Pročitajte neke od pjesama iz Slavenskih Veda (bugarskih narodnih, prethistorijskih i pretkršćanskih pjesama) koje slave Višnua, Šivu i Krišnu te su radi toga stvorile veliku zbrku u krugovima današnjih povjesničara i filozofa.

Slavesnke Vede su izdane 1874. u Beogradu i 1881. u St. Petersburgu u dva toma pod nazivom „Bugarske narodne pjesme iz prethistorijskog i pretkršćansog vremena“.

Autor Stefan I. Verković je prikupljao pjesme više od deset godina iz dvije regije:
– Rodopa, najveće planine u Trakiji, gdje Bugari govore pomaškim dijalektom
– Istočne Makedonije, gdje se govori marvaškim dijalektom

Tamošnji stanovnici (nekadašnja plemena) žive u najizoliranijim krajevima i tijekom vremena su uspjeli sačuvati svoje najstarije običaje.

 

U gore navedenoj zbirci su pjesme o Krišni, Višnuu, Šivi, Orfeju itd. Jedna od njih je iz sela Elešnica u Istočnoj Makedoniji (današnja Grčka):

„Rođenje Orfeja“

“Brava krale… si se moli:
Oi ti Boje, Višnu Boje!
Ja dai si mi Boje,
na staro vreme edno čedo
Lu da si gu vide pa da si um
Toi da si mi zeme nasledi…”
“Dete junak…ša si furka na nebetu,
sus svirka Višnu Boga da si fail.
Sova dete moštne nišanlie ša si bode,
ša zaptisa sita zeme i planini,
da si bode purva krale na zemeta.”
Reče staru dedu ne otreče,
pa si furkna gore na nebetu,
du si fail Višnu Boga,
što si pravi čuda na zemeta.

“Jedan stari kralj je molio:
Oh, Veliki Bože, Višnu
Daj mi, molim Te, oh Bože
Dijete u mojim starim godinama.
Da ga barem vidim pa da umrem,
Nek on naseli moju zemlju.“
(Kasnije se s neba spušta sveta osoba i kaže predviđajući:)
Ti ćeš imati nebeskog sina,
On će slaviti Gospodina Višnua svojom frulom (flautom).
To dijete ima sve dobre osobine,
On će pomiriti sve zemlje i planine,
On će biti kralj Zemlje.“
Svetac je sve to rekao
I vratio se natrag na nebo
Da slavi Gospodina Višnua.
Koji je izvodio Svoja čuda na zemlji.

 

Verkovič je prikupio 56 pjesama, a izdao ih je samo 15. Kasnije je od neizdanih pjesama odabirao poneke i slao ih francuskom veleposlaniku u Plovdivu Augustu Dozonu. Potonji ih je izdao kao “Neizdane bugarske narodne pjesme“ (“Chanson popilaires Bulgares inedites“) u Parizu 1875.g. Sada su pronađene u arhivu Bugarske akademije znanosti.

Slijedi još jedna pjesma o Orfeju slomljenog srca nakon smrti voljene žene. Ovo je samo dio od 462 stiha:

Božanstvo Višnu-a

„Orfej traži svoju ženu Danu“

“Ni ta klel Šiva boga
ja ta klel Višnu boga”…
“Višnum Dana Defina
Defina mi trisuletna”…

Nije kriv Gospodin Šiva
Već Gospodin Višnu
Dana je postala Višnuov sluga,
Sluga na tri godine.

Iako Orfej to razumije, ima snažnu želju vidjeti Danu i počinje moliti:

“Višnu le Boje
tebe sa Boje mole
če na tebe dumilevam!”
Orfei sa molba moli
Višnu mu molba čue…

“Oh dragi moj Gospodine Višnu
Molim se Tebi
Ti si moje jedino utočište!“
Orfej je ponizno molio
I Gospodin Višnu ga je čuo…

Višnu je milostivo ispunio njegove želje i uzeo ga u palače na nebu.

Ime Višnua spominje se u pjesmama stotinu puta i uvijek je opisano kao Svevišnji Gospodin (Gulema Boga). Postoje i druge pjesme koje slave Šivu, Durgu, Surju, Agnia itd.

Ateisti i komunisti pjesme nazivaju mitologijom ili mistikom. Kršćani ih proglašavaju poganstvom. Bugarsko ministarstvo prosvjete ih, također, nije htjelo objaviti sve do 1997.g., ali znanstvenici su se složili da su autentične i pretkršćanske.

 

Krišna se ne spominje u pjesmama o Orfeju, ali na stranicama Slavenske vede se pojavljuje pod imenom Kolada, što znači mladi ili mali Krišna zvan Krusni, čuvar krava, koji je postao kralj Zemlje.

 

Slijede stihovi o Krišni (Drugi dio Slavenske vede):

Božanstvo Krišne

Bre li mi Krusnju,
bre mi na pole tsare
mene sa ljutum kani,
či da si rodi mujku dete,
zlatna si sabe vie,
ta mi dete seče.

Oh dragi moj Krišna
Pogledaj, ovaj zao kralj
Koji me želi umoriti
Zbog sina kojeg ću donijeti.
Zlatnim mačem maše
Želi mi ubiti dijete.

F sarae mu star bilarin,
blirna mu kniga pee,
blirna mu kniga kitape,
či ša rode mujku dete.

Mudrac u njegovoj maštovitoj palači
Sastavlja drevnu knjigu za njega.
I ta drevna knjiga kaže,
Da ću dobiti muško dijete.

Carju sa dosta naljuti,
naljuti sa, razedi sa,
ta ma metna u zandana
da ma seče zaluk pu zaluk.

Kralj je zaista ljut
Ljut, vrlo bijesan!
Bacio me u zatvor
I odsjeca mi dio po dio.

“Stara mi maika u gora,
u gora u Vida
mujku si dete rodila,
mujku hi dete Krusna.
Či hi sa care kani
da hi dete seče.”

“Moja je stara mati u šumi,
U šumi Vida,
Rodila sjajnog sina,
I Njegovo ime je Krišna.
I kralj želi,
Želi isjeći njenog sina.“

Malu mi mlogu devet godini
sivu mi stadu pase…


Oko devet godina
Krišna čuva Svoje nebrojene krave…

Krusna mi mlada pastuha
sivu mi stado pase,
Veda si kniga pee,
ta si mi juda mae.

Krišna, moj dječak pastir,
Čuva sive krave, oh,
I pjeva Vedske stihove,
Šarmira sve božice u šumi.

Pa mi na pole sleva
care mu na urdie,
ta mi sa borba bori,
ja gu s karlika nadbori.

Tada je ušao u borbenu arenu,
Na izazov kralja.
Nakon strašne borbe,
Pokazao je moć samo sa Svojim štapom.

Ta mu sarae pleni.
Krusna mi mlada care.

I osvojio je prijestolje.
„Krišna – mladi kralj svijeta“

Pusta zeme zaselil,
pusta mi zeme Zain,
det mu čuvek ni fodil,
det mi pile ni furkanalu.

Naseljene pustinjske zemlje,
Zemlje prije samog kraja,
Gdje nitko do sada nije bio,
Gdje ptice ne lete niti pjevaju.

Pa mi sa Krusna ni jeni,
či e na nebe Vedju,
Vedju mi diven.
Krusna mi kniga pee.

 

Od tada Krišna se nije ženio,
On je sveznajući i božanski.
On je Poznavaoc veda,
Krišna ih stalno recitira.

Ta si care nadbori
ta mu pleni saraete,
Krusna mi mlada care.

Pobjedio je zlog kralja,
I preuzeo njegovo prijestolje.
Krišna, moj mladi Gospodar!

Ja mi sedi malu-mlogu,
malu-mlogu tri godini,
zakara si mladi junatsi,
mladi junatsi, malki momi,
ta mi utide na pole,
det’ mi e pole pustu,
pustu mi zapustenu,
Zaina mi zeme zaseli.

Godine su prošle,
Vladao je tri godine.
Tada se pridružio Svojim hrabrim prijateljima,
Svojim hrabrim prijateljima i mladim ženama,
Otišao je gdje nitko nikada nije bio,
Pustinjske zemlje nitko nije vidio.
Da nastani te izgubljene zemlje
Koje su na samom kraju.

Krusna mi veke stara,
ja mu duša ni izleze,
lu si furkna na nebetu,
ta mi na nebe Vedju.

Krišna je živio jako dugo,
Ali Njegov Duh nije nikad otišao,
On ustade na nebu – kakav jest,
Iznad neba je Njegovo prebivalište.

Vedju mi diven.
Subrali sa malki momi,
subrali sa av sarae,
ta mu pesna,
ta mu pesna ustanala.

Oh, moj Gospodine sveznajući i božanski!
Okupile se mlade djevojke,
Okupile u palači,
I pjevale su pjesmu,
Pjesmu koja se zauvijek čuje.

Prethodna objavaMajanski kalendar između mita i stvarnosti: paranoja pretvorena u web-shop
Slijedeća objavaSve što pročitate u mainstream medijima je 100% točno! ;-)
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.