U ovoj fizičkoj dimenziji, imati osjećaj sebe u odnosu na druge dio je našeg života. Individualna perspektiva i iskustvo je ono što trenutno služi ekspanziji ovog univerzuma. I tako, uočavamo razliku između sebe i ostatka svijeta. Ova individualna perspektiva je neka vrsta granice koja nas razlikuje od svega ostalog. Iz psihologije smo već mnogo upoznati s time da je za našu dobrobit ključno razviti zdrave granice.
Ali što su zapravo granice? Granice su smjernice za to kako se svatko od nas povezuje s ostatkom svijeta. Granice su pravila ponašanja izgrađena na temelju mješavine uvjerenja, mišljenja, stavova, prošlih iskustava i društvenog učenja. Osobne granice djeluju u dva smjera, utječući na dolazne i odlazne interakcije među ljudima. Osobne granice pomažu definirati pojedinca ocrtavajući ono što mu se sviđa i ne sviđa, te što je ispravno li pogrešno za njega osobno. Definiranje ovih stvari pomaže nam da znamo kako ćemo, a kako nećemo dopustiti da se drugi ponašaju prema nama.
Evo nekoliko znakova da imamo nezdrave granice:
- Kada kažemo Ne, a mislimo Da ili kažemo Da, a mislimo Ne
- Osjećamo krivnju kada kažemo Ne
- Kada djelujemo protiv našeg integriteta ili naših vrijednosti da bismo udovoljili druge
- Ne kažemo kada imamo nešto za reći.
- Usvajamo tuđa uvjerenja ili ideje da bismo bili prihvaćeni
- Ne bunimo se kada nas netko maltretira
- Prihvaćamo fizički dodir ili seks kada to ne želimo
- Dopustimo da nas se prekine ili omete kako bismo zadovoljili trenutne želje ili potrebe druge osobe
- Dajemo previše samo da bi nas se doživjelo kao korisne
- Postajemo pretjerano uključeni u nečije probleme ili poteškoće.
- Dopuštamo ljudima da ispred nas ili nama direktno govore stvari koje nam stvaraju nelagodu
- Ne definiramo i ne komuniciramo naše emocionalne potrebe u našim odnosima
Najveći problem nije u tome što drugi krše naše granice, nego u tome što mi sami kršimo svoje granice. Dopuštajući nekome da prekrši naše granice, mi kršimo vlastite granice. Ovo je samoizdaja. Ako idemo protiv svojih osobnih granica, zlostavljamo, napuštamo i mrzimo sebe. Kada većina ljudi pomisli na kršenje granica, misle samo na zlostavljanja, kao štoje to slučaj kod silovanja. Ali postoje i kršenja granica distanciranjem. One su ponekad i najbolnije. Kršenje granice distanciranjam događa se kada se osoba sa kojom smo u odnosu povuče, prekorači našu granicu i udalji se od nas. To nas emocionalno ranjava i stoga također predstavlja kršenje emocionalnih granica.
Granice bi se mogle jako zakomplicirati ako bismo ih definirali prema cerebralnim konceptima ispravnog i pogrešnog, željenog i neželjenog, zdravog i nezdravog. Uostalom, postoje fizičke, emocionalne, metalne, duhovne i seksualne granice. Naše su granice definirane našim osjećajima. Naši će nam osjećaji uvijek reći je li neka naša granica prekršena, bez obzira o kojoj se vrsti granice radi. Zbog toga je jako važno biti u kontaktu s onim što osjećamo kroz svaki dan.
Tko ne sluša i ne poštuje ono što osjeća, krši svoje vlastite granice.
Onaj tko ne sluša i ne poštuje što drugi osjećaju, krši tuđe granice. Stoga vježbajmo stvarno slušati i osjećati. Slušajte što vam osjećaji govore. Oni govore vašu osobnu istinu. Od presudne je važnosti ne samo da znamo tko smo i što stvarno želimo, već i da to drugi znaju. Kada se sramimo tko smo i što želimo, imamo nezdrave granice i drugi nas posramljuju.
Osobnu istinu ne može definirati nitko osim nas samih jer nitko ne može ući u naše tijelo i osjetiti nas. Ali to je ono što mnogi ljudi pokušavaju. To je ono što društvo radi. Pokušava nam reći gdje bi naše granice trebale biti, a gdje ne. Zapravo, zdravlje ili slabost naših granica ima velike veze sa svijetom oko nas, posebno svijetom u kojem smo odrasli. Dok smo bili djeca, bili smo posramljeni zbog našeg istinskog osjećaja sebe. Kako bismo se uklopili u svoju obitelj i društvo, morali smo razviti identitet koji je bio prihvatljiv ljudima oko nas, lažno ja. Ovo je strategija preživljavanja. Postajemo osoba za koju mislimo da bismo trebali biti i sramimo se osobe koja stvarno jesmo. Mi koji smo imali roditelje koji su poništavali našu osobnu istinu, danas nemamo zdrave granice. Evo uobičajenog scenarija: Dijete počinje osjećati ljutnju jer njegov roditelj stalno radi i nikad nema vremena biti s njim. Dijete izražava tu ljutnju i biva poništeno, roditelj kaže “Ja s tobom provodim više vremena nego bilo koji drugi roditelj kojeg poznajem” i dijete se posramljuje zbog toga što je nezahvalno. Dijete uči da ono što osjeća nije istina i da se treba sramiti zbog toga što osjeća. Ljutnja nije prihvatljiva. Tako dijete stvara lažno ja koje ne može izraziti ljutnju i koje cijelo vrijeme govori “hvala”. S vremenom, on ili ona vjeruju da su samo sretni i zahvalni ljudi. Nikada zapravo nisu priznali činjenicu da se duboko unutra osjećaju ljutito.
Kako onda znati jeste li postavili lažno ja? Bojite se da drugi ljudi misle negativno o vama.
Postavite si ova pitanja: Znam li što stvarno želim? Dopuštam li drugim ljudima da mi govore što da mislim ili vjerujem i kako da se osjećam? Radim li stvari koje zapravo ne želim raditi i kažem li Da kada stvarno želim reći Ne ili kažem Ne kada stvarno želim reći Da? Bojim li se ljudima dati do znanja kako se stvarno osjećam? Bojim li se da ljudi o meni misle negativno?
Ljudima je teško postaviti granice jer:
Tuđe potrebe i osjećaje stavljamo na prvo mjesto;
Ne poznajemo sami sebe;
Ne osjećamo da imamo prava;
Vjerujemo da postavljanje granica ugrožava odnos;
Nismo nikada naučili imati zdrave granice
Većini nas je rečeno da ono što osjećamo ili nije ono kako se zapravo osjećamo ili da to nije u redu osjećati. Većini nas je rečeno da ono što smo vidjeli nije to što smo vidjeli, ono što smo “mislili” da želimo nije ono što stvarno želimo, ili da to nije u redu željeti. Živjeli smo živote u kojima je naša osobna istina uvijek iznova bila poništavana. Zbog toga nas se većina osjećala ludima i da si ne možemo vjerovati, pa smo počeli ići protiv onoga što osjećamo I protiv stvari koje želimo, i tako nismo ostali vjerni sebi. Ova unutarnja samoizdaja je ono zbog čega smo prestali vjerovati sami sebi. Samopouzdanje su granice. Granice se odnose na to da budemo tu za sebe. Većina nas živi uobičajene obrasce napuštanja sebe. Ovo je pravi razlog zašto ne vjerujemo sami sebi. Ljudi nemaju povjerenja u sebe kada se sami sa sobom osjećaju nesigurno. I osjećamo se nesigurno gledajući kako donosimo odluke koje za nas nisu dobre ili se ponašamo na način koji ne predstavlja naše pravo ja. Kada zanemarimo kako se stvarno osjećamo, i napustimo svoju osobnu istinu, postajemo zapravo sami sebi nepouzdani. Jedini način da počnemo vjerovati sebi je da naučimo kako osjetiti što to zaista osjećamo, a zatim to poštivati i ponašati se u skladu sa našim osjećajima.
Održavanje lažnog Ja negiranjem istine o tome tko smo doista, kako se doista osjećamo i što doista želimo, sprječava nam bilo kakvu intimnost u odnosima jer da bismo imali intimnost, moramo se potpuno, do srži, otvoriti drugoj osobi. A to ne možemo učiniti kada održavamo lažno Ja jer nikada ne dopuštamo drugim ljudima da nas vide ispod te maske, pa nas oni nikada ne mogu stvarno voljeti ili vidjeti. Što je još gore, zapravo nikada i ne skidamo masku. Intimnost znači vidjeti osobu onakvom kakva ona uistinu jeste i biti viđen(a) onakvima kakvi vi uistinu jeste. Dakle, ako održavamo lažno Ja, nemamo intimnosti sa samim sobom pa ne možemo imati intimnost ni sa drugima.
U vezama duboko žudimo biti sa nekim tko nas i naše osjećaje razumije, iako sami ne odvojimo vrijeme da shvatimo vlastite osjećaje. Slušamo svoju osobnu istinu samo kada ona ne uzrokuje probleme ili poteškoće. Ne shvaćamo da upravo mi sami uzrokujemo poteškoće koje pokušavamo izbjeći ne slušajući svoje osjećaje i osobnu istinu, bez obzira na to može li to uzrokovati poteškoće ili ne. Suština je da je nemoguće znati tko ste i što volite, u što vjerujete i što želite ako ne znate kako se osjećate. Ljudi sa zdravim granicama mogu u odnosima imati sebe, umjesto da se izgube u drugoj osobi. Kada su naše granice nejasne nama, bit će nejasne i drugima.
A kako se ova ideja o granicama uklapa u ideju svemira da smo svi jedno?
Čini se da bi granica prkosila istini o jednoti univerzuma, jer da bismo imali granice, moramo napraviti razliku između sebe i ostatka svijeta, i definirati svoje individualne osjećaje. Ali to je već učinjeno za nas samom činjenicom da posjedujemo naš fizički ljudski mozak i fizičko tijelo.
Plan je uvijek bio da iskusimo odvojeno Ja, jer ova perspektiva služi otvaranju svemira prema samosvijesti. Dakle, svi doživljavamo Sebe I Druge. Ova nam perspektiva stvara dosta problema sve dok si sami ne dopustimo ići u smjeru naše individualne sreće, što u konačnici vodi do našeg otkrića da smo svi Jedno i da što god služi našoj individualnoj sreći, služi svima i svemu ostalom. Ali ovdje dolazimo do jako bitne stvari.
Granice nisu otpor onome što ne želimo. To je nezdrava granica koja stvara bol. Jednako je nezdravo imati otpor prema zlostavljanju koje bi vam mogao nametnuti svijet, kao što je nezdravo nemati granice i dopuštati da vas svijet neprestano napada. Ljudi koji postave zidove protiv intimnosti, ne pokazuju zdrave granice, oni su u otporu prema svijetu. Nezdrava je ona granica koja ide protiv svijeta i koja govori drugima kako se smiju, a kako ne smiju ponašati. Jer u konačnici nemamo kontrolu nad time kako se drugi ponašaju i što rade, a što ne rade. Imamo samo kontrolu nad onim što mi sami radimo ili ne radimo, i nad onim što dopuštamo da nam drugi čine.
Zdrave granice (za razliku od većine granica na koje smo navikli, kao što su ograde ili pravila) nisu po prirodi u otporu i stoga su u skladu sa jednotom. Zdrave granice se ne odnose na kontrolu drugih. U potpunosti se odnose na to da mi osobno definiramo i zatim slijedimo svoj individualni osjećaj sreće, želja i osobne istine. To je stanje samosvijesti, integriteta i ljubavi prema sebi. Imati zdrav osjećaj za sebe ne služi samo nama, već i svemiru. I u konačnici, naša sreća JE i svačija sreća jer smo svi Jedno. Ako se osjećate loše jer ste rekli Da nečemu što zapravo ne želite, vrijeme je da preispitate svoje granice. Ako se zbog ljudi u vašem životu na bilo koji način osjećate loše, vrijeme je da preispitate svoje granice. Navedite deset stvari u svom životu zbog kojih ste trenutno najnesretniji. Navedite deset stvari koje biste voljeli da drugi ljudi prestanu govoriti ili raditi u vašoj blizini ili vama direktno. Može čak pomoći da izbrojite ljude u svom životu jednog po jednog i zapišete kako se osjećate u njihovoj blizini. Zatim se zapitajte “Kako kršim vlastite granice i dopuštam ih oni krše?” “Kako se stvarno osjećam u vezi ovoga, što zaista želim?” Primjer :Suprug gleda televiziju nakon što se vrati s posla i ignorira me. Zbog toga se osjećam odbačeno, nevoljeno i usamljeno. On time krši moju emocionalnu granicu. Zato ću mu napisati pismo u kojem ću izraziti što osjećam. Nakon što otkrijete da je došlo do kršenja granica, ključno je napraviti neke promjene na temelju toga kako se stvarno osjećate. Odlučite se za poduzimanje konkretnih akcija.
Samoizražavanje je u ovoj situaciji najvažnije. Na primjer, možete odlučiti reći ne kada vas sljedeći put netko zamoli da nešto učinite.
Zapamtite, kako vrijeme bude prolazilo, vaše će granice zahtijevati ažuriranje. One neće uvijek ostati iste. Redefiniranje granica tijekom života je ključno kako biste ostali vjerni sebi. A granice se odnose na to da ostanete vjerni sebi tijekom promjena u svom životu. Sa granicama svi možemo pomoći jedni drugima. To možemo učiniti tako da drugima damo dopuštenje da se osjećaju kako se osjećaju i da otvoreno priznaju kako se osjećaju sa nama. Nenamjerno svakodnevno kršimo granice drugih, a da to ne znamo, jer toliko ljudi ima problema sa izražavanjem svojih želja i osjećaja prema drugoj osobi. Vrlo je lako pomoći ljudima da razviju zdrave granice, samo razvijte naviku da tražite od drugih da vam kažu kako se uistinu osjećaju i da budu iskreni u vezi sa tim bez straha da će izgubiti vašu ljubav, ili da ćete ih osuditi. Čineći to, dajete im dopuštenje da budu ono što jesu i da budu vjerni sebi.
Ako želimo sretan život u kojem donosimo za nas prave odluke, moramo znati, priznati i izraziti kako se stvarno osjećamo.
Razvijanje granica ključni je dio pronalaska našeg pravog Ja. Stoga je ono ključni dio duhovne prakse i životnog uspjeha. Ne trebamo se opirati drugima, nego si u svakom trenutku u potpunosti dopustiti da izrazimo istinu o sebi.
AUTOR: Teal Swan
https://tealswan.com/resources/articles/do-personal-boundaries-conflict-with-oneness
Prevela i prilagodila Angelica Horvatić / angelicahorvatic.com
Angelica Horvatić je savjetnik za ( partnerske ) odnose, praktičar iscjeljivanja trauma, iscijeljenja unutarnjeg djeteta, rada sa sjenom i hipnoterapeut.
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednje dvije dekade života koje je provela na tri kontinenta, u sedam različitih zemalja, Angelica je intenzivno pomagala i radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, individualno i kroz svoje grupne radionice. Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima.
Njena misija je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići, povezani sa sobom i drugima.
“Osvoji svoju planinu” je njen moto – Osjećajte, Budite, Posjedujte i Napravite SVE ono što želite u životu!
29.9. – 3.10.2022. Angelica će voditi Zdrave Granice, Zdravi Odnosi, camp retreat u Istri – https://atma.hr/zdrave-granice-zdravi-odnosi-camp-retreat-istra-29-9-3-10-2022/
