Čovjek je sklon prihvaćati nešto iluzorno kao stvarnost. Vede to nazivaju maya. Mozak nešto percipira, inteligencija analizira i donosi zaključak na osnovu percipiranoga. Tako se kroji naša ‘stvarnost’. Međutim mozak je samo hardver, stroj kojeg je vrlo lako prevariti. Zato se kaže da je dobro biti ‘otvorena uma’ jer ono što vidimo, način na koji živimo, zaključci koje donosimo vrlo lako mogu biti lažni, iako smo uvjereni da nisu.

Zanimljivo istraživanje o mozgu prenosi portal matrixworldhr.wordpress.com.

Autor: Barbara Arbanas Kovačević
Matrix World

Iako stara poslovica kaže da je „Vidjeti vjerovati“, jedno  istraživanje pokazuje da vid može dovesti um do neobičnih stvari, kao što je mišljenje da je gumena ruka njegova vlastita. Možda se može činiti da je percepcija mozga u tijelu „zacementirana“, no daljnja su istraživanja pokazala da tome baš i nije tako. Um se može zavarati kako bi virtualno tijelo smatrao svojim.

Spomenuta iluzija o gumenoj ruci se prvi puta razvila 1998.g od strane Matthewa Botvinicka i Jonathana Cohena. Istraživači su u tom eksperimentu van vidokruga sklonili subjektovu ruku, a ispred njega postavili gumenu. Istovremenim milovanjem obiju, gumene i prave, ruku  oni su otkrili da sudionika mogu natjerati da smatra da mu gumena ruka doista i pripada.

rubberhand-closeup

Nedavno su istraživači dodatno ispitali u kojoj je mjeri moguće prevariti mozak kako bi on mislio da lakše može upravljati gumenom nego pravom rukom. Kako bi to učinili, ponovo su subjektovu pravu ruku sklonili van vidokruga, a unutar vidnog polja postavili onu gumenu. Dodirivanjem stvarne i lažne ruke na sličan način ne samo da su subjektov um uvjerili da umjetna ruka pripada njemu nego su uz to još otkrili da će prava ruka reagirati na dodire upućene gumenoj ruci.

Zanimljivo je dodati da su znanstvenici tom prilikom otkrili da se tjelesna temperatura stvarne ruke malo smanjila kao odgovor na nešto što se čini gumenoj ruci što ukazuje da je tijelo „odustalo“ od subjektove stvarne ruke. „To pokazuje da različita osjetila nisu brze linije od kože do mozga i da postoji znatna izmiješanost osjetila,“ rekao je V. S. Ramachandran, neuroznanstvenik sa Sveučilišta California u San Diegu, a koji nije sudjelovao u studiji koju je opisao kao „elegantnu“.

„Koristeći vizualnu povratnu informaciju možete stubokom promijeniti nečiju percepciju dijela tijela što zauzvrat mijenja ostale osjete koji bi se mogli naći u tom dijelu tijela,“ dodao je.

Od tada su znanstvenici demonstrirali tzv. Iluziju gumene ruke i za ostale dijelove tijela, pa čak i za tijelo samo. To se često radi stavljanjem ljudi u postavke virtualne stvarnosti. „Čini se da mozak pod određenim okolnostima vrlo lako prihvaća ideju da je virtualno tijelo njegovo vlastito,“ rekao je autor studije, Mel Slater, računalni znanstvenik sa Sveučilišta u Barceloni.

On i njegovi kolege su u novoj studiji istraživali hoće li preuzimanje vlasništva nad virtualnim tijelom rezultirati zanemarivanjem vlastitog. Sudionici ove studije su na svojim glavama nosili displeje putem kojih bi, kada bi promatrali vlastito, u stvari vidjeli virtualno tijelo. Polovica sudionika je doživjela iskustvo realistične iluzije o tijelu gdje su držanje i pokreti virtualnog tijela odgovarali onima stvarnog tijela dok je druga polovica doživjela nerealistično iskustvo u kojem položaj i kretanje nisu bili usklađeni.

Istraživači su od sudionika zatražili da svoju ruku stave na rashladni uređaj nakon čega su mjerili osjetljivost na male promjene u temperaturi dok su proživljavali realistično  iskustvo privida virtualnog tijela ili ono nerealistično. Tijekom eksperimenta s gumenom rukom se pokazalo da će se stvarna ruka hladiti što ukazuje da mozak veću pažnju poklanja gumenoj ruci. Istraživači su pretpostavili da bi se, kada bi ljudi zanemarili svoje tijelo u korist virtualnog, osjetljivost na temperaturne promjene smanjila  u stvarnoj ruci. No, dogodilo se suprotno: ljudi su ostali osjetljivi na temperaturne promjene kada su proživljavali privid pripadnosti virtualnog tijela i postajali su manje osjetljivi kada je privid bio nerealističan. Drugim riječima, što je privid bio bolji, ljudi su postajali sve svjesniji temperaturnih promjena u stvarnoj ruci.

brainvirtualbodies

Istraživači su zaključili da se virtualno i stvarno tijelo fuzioniraju u jednu percepciju. Stvarno tijelo pruža osjet dodira i propriocepcije (osjećaja smještaja udova u odnosu na prostor) dok virtualno pruža vizualnu informaciju koje mozak objedinjuje. „Virtualno i stvarno tijelo postaju jedno,“ rekao je Slater.

Ukoliko virtualno tijelo nije sinkronizirano sa stvarnim, mozak još uvijek preuzima vlasništvo nad virtualnom rukom, ali na račun održavanja osjetljivosti u stvarnoj ruci. Kada je privid bio manje realističan, „mozak se morao dodatno potruditi,“ rekao je Slater.

U nedavnoj su studiji Slater i njegovi kolege osobu kojoj je „zaključana ruka“ (šaka je stisnuta zbog poremećaja u kretanju) smjestili u virtualnu stvarnost povezanu s mozak-računalo sučeljem. Kada se pacijent usredotočio na stvarnu ruku, virtualna bi se rastvorila. Dok gledanje kretanja virtualne ruke nije pacijentu omogućilo otvaranje stvarne ruke, uzrokovalo je promjenu u električnoj aktivnosti mišića ruke. Slater smatra da bi se ova tehnika mogla pokazati korisnom pri dijagnostici bolesnika s neurološkim poremećajima.

Prethodna objavaČovjek velikog stila
Slijedeća objavaUzdizanje i pad duše s rajskih planeta
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here