U ugodnom ambijentu riječke dvorane Filodramatice u subotu se održao program “Sex? Yes we do!” u kojem su članovi Udruge Spirit koristili filmove sa međunarodnog filmskog festivala UHVATI FILM, probrane da pašu u navedenu temu, kako bi pokrenuli raspravu o intimnim odnosima. Pokušaj debatiranja na ovu ionako “problematičnu” temu na našim geografskim širinama, a, tek kroz pojam invaliditeta, jer Festivalu su oni protagonisti, bio je hrabar pokušaj koji je kao što je jedan posjetitelj na kraju rekao, bar deset godina ispred vremena. Publika u zasigurno manjem broju nego što to ovaj program kvalitetom zaslužuje, no ipak dovoljno brojna i aktivna za kvalitetnu raspravu, različito je reagirala na teme koje su filmovi propitkivali. Od snimljenog anketiranja “da li bi mogli spavati s invalidnom osobom i uopće biti sa njom” do seksualnih želja koje se ne mogu adekvatno rješiti, pa i do homoseksualnosti kao još jednog razloga za (ne)prihvaćanje od strane okoline. Puno teških tema i direktnih kao prstom u oko poruka. Nakon početne distance voditelji su uspjeli uspostaviti komunikaciju s publikom i došlo je do prilično kvalitetne rasprave, koja se dotakla različitosti ljudi, problema koje stvori obitelj mladoj osobi, čak i odnosa sa religijom. Prisutni su kao na svojevrsnoj radionici počeli iznositi osobna iskustva i otvoreno pričati o odnosima što je i bio cilj ove večeri, i prava je šteta što ovo nije bila nekakva TV emisija za širu javnost, jer reklo se štošta korisnog.

Ipak, kako je naglasio netko iz publike pitanje je koliko je kod nas pogodno tlo za ovakve rasprave, iako su one nužne i potrebne. Svaki bi čovjek trebao raditi na sebi i samo na taj način može adekvatno preskočiti neka svoja ograničenja koja su uvjetno rečeno, najmanje fizička oštećenja. Osoba koja nije zadovoljna sobom ne može stvoriti atmosferu za kvalitetne intimne odnose. Čulo se iz publike da i same udruge preslabo rade na toj strani problema, već se zadovoljavaju sa nekim osnovnim stvarima, koje ne rješavaju probleme korijenski.
Ovaj je Festival u svojoj 15. godini postojanja, a to su godine kad nas počinju zanimati intimne stvari, što pokazuje da i sam Fest kao nekakva osoba odrasta i počinje progovarati o puno važnijim stvarima nego je stepenica barijere pred osobom u kolicima, što je sasvim legitiman problem, ali minoran pred stepenicama koje su u nama samima. Sudeći po načinu odrastanja Uhvati film će tek pokazati svoju snagu i nadamo se da će imati kome i da će publika moći tako brzo odrastati s njime. On se ne obraća osobama s invaliditetom nego svima, upravo jak stoga što se osobe, protagonisti filmova sa naizgled limitiranim kapacitetom ponašaju vrlo nelimitirano, pa djeluju motivirajuće, provokativno razarajuće po ustajalu baru konformizma, zaista mijenjajući perspektive i razbijajući barijere kako je to u sloganu festivala navedeno.
Publika ovog festivala su ljudi koji žele više, od sebe i od filma, ljudi koji se ne boje pogledati u stvarnost i preuzeti odgovornost za promjene prvenstveno svojeg razmišljanja, a, samim time i svijeta oko sebe. To je kvalitetna publika koju UHVATI FILM godinama strpljivo gradi i koja će tek prepoznavati vrijednost ovog događanja. Pokazatelj toga je i sve veći broj nastupa u školama i fakultetima, gdje dolaze na poziv ravnatelja i profesora koji “imaju malo bolju dioptriju” za stvarnost i edukaciju onih za koje su zaduženi.
Možda najveću vrijednost festivala čine filmovi u kojima osobe s invaliditetom progovaraju o temama o kojim se javno ne usude govoriti ni, uvjetno rečeno, obične osobe, pritom ne mislimo samo na današnju temu, već općenito o raznim promišljanjima sebe. Pri takvom javnom istupu sam pojam invaliditeta postaje diskutabilan, i postaje pitanje tko je tu taj koji invaliditet ima, uz zaključak da je invaliditet samo u promišljanju, percepciji stvarnosti, a ne u početnom nedostatku koji se svodi na poredbi sa nekim od standarda izgledanja, mogućnosti, načina da budemo “korisni” dio društva. Pri čemu su mnoga općenita stanovišta očito zastarjela, pogrešna i ograničavajuća, a i nadasve je upitno što znači biti “koristan društvu”, dalo bi se nabrojiti mnogo manje ljudi korisnih društvu, nego što je to bilo koja osoba sa službenim invaliditetom.
Za kraj je potrebno napomenuti da vrijednost filmova nikako nije samo u angažiranom pristupu. Naprotiv, riječ je o izboru koji može u potpunosti zadovoljiti svakog filmoljupca, jer ova serija kratkih filmova pomno je probrana i poštuje filmski jezik. Riječ je o jako dobrim ostvarenjima i kvalitetnim, iako manje poznatim autorima, bez obzira iz koje zemlje dolaze. Ovo su filmovi koje želite gledati, poslije kojih ne odlazite iz kina razdrmani specijalnim efektima, nego pravim “ljudskim” emocijama, propitkivanjima koji vam i osobno mogu pomoći u razvoju. Dakle jedna kvalitetna i edukativna zabava i korisno provedeno vrijeme.
Program “Sex? Yes we do!” bio je, uz Crikveničku retrospektivu tri dana prije, svojevrsna pred-projekcija UHVATI FILM Festivala koji će za nekoliko dana u riječkom Art kinu prikazati 20tak najboljih filmova iz cijelog svijeta od prijavljenih 750 ove godine. Program je bio organiziran u sklopu Foruma Saveza Udruga Klubtura., a više o samom Festivalu UHVATI FILM možete saznati na www.spirit-ri.hr. I na kraju naravno pitanje koje ćete postaviti – Zar samo u Rijeci? Naprotiv, UHVATI FILM je Fest koji djeluje kroz 3 države i do sada je prezentiran u 40tak gradova. Zanimljivo je da dolazi i na poziv. Za naredni mjesec u planu su, osim Rijeke, Zagreb, Rab, Lošinj, a organizatori su otvoreni za sve dogovore.
Ove su godine Festival podržali HAVC i Odjel za kulturu Grada Rijeke, dok je program gostovanja po Županiji podržala PGŽ.
P.D.
IMG 20171028 195442 1
dig