“Sigurnost je uglavnom praznovjerje. Ne postoji u prirodi niti je djeca ni ljudi u cjelini doživljavaju. Izbjegavanje opasnosti dugoročno nije ništa sigurnije od izravnog izlaganja. Život je ili odvažna avantura ili ništa.”
Maslow je bio američki psiholog i filozof i dao je niz važnih doprinosa polju psihologije, danas ga pamte kao jednog od najutjecajnijih psihologa 20. stoljeća. Bio je jedan od pokretača i utemeljitelja humanističke psihologije koja je nastala kao odgovor na teorije koje su prevladavale sredinom 20. stoljeća – biheviorizam i psihoanalizu – a obje su se temeljile na pretpostavci da su ljudi prisiljeni silama izvan njihove kontrole. Humanisti su predlagali optimističniji i samoodređeniji pogled na ljudsko ponašanje.
Maslow je najpoznatiji po svojoj Hijerarhiji potreba koja je slikovit prikaz pet faza rasta – razine 1-4 su potrebe za nedostatkom, a najviša razina predstavlja potrebe za rastom. Razvio je hijerarhiju potreba kako bi objasnio ljudsku motivaciju.
Maslowljev pristup bio je prilično drugačiji od mnogih njegovih suvremenika. Dok su drugi psiholozi bili usredotočeni na poremećaje i disfunkcije, Maslow je bio više zainteresiran za razumijevanje onoga što je ljudima pomoglo da napreduju. Njegova sada već kultna piramida potreba pomogla je redefinirati način na koji razmišljamo o ljudskoj motivaciji. Ponudio je okvir za razumijevanje onoga što nas tjera da idemo dalje od pukog preživljavanja i fokusiramo se na stvari poput ljubavi, poštovanja i samoispunjenja.
Iako Maslow nije sugerirao da će mnogi ljudi doista postići samoaktualizaciju, on je sugerirao da svatko doživi trenutne trenutke samoaktualizacije, koje je nazvao ‘vrhunskim iskustvima’.
Maslow je ta vrhunska iskustva predložio kao duboke trenutke ljubavi, razumijevanja, sreće ili ushićenja, kada se osoba osjeća življom, cjelovitijom, samodostatnijom, a opet dijelom svijeta, svjesnijom pravde, istine, dobrote, sklada i tako dalje.
Sam Maslow je bio ateist i bilo mu je teško prihvatiti religiozno iskustvo kao valjano osim ako nije postavljeno u pozitivistički okvir. Zapravo, Maslowljevo stajalište o Bogu i religiji bilo je prilično složeno. Dok je odbacivao organiziranu religiju i njezina vjerovanja, opširno je pisao o ljudskoj potrebi za svetim i govorio o Bogu u više filozofskih termina, kao o ljepoti, istini i dobroti, ili kao sili ili principu.
Humanistička psihologija općenito – i Maslow kao jedan od njezinih najpoznatijih predstavnika, uvelike je oblikovala današnje shvaćanje psihologije čovjeka, te potaknula mnoge reforme u okviru obrazovanja i savjetovanja.
Unatoč kritičarima, duh humanističke paradigme i danas je prisutan. Odražava se prvenstveno u pozitivnoj psihologiji, koja naglašava istraživanje ljudskih vrlina i snaga, odnosno sreće, te je prvenstveno usmjerena ka poboljšanju iskustva svakodnevnog života – što je i bio cilj pionira humanističke psihologije poput Maslowa.
1. „Ono što je potrebno za promjenu čovjeka je promjena njegove svijesti o sebi.“
2. “Prvi korak prema osobnom rastu je prepoznavanje potrebe za njim.”
3. “Da biste rasli, prvo morate biti voljni promijeniti i izazvati vlastita uvjerenja.”
4. “Sreća dolazi iz težnje za samoostvarenjem, a ne iz materijalnog uspjeha.”
5. „Priča o ljudskoj rasi je priča o muškarcima i ženama koji su se podbacili.“
6. “Kada ispunimo svoj potencijal, sreća dolazi prirodno.”
7. “Sreća je nusproizvod života autentičnog, svrhovitog i ljubavnog života.”
8. “U bilo kojem trenutku imamo dvije mogućnosti: korak naprijed u rast ili povratak u sigurnost.”
9. “Ono što se može biti, mora se biti!”
10. “Rast zahtijeva introspekciju i sposobnost da se vidi izvan ograničenja sadašnjeg trenutka.”
11. “Mogu se osjećati krivim zbog prošlosti, bojati se budućnosti, ali samo u sadašnjosti mogu djelovati. Sposobnost da budem u sadašnjem trenutku glavna je komponenta mentalnog zdravlja.”
12. “Budite neovisni o dobrom mišljenju drugih ljudi.”
13. “Mentalno zdravlje počinje s fokusom na ljubav prema sebi, samopoštovanje i njegovanje odnosa s drugima.”
14. “Možete odabrati hoćete li se vratiti prema sigurnosti ili ćete ići naprijed prema rastu. Rast se mora birati uvijek iznova; strah se mora uvijek iznova nadvladati.”
15. “Ljubav je jedini razuman čin.”
16. “Činjenica je da su ljudi dobri, dajte ljudima naklonost i sigurnost, a oni će vam dati naklonost i biti sigurni u svoje osjećaje i ponašanje.”
17. “Biti vjeran sebi temelj je mentalnog blagostanja.”
18. “Samospoznaja nije puka stvar introspekcije. Zahtijeva vidjeti sebe u ogledalu.”
19. “Sposobnost da budemo ljudi ukorijenjena je u našoj sposobnosti samonadilaženja.”
20. “Čovjeku koji ima samo čekić, sve na što naiđe počinje ličiti na čavao.”
21. “Putovanje osobnog rasta je putovanje samootkrivanja i transformacije.”
22. “Uspjeh nije u tome što postižete, već tko postajete u tom procesu.”
23. “Vrijedni ste ljubavi, poštovanja i najboljeg što život nudi.”
24. “Prava ljubav nije posesivna; radi se o uzajamnom rastu i bezuvjetnom prihvaćanju.”
25. “Sigurnost je uglavnom praznovjerje. Ne postoji u prirodi niti je djeca ljudi u cjelini doživljavaju. Izbjegavanje opasnosti dugoročno nije ništa sigurnije od izravnog izlaganja. Život je ili odvažna avantura ili ništa.”
26. “Ako je bitna srž osobe uskraćena ili potisnuta, ona se razboli ponekad na očite načine, ponekad na suptilne načine, ponekad odmah, ponekad kasnije.”
27. “Najsretniji su oni koji imaju prekrasnu sposobnost da uvijek iznova, svježe i naivno, cijene osnovna dobra života, sa strahopoštovanjem, zadovoljstvom, čuđenjem pa čak i ekstazom.”
28. “Samoaktualizirani ljudi… žive više u stvarnom svijetu prirode nego u ljudskoj masi koncepata, apstrakcija, očekivanja, uvjerenja i stereotipa koje većina ljudi brka sa svijetom.”
29. “Bojimo se svojih najvećih mogućnosti. Općenito se bojimo postati ono što možemo vidjeti u našim najsavršenijim trenucima, u uvjetima velike hrabrosti. Uživamo i čak se oduševljavamo božanskim mogućnostima koje vidimo u sebi u takvim vrhunskim trenucima. A ipak, istovremeno drhtimo od slabosti, strahopoštovanja i straha pred tim istim mogućnostima.”
30. “Izgleda kao da postoji jedan jedini krajnji cilj za čovječanstvo, daleki cilj prema kojem svi ljudi teže. Različiti autori to različito nazivaju samoaktualizacijom, samoostvarenjem, integracijom, psihološkim zdravljem, individuacijom, autonomijom, kreativnošću, produktivnošću, ali svi se slažu da se to svodi na realizaciju potencijala osobe, to jest, postajanje punim čovjekom, sve što ta osoba može biti.”
31. “Čini se da je potrebno ne bojati se pogrešaka, udubiti se, učiniti najbolje što možete, nadajući se da ćete naučiti dovoljno iz grešaka da ih na kraju ispravite.”
32. “Vidjeti je bolje nego biti slijep, čak i kad gledanje boli.”
33. “Morate biti vjerni sebi da biste doista bili mentalno zdravi.”
34. “Zdrav duh počinje sa samosvješću i poštenom procjenom vlastitog života.”
35. “Lažni optimizam prije ili kasnije znači razočaranje, bijes i beznađe.”
36. “Kad bi me izbacili iz aviona u ocean i rekli da je najbliže kopno udaljeno tisuću milja, i dalje bih plivao. I prezirao bih onoga tko odustane.”
37. “Nečiji jedini suparnik su vlastite mogućnosti. Nečiji jedini neuspjeh je neuspjeh da ispuni vlastite mogućnosti. U tom smislu, svaki čovjek može biti kralj, i stoga ga se mora tretirati kao kralja.”
38. “Najstabilnije, i stoga, najzdravije samopouzdanje temelji se na zasluženom poštovanju drugih, a ne na vanjskoj slavi ili slavnoj ličnosti i neopravdanom dodvoravanju.”
39. “Ne dopustiti ljudima da prođu kroz svoju bol i zaštititi ih od nje može se pokazati kao neka vrsta pretjerane zaštite, što zauzvrat implicira određeni nedostatak poštovanja prema integritetu i intrinzičnoj prirodi i budućem razvoju pojedinca.”
40. “Svako ljudsko biće ima obje skupine sila u sebi. Jedna se skupina drži sigurnosti i obrane iz straha, sklona nazadovanju unatrag, držeći se prošlosti, bojeći se odvojiti se od primitivne komunikacije s majčinom maternicom i grudima, bojeći se riskirati, bojeći se ugroziti ono što već ima, bojeći se neovisnosti, slobode i odvojenosti. Druga skupina sila ga tjera naprijed prema cjelovitosti Sebstva i jedinstvenosti Sebstva, prema punom funkcioniranju svih njegovih kapaciteta, prema povjerenju u suočavanju s vanjskim svijetom u isto vrijeme da može prihvatiti svoje najdublje, stvarno, nesvjesno Ja.”
41. “Ključno pitanje nije “Što potiče kreativnost?” Već zašto, zaboga, nisu svi kreativni? Gdje je izgubljen ljudski potencijal? Kako je osakaćen? Mislim da stoga nije dobro pitanje zašto ljudi stvaraju? Nego zašto ljudi ne stvaraju ili inoviraju? Moramo napustiti taj osjećaj čuđenja pred kreativnošću, kao da je pravo čudo da je itko išta stvorio.”
42. “Velika lekcija je da je sveto u običnom, da se nalazi u svakodnevnom životu, u svojim susjedima, prijateljima i obitelji, u svom dvorištu.”
43. “Ako namjerno planirate biti manji nego što ste sposobni biti, tada vas upozoravam da ćete biti duboko nesretni do kraja života. Izbjegavat ćete svoje vlastite kapacitete, vlastite mogućnosti.”
44. “Jednom riječju, rast i poboljšanje mogu doći kroz bol i sukob.”
45. “Ljude ne motiviraju iste stvari. Neki traže moć, drugi traže ljubav, a treći traže znanje.”
46. “Moći slušati – stvarno, potpuno pasivno, samozatajno slušati – bez pretpostavki, klasificiranja, poboljšanja, osporavanja, ocjenjivanja, odobravanja ili neodobravanja, bez dvoboja s onim što je rečeno, bez uvježbavanja opovrgavanja unaprijed, bez slobodnog povezivanja s dijelovima onoga što je rečeno tako da se sljedeći dijelovi uopće ne čuju – takvo slušanje je rijetko.”
47. “Možda su prilagodba i stabilizacija, iako dobri jer smanjuju bol, također loši jer prestaje razvoj prema višem idealu?”
48. “Očito je da je najljepša sudbina, najljepša sreća koja se može dogoditi bilo kojem ljudskom biću, biti plaćen za ono što strastveno voli.”
49. “Potrebe za sigurnošću, pripadnošću, ljubavnim odnosima i poštovanjem mogu zadovoljiti samo drugi ljudi, tj. samo izvan osobe. To znači znatnu ovisnost o okolini. Za osobu u ovom ovisnom položaju ne može se reći da upravlja sobom ili kontrolira svoju sudbinu. Mora biti vjeran izvorima opskrbe potrebnim zadovoljstvima. Njime upravljaju njihove želje, njihovi hirovi, njihova pravila i zakoni i mora biti umiren da ne bi ugroziti svoje izvore opskrbe. On mora biti “usmjeren na druge” i mora biti osjetljiv na tuđe odobravanje, naklonost i dobru volju. To je isto kao da se mora prilagoditi tako što će biti fleksibilan i reagirati tako što će se prilagoditi vanjskoj situaciji; okolina je fiksna, nezavisna varijabla.”
50. “Bezstrasna objektivnost je sama po sebi strast, prema stvarnom i prema istini.”
51. “Osobu ne motivira ono što joj treba, već ono što želi.”
52. “Rast nije samo nužnost, već je sastavni dio ljudskog stanja.”
53. “U nedostatku straha, kreativnost cvjeta. U nedostatku stresa, mašta teče.”
54. “Većina ljudi doživljava i tragediju i radost u različitim omjerima. Svaka filozofija koja izostavlja bilo koju od njih ne može se smatrati sveobuhvatnom.”
55. “Ono što ne znaš ima moć nad tobom; saznanje o tome stavlja ga pod tvoju kontrolu i čini podložnim tvom izboru. Neznanje onemogućuje pravi izbor.”
56. “Kreativnost djelomično dolazi iz nesvjesnog, tj. zdrava je regresija, privremeno okretanje od stvarnog svijeta.”
57. “Najviša razina motivacije dolazi iz želje da se dosegne najveći potencijal.”
58. “Svako doba osim našeg imalo je svoj model, svoj ideal. Svega se toga odrekla naša kultura; svetac, heroj, gospodin, vitez, mistik. Otprilike sve što nam je ostalo je dobro prilagođen čovjek bez problema, vrlo blijeda i sumnjiva zamjena.”
59. “Ljudske potrebe raspoređuju se u hijerarhiji pre-potencije. To jest, pojava jedne potrebe obično počiva na prethodnom zadovoljenju druge, pre-potentne potrebe. Čovjek je životinja koja neprestano želi. Također, niti jedna potreba ili nagon ne može se tretirati kao da je izoliran ili diskretan; svaki nagon je povezan sa stanjem zadovoljstva ili nezadovoljstva drugih nagona.”
60. “Ili ćete zakoračiti naprijed u rast ili ćete se vratiti u sigurnost.”
61. “Vjerujem da je još jedan zadatak koji treba obaviti prije nego što možemo imati dobar svijet razvoj humanističke i transpersonalne psihologije zla, one napisane iz suosjećanja i ljubavi prema ljudskoj prirodi, a ne iz gađenja prema njoj ili iz beznađa.”
62. “Koliko dobro društvo dopušta ljudska priroda? Koliko dobro društvo dopušta ljudsku prirodu?”
63. “Osoba koja nije pobijedila, izdržala i nadvladala nastavlja osjećati sumnju da bi mogla. Ovo ne vrijedi samo za vanjske opasnosti; to vrijedi i za sposobnost kontroliranja i odgađanja vlastitih impulsa, i stoga ih se ne treba bojati.”
64. “Pravo vodstvo nije imati kontrolu, već osnažiti druge da uspiju.”
65. “Mentalno zdravlje nije samo odsutnost bolesti, već prisutnost zdravog duha i tijela.”
66. “Ortodoksna znanost danas pokušava biti oslobođena ne samo vrijednosti nego i emocija. Kako bi mladi rekli, pokušava biti “cool”.”
67. “Vodstvo počinje sposobnošću da vodite sebe.”
68. “Bit vodstva je pomaganje ljudima da pronađu vlastiti put.”
69. “Više se ne možemo oslanjati na tradiciju, na konsenzus, na kulturološke navike, na jednoglasnost uvjerenja da nam daju naše vrijednosti. Ove dogovorene tradicije su sve nestale. Naravno, nikada se nismo trebali oslanjati na tradiciju jer su se njeni neuspjesi do sada morali dokazati svima – to nikada nije bio čvrst temelj. Prelako ju je uništila istina, poštenje, činjenice, znanost, jednostavan, pragmatičan, povijesni neuspjeh.”
70. “Suočavanje sa smrću – i odgoda od nje – čini da sve izgleda tako dragocjeno, tako sveto, tako lijepo da jače nego ikad osjećam poriv da je volim, da je zagrlim i dopustim da me ona preplavi… Pitam se bismo li mogli voljeti strastveno, bi li ekstaza uopće bila moguća, kada bismo znali da nikada nećemo umrijeti.”
71. “Kapaciteti vape da se iskoriste, a prestaju vapiti tek kada se dobro iskoriste.”
72. “Svi mi imamo sve što nam je potrebno u sebi da stvorimo svoj puni potencijal.”
73. “Egzistencijalizam počiva na fenomenologiji, tj. koristi osobno, subjektivno iskustvo kao temelj na kojem se gradi apstraktno znanje.”
74. “Konačni rezultati su u konačnici ili jedno ili drugo – ili poštujemo i prihvaćamo sami sebe ili se preziremo i osjećamo se prezirno, bezvrijedno i nedostojno ljubavi.”
75. “Svjesni motivacijski sadržaj svakodnevnog života je, prema prethodno navedenom, zamišljen kao relativno važan ili nevažan u skladu s time jer je više ili manje usko povezan s osnovnim ciljevima. Želja za kornetom sladoleda zapravo može biti neizravan izraz želje za ljubavlju. Ako jest, tada ta želja za kornetom postaje iznimno važna motivacija. Međutim, ako je sladoled jednostavno nešto čime se hlade usta ili povremena apetitna reakcija, tada je želja relativno nevažna. Svakodnevne svjesne želje treba promatrati kao simptome, kao površinske pokazatelje osnovnih potreba.”
76. “Ako se prijevara isplati, onda neće prestati. Ne možete imati dobro društvo ako se vrlina ne isplati.”
77. “Ako se proučavanje jedinstvenosti pojedinca ne uklapa u ono što znamo o znanosti, onda je još gore za tu koncepciju znanosti. I ona će morati izdržati ponovno stvaranje.”
78. “Čini se da je ono što treba učiniti otkriti kakav si zapravo iznutra, duboko u sebi, kao pripadnik ljudske vrste i kao pojedinac.”
70. “Sprečavanje nevažnih želja ne proizvodi psihopatološke rezultate; osujećivanje temeljno važne potrebe proizvodi takve rezultate. Svaka teorija psihopatogeneze mora se onda temeljiti na zdravoj teoriji motivacije. Konflikt ili frustracija nisu nužno patogeni. Oni postaju samo kada prijete ili osujećuju osnovne potrebe, ili djelomične potrebe koje su usko povezane s osnovnim potrebama.“
80. “Vrijedni ste ljubavi, poštovanja i najboljeg što život nudi.”
Suzana Dulčić/ATMA
