Guralo u vatru. Buktinju. Rub postojanja. Jer neki ljudi, odnosi, priče, jednostavno zaslužuju to.
Venera u Vagi fokus baca na sve odnose. I emotivne i obiteljske i poslovne i prijateljske. Nema razlike u tome kakav tip odnosa gradimo, ali ima razlike u tome na koji način ih gradimo. Pronaći se s nekim na pola puta je sasvim ok, ali, konstantno pokušavati pronaći sebe u drugome, nije. Zarobljeništvo u drugome je utopija. Vjerovanje da negdje tamo idemo pronaći sebe. Uvjerenje da smo dio nekoga. A nismo. I nisu.
Zablude koje sve vise akcentiramo u odnosima ne vode nas nikuda. Ti “mostovi” koje izmišljamo da bi se približili nekome ne spajaju ništa. To forsiranje da “upoznamo” nekoga i u svemu nađemo smisao, potpuno ostaje bez smisla. U onom trenutku kada se počnete osjećati izgubljeno. U onom trenutku kada sami sebe pitate gdje vas vode ti odnosi. U onom trenutku kad ne znate na čemu ste i kada ne možete te odnose definirati.
Ljudi koji vas zaista žele u svom životu će vam jasno dati do znanja gdje s njima stojite. Bez potrebe da vi secirate odnose. Glumite kirurge i spajate nespojivo. Rastežete nerastezljivo. Glumite neodglumljeno. Venera u Vagi je jasna. Konzistentna. I usmjerena na odnose. Veze. Brakove. Kod nje nema premišljanja što je to avantura, a što partnerska priča budućnosti. I ona će u narednim tjednima raščistiti sve sto je ostalo neraščišćeno.
Jasno će definirati gdje ste. Tko ste. I kome koliko i što značite. Nedvojbeno. Bez paranja oblaka i življenja vlastite fikcije. Bez onoga “ja njemu značim, ali nije spreman…” Razvodi se. Tek je izašao iz veze. Emotivno je blokiran. Ima probleme. Treba mu vremena. Ne zove me, ali će me zvati… Bez izgovora koje dajete svojim nedefiniranim odnosima. Vama ne trebaju izgovori, vama trebaju definicije.
I koga briga ako on/ona ne može? Koga briga, zaista ako vi ne možete? Ako ne ide, nikad ni neće ići. Ako ide, ide od starta. Ne hvatajte svoje utrke života na pola puta. S pola snage. S čekanjima. Odlaganjima. I ponajviše, molim vas, ne glumite vučnu službu. Niste zato tu.
I, opet, ako treba, a treba, palite te mostove. Sve što gori mora znati podnijeti plamen.
