Designed by Freepik

Može li se u psihologiji zaključivati o ponašanju zdravih ukoliko se proučavaju samo oni sa psihičkim poteškoćama?

Mnogi psiholozi i teoretičari koji su se bavili ljudskim ponašanjem, poput Freuda, imali su uvid samo u razvoj osoba s kojima su se susretali u svojoj liječničkoj praksi.

Time su izazvali kritike da na temelju funkcioniranja pacijenata s neurozama i problemima u ponašanju pokušavaju doći do univerzalno primjenjivih teorija. Psihologija se i danas u šali naziva znanošću o ponašanju štakora i studenata psihologije.

Humanistički psiholozi, s Abraham Maslowom kao jednim od najistaknutijih teoretičara, suprotstavili su se tada popularnim paradigmama biheviorizma i psihoanalize, naglašavajući da su i pozitivni aspekti ljudske prirode vrijedni proučavanja.

Maslow (1954) je, u danas klasičnom psihološkom djelu „Motivacija i ličnost“, opisao hijerarhiju potreba, za koje je smatrao da su urođene svakom čovjeku i da upravljaju njegovim ponašanjem. Često ih se prikazuje kao piramidu kojoj temelj čine fiziološke potrebe, nakon kojih slijede potrebe za sigurnošću, potrebe za pripadanjem i ljubavlju, potrebe za poštovanjem te, na samom vrhu, potreba za samoaktualizacijom ili samoostvarenjem. Piramida dobro opisuje odnose među potrebama.



maslow-1-894x1024

Naime, Maslow govori kako se više potrebe ne javljaju dok nisu zadovoljene potrebe nižeg reda. Tako, na primjer, osoba koja je gladna neće čeznuti za ljubavlju ili se zamarati poštovanjem drugih. Takav zaključak prati i logiku evolucijske psihologije – za preživljavanje je najbitnije zadovoljavanje osnovnih bioloških potreba (kao i one za sigurnošću), a zadovoljavanje potreba, koje nisu nužne za preživljavanje, dolazi tek kasnije.

Ličnošću osobe u jednom trenutku dominira jedna potreba, ovisno o onima koje su do tada ispunjene. Javljanje potreba ovisi i o dobi – dok se fiziološke potrebe i one za sigurnošću mogu primijetiti već kod dojenčadi, potrebe za pripadanjem i ljubavlju te poštovanjem prvi puta se iskazuju u adolescenciji, a potreba za samoaktualizacijom tek u srednjoj dobi. Potrebe nisu jednake niti po intenzitetu kojim motiviraju pojedinca – potrebe smještene više na hijerarhiji slabije su, a njihovo neispunjavanje ne vodi do krize, kao što je slučaj s fiziološkim potrebama. Maslow napominje da, iako se ne čine nužnima za preživljavanje, potrebe višeg reda vode do bolje psihološke prilagodbe, dugovječnosti i veće razine zadovoljstva životom.

“Glazbenik mora stvarati glazbu, slikar mora slikati, pjesnik mora pisati kako bi pronašao mir. Ono što čovjek može biti, on mora biti.”

Razmatranjem navedenih preduvjeta, kao i cijele hijerarhije potreba koje treba zadovoljiti prije no što se može usmjeriti na samoaktualizaciju, nije teško samostalno doći do zaključka kako samo rijetki pojedinci mogu dostići ovu razinu. Sam Maslow smatrao je da se postotak samoaktualiziranih osoba u općoj populaciji kreće oko 1%, ako ne i manje. S obzirom na to da se radi o višoj potrebi slabijeg intenziteta, koja ne uzrokuje krizu ukoliko nije zadovoljena, a zahtijeva mnogo rada i teško ju je dostići, nameće se pitanje zašto joj uopće težiti i koje prednosti pruža. Je li samoaktualizacija uistinu „Sveti gral“ psihološkog razvoja?



U nastavku slijede neke od osobina samoaktualiziranih pojedinaca koje je Maslow smatrao posebice važnima za daljnja klinička i eksperimentalna istraživanja.

  • Efikasnija percepcija stvarnosti i odnos s istom. Samoaktualizirane osobe bolje od drugih primjećuju neiskrenost, glumu i neautentičnost drugih osoba, kao i u ostalim aspektima života. Ne doživljavaju neugodu u dvosmislenim situacijama te nemaju strah od nepoznatog.
  • Prihvaćanje (sebe, drugih osoba i prirode). Ova osobina obuhvaća prihvaćanje svojih nedostataka i slabosti kao posljedica ljudske prirode bez srama i osjećaja krivnje. Samoaktualizirane osobe često su otvorene i iskrene te se ne predstavljaju drugačijima nego što jesu kako bi impresionirali druge.
  • Spontanost, jednostavnost i prirodnost. Spontanost se u kontekstu samoaktualizacije odnosi na znatiželju sličnu onoj koju se može naći kod djece, pri čemu osoba razvija nekonvencionalan pogled na svijet te je sposobna cijeniti ljepotu u naizgled običnim stvarima.
  • Usmjerenost na probleme izvan sebe. Samoaktualizirane osobe nisu egocentrične nego usredotočene na izazove i ciljeve te prate određenu životnu filozofiju ili misiju. Zadatak koji si postavljaju često je usmjeren na društvenu dobrobit, a ne na vlastito blagostanje.
  • Uživanje u privatnosti. Izražena potreba za privatnosti, u mjeri da se ponekad mogu činiti izdvojeni iz društva ili asocijalni, posljedica je osjećaja sigurnosti i samodostatnosti kod samoaktualiziranih osoba. Ova osobina omogućuje im da ostanu objektivni u situacijama koje u drugima izazivaju nemir te ih procjenjuju bez utjecaja tuđih reakcija.
  • Autonomija i nezavisnost s obzirom na okolinu i kulturu. Iako su u potpunosti svjesni svoga okruženja i kulture, ovi pojedinci samostalno donose odluke bez obzira na prevladavajuće norme ili društvene pritiske. Mogu objektivno sagledati i usporediti različite kulture, bez predrasuda.
  • Svježina zamjećivanja i uživanja u svakodnevnim iskustvima. Ova osobina odnosi se na češće doživljavanje intenzivnog zadovoljstva zbog svakodnevnih pojava koje većina ljudi uzima zdravo za gotovo, poput šetnje u parku ili dobrog obroka. Lijep primjer koji Maslow navodi je i osoba koja nakon trideset godina braka smatra da je jednako sretna kao prvoga dana, sposobna je diviti se ljepoti partnera sa šezdeset godina jednako kao i s dvadeset.



  • Doživljaj mističnih ili istaknutih (peak) iskustava, koja karakteriziraju osjećaji širenja spoznaje, čuđenja, divljenja i ekstaze, kao i gubitak svijesti u vremenu i prostoru. Osobe koje su doživjele ova iskustva, kasnije navode da su nakon njih imale snažan osjećaj da se dogodilo nešto od iznimne važnosti. Iako riječ „mistična“ implicira nadnaravno ili religijsko značenje, Maslow navodi da se radi o iskustvima koja se od običnih, razlikuju po intenzitetu.
  • Empatija i identifikacija s ljudskom rasom, izražen osjećaj zajedništva. Pozivajući se na riječ koju je skovao Adler, Gemeinschaftsgefühl, Maslow opisuje stav samoaktualiziranih osoba prema čovječanstvu kao odnos starijeg brata prema mlađima. Iako su često frustrirani jer vide ono što je drugima nejasno te bolja rješenja problema s kojima se društvo susreće, na ljude gledaju s izraženom privrženošću i osjećajem zajedništva.
  • Duboki međuljudski odnosi. Samoaktualizirani pojedinci imaju duboke odnose s manjim brojem drugih ljudi, budući da u krug bliskih prijatelja najčešće ubrajaju one koji su također bliže samoaktualizaciji. Maslow primjećuje da ove odnose karakterizira dublja povezanost nego je slučaj u drugim prijateljstvima između odraslih osoba, izraženija identifikacija s drugom osobom te više ljubavi u odnosu.
  • Demokratska struktura karaktera. Omogućuje im da bez predrasuda stvaraju prijateljstva s ljudima iz najrazličitijih slojeva društva, neovisno o etničkoj pripadnosti, socijalnom statusu, rasi ili obrazovanju. Štoviše, ponekad se čini kako i ne primjećuju ove razlike te svakom pojedincu iskazuju poštovanje koje zaslužuje kao ljudsko biće.
  • Razlikovanje dobra i zla, cilja i sredstava. Samoaktualizirane osobe su etične i moralne, iako je njihovo viđenje dobra i zla često nekonvencionalno. Uživaju u samom procesu dolaska do cilja, a ne samo u konačnom rezultatu.
  • Filozofski, neagresivan smisao za humor. Rijetko smatraju smiješnima šale koje ismijavaju tuđe nedostatke ili vrijeđaju osjećaje pojedinih skupina.



  • Kreativnost. Maslow ovu osobinu navodi kao univerzalnu za samoaktualizirane pojedince, no također upozorava da se ne radi o „genijalnosti“ koju nalazimo kod Mozarta ili Picassa. Kreativnost samoaktualiziranih pojedinaca mogla bi se opisati prije kao urođena originalnost, koju velik dio ljudi gubi odrastanjem uslijed prihvaćanja društvenih normi i ustaljenih obrazaca razmišljanja.
  • Otpor i nadilaženje kulture. Ne radi o pobuni protiv autoriteta, tipičnoj za adolescenciju, već o psihološkom odvajanju od kulture, koje ne mora biti namjerno. Samoaktualizirani pojedinci često prihvaćaju temeljne norme društva u kojem žive i rijetko su radikalni, osim kada se te norme kose s njihovim etičkim načelima.

istrazime.com

25 BHAGAVAD GITA

BHAGAVAD-GITA

Dragulj svjetske književnosti - mudrost bez granica

Istina koju objavljuje je univerzalna i vječna, te je kroz tisućljeća nadahnjivala velike mislioce, teologe i filozofe istoka i zapada; Sokrata, Goethea, Schopenhauera, Einsteina, Junga i mnoge druge.
G.W.F. Hegel: “Bhagavad-gita je sposobna dati nam pravo shvaćanje univerzalnosti i uzvišenost religije.”
Albert Einstein: “Dok čitam Bhagavad-gitu, jedino pitanje koje mi se nameće jest kako je Bog stvorio svemir. Sve ostalo, suvišno je.”

926 stranica, tvrdi uvez, 16 slika u boji

Cijena: 150 kn - Kupi ovdje

Prethodna objava“SVATKO I SVE dolazi u naš život s razlogom.”- Mudre lekcije za sklad, sreću i mir
Slijedeća objavaLjudi preko 40 godina trebaju raditi samo 3 dana tjedno, tvrde stručnjaci
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.