Za staru Grčku se smatra da je dala temelje današnjem izgledu europske kulture.

Drevni grčki filozof i pisac, Aratos (310.-245. BC), priča o zviježđu Djevici (Virgo). Kaže da je ona možda pripadala rasi zvijezda, praprecima drevnih zvijezda.  U iskonska vremena, ili zlatno doba, živjela je među ljudima kao otjelovljenje pravde i navodila ih je da se priklanjaju istini.  U to doba ljudi su živjeli mirno, bez licemjerja i svađe.  Nakon toga, u srebrno doba, sakrila se u planine, ali bi se povremeno spuštala da bi izgrdila ljude za njihove zle načine djelovanja. Konačno, došlo je brončano doba. Ljudi su izumili mač, i „kušali su kravlje meso, prvi koji su to učinili.“  Tada je Djevica „odletjela na nebesa“, što znači da je otišla u nebeski svijet.

U vedskoj književnosti, također, zvijezde nisu beživotne usijane mase. Zvijezde su osobe, ali ograničena ljudska vizija vidi samo njihov sjajeći, vatreni aspekt očitovan u našoj dimenziji.

Također, i u vedskoj se literaturi vrijeme sastoji od različitih ciklusa ili doba (yuga), koji se ponavljaju tokom svemirskog života. Četiri osnovna ciklusa su zlatno doba (satya-yuga), srebrno doba (treta-yuga), brončano (dvapara-yuga) i željezno (kali-yuga). Počevši od najnaprednijeg doba, satya-yuge, kada su ljudske osobine vrlo uzvišene i napredne u svakom pogledu, nivo ljudskih osobina opada sa svakim narednim dobom. Definitivna potvrda da je počelo doba kali jest ljudsko upuštanje u ubijanje i jedenje mesa krave, životinje koja im ore žitna polja i hrani ih mlijekom. Zbog te djelatnosti ljudi u dobu kali bivaju odsječeni od daljeg izravnog kontakta s višim bićima.

U vedskoj književnosti, sve osobine, među kojima i pravda, imaju svoje osobne arhetipove, koji su stvarne osobe iz svijeta daleko viših bića. U ljudskim se bićima ove osobine ispoljavaju jedino uz djelovanje tih viših, multidimenzionalnih bića.  Viša bića komuniciraju s ljudima i po potrebi nerijetko dolaze na zemlju u ljudima vidljivom obliku.  U kali-yugi, međutim, viša bića u pravilu prestaju dolaziti, sve do početka idućeg zlatnoga doba.[1]

 

Grčki bogovi – vedski polubogovi

OlympiansGlavna viša bića, dakle bogovi, prema starogrčkoj predaji, žive u lijepim palačama na najvišoj grčkoj planini, Olimpu. U vedskoj književnosti, njihove rezidencije su smještene na više mjesta. Oni, naime, imaju i svoje ljetnikovce. U svakom slučaju, njihove su rezidencije na različitim dijelovima vrha ogromne kružne planine Manasottare (neobične planine koja ne pripada ljudima istraživom dijelu svemirskog prostranstva). [2] Njihove pomoćne rezidencije su smještene na drugom dijelu višedimenzionalnog svemira, i zanimljivo je da su opet na planini. Ovaj put je to velika centralna planina koja se izdiže iznad bhu-mandale (ljudskome oku nevidljive, središnje „zemljane“ ravni sunčevoga sustava).[3] U svakom slučaju, i rezidencije  planine na kojima su locirane, opisane su kao nedostupne ljudskim moćima detekcije.

Grčki bogovi su stvarali svoje zakone, jeli ambroziju, pili nektar, a Apolon im je svirao, dok su muze plesale. Vedski bogovi ne stvaraju zakone, ali upravljaju svemirskim okolnostima prema tim zakonima, dok se sami zakoni očituju iz uma Vrhovnoga Bića, Boga.  Ipak, ambroziju jedu (jedu svepovoljne ostatke ponuda koje se nude Bogu), nektar piju (soma-rasa), slušaju predivne glazbeno-pjevne izvedbe lijepih nebeskih pjevača (gandharva), uživaju u plesu rajskih ljepotica (apsara).

Atenu je Zeus rodio sam.  U vedskoj književnosti također ima slučajeva kada viša bića stvaraju potomstvo bez spolnog kontakta i nečije trudnoće.  To je posebno povlastica Brahme, glavnog od viših bića.

Grčki bogovi imaju moć preobraziti se u što god žele te ponekad silaze na Zemlju. Vedska vodeća viša bića se također manifestiraju na Zemlji, preuzimajući oblik po želji, koji ljudima može biti vidljiv ili nevidljiv, opet po vlastitoj želji.  Mogu putovati brzinom koja se ljudskim mjerama ne može definirati.

 

Stup u Besnagaru

besnagar-stupO odnosu starih grka prema vedskoj kulturi govori nam jedan zanimljivi arheološki nalaz u Besnagaru u Indiji, iz godine 113. BC.  To je ugravirani stup, kojeg je postavio grčki ambasador u Indiji, Heliodorus.  Natpis na stupu (prema časopisu Royal Asiatic Society-a) kaže:

„Ovaj Garuda-stup Vasudeve (jedno od Višnuovih imena), Boga Bogova, podigao je ovdje Heliodorus, sin Dionov, Višnuov obožavatelj, stanovnik Taxile, koji je ovdje došao kao grčki ambasador od Velikog Kralja Antialkidasa, Kralju Kashiputri Bhagabhadri, Spasiocu, koji je tada uspješno vladao 14. godinu svoga kraljevanja. Tri važna učenja, kada se prakticiraju, vode u raj: samouzdržanost, milostinja, savjesnost.“[4]

 

Pitagora i Sokrat

pitagoraGrčka filozofija je imala veliki utjecaj na zapadnu kulturu.  Mnogi od starogrčkih filozofa imali su ideje i načela vrlo slična vedskim.  Jedan od najranijih, Pitagora (582.-507. BC), stoljeće prije Sokrata, učio je da duša kroz mnoge živote luta u ovoj materijalnoj kreaciji te  živi čak i u biljnim i životinjskim tijelima. Njen cilj je, prema Pitagori, dosegnuti oslobođenje od reinkarnacijskoga kruga rađanja i umiranja, a to može kroz plemenite i uzvišene djelatnosti. Takve djelatnosti će dušu uskladiti s Bogom i dovesti do oslobađanja. Ovo učenje identično je s vedskim.  Neki matematički zaključci koje je Pitagora naučavao, također su bili već otprije poznati u još starijoj, vedskoj matematici. Jedan od njih je i čuveni Pitagorin teorem.

Da bi ljudima pomogao da se duhovno pročiste, Pitagora je uspostavio zajednice koje su imale načela slična onima koja su se slijedila u vedskim ašramima. Naglašavao je vegetarijanstvo i nošenje jednostavne odjeće. Učio je da bi život čovjeka trebao imati četiri faze, koje su identične s vedskim životnim redovima brahmacari, grihastha, vanaprastha, sannyasa. Indija je bila jedno od odredišta koje je Pitagora posjećivao za svojih putovanja, a njegovi su sljedbenici zabilježili da je bio i iniciran u vedsku filozofiju, dok je studirao u Ellori u Indiji.

Jedan drugi veliki grčki filozof, čija filozofija o duši je vrlo slična vedskoj, bio je Sokrat (469.-400.BC). Euzebije, u svom djelu Praeparatio Evangelica, napisanom godine 315. BC, prenosi događaj kojeg je ispričao jedan od Aristotelovih učenika po imenu Aristoksen. U toj priči se spominje Sokratov susret s grupom indijskih brahmana (duhovnjaka intelektualaca).  Pošto je Sokrat bio filozofski vrlo komunikativna i misaona osoba, sasvim je vjerojatno da je s brahmanama  razgovarao o filozofskim i duhovnim učenjima. [5]

Yamuna Jivana das

TheParthenonAcropolisAthensGreece


[1] Izvor za dosadašnji dio teksta: Članak Science: The Vedic View, Cross-Cultural Traces Of Vedic Civilization, Sadäpüta Däsa), iz Back To Godhead Magazine, #25-03 (1991), The Bhaktivedanta Book Trust
[2]Šrimad Bhagavatam 5.20.30
[3] Šrimad Bhagavatam 5.16.28
[4] The Universal Path to Enlightenment, Stephen Knapp, str.159
[5] Izvor za zadnja 3 odlomka: The Universal Path to Enlightenment, Stephen Knapp, str. 160

Prethodna objavaEvolucija – devolucija
Slijedeća objavaKrajnji cilj Veda
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here