Bog i božanske energije prema Vedama
Priče o Bogu za ljude čista srca najveća su poezija, a kada Bog osobno govori kao u Bhagavad-giti, to je najljepša pjesma. Sanskrtska riječ Bhagavad-gita sastoji se od dvije riječi: Bhagavat, dolazi od korijena riječi bhaga – obilje, božanski ili Bog. Bog se na sanskrti zove i Bhagavan. Gita je u prijevodu pjesma. Potpun prijevod riječi Bhagavad-gita glasi „Božanska pjesma“.
U Bhagavad-giti osobno Krišna (Bog) kaže Arjuni :
raso ham apsu kaaunteya prabhasmi sasi – suryayoh
pranavah sarva – vedesu sabdah khe paurusam nrsu
„O, Kuntin sine, Ja sam okus vode, svjetlo Sunca i Mjeseca, slog om u vedskim mantrama, zvuk u eteru i sposobnost u čovjeku“
Vivekenanda u knjizi Bhakti yoga kaže: „Bog je Sveprisutno Načelo. On je posvuda, ali mi smo tako sazdani da Ga možemo vidjeti i osjetiti jedino putem osjetila i u ljudskom obličju. A kada nastupi uzvišena Svjetlost, čovjek ostvaruje Boga.“
Ovdje je dano materijalističko poimanje Boga, što je i osnovni uzrok nerazumijevanja i same predanosti nečemu što niti vidimo niti osjetimo, ali se previše niti ne trudimo; to je ipak tako daleko i strano. Čisto mehaničko razmišljanje, sami postajemo roboti bez imalo ljubavi s kojom se jedino može shvatiti Božanska priroda i sam Gospodin. Predanost i ljubav put je ka transcendenciji koja nam otvara oči.
U Caitanya-caritamrti (Madhya 22.31) rečeno je:
krsna – surya – sama, maya haya andhakara
yahan krsna, tahan nahi mayara adhikara
„Bog je svjetlo. Neznanje je tama. Gdje god je Bog nema neznanja.“
Ovaj stih slikovito govori da nam Bog, koji je Osoba, Svojom svjetlošću obasjava put. Svjetlo simbolizira znanje koje uklanja prepreke, nedoumice, učvršćuje um u izboru pravilna puta.
U Šrimad-Bhagavatamu (5.11.13-14) Jada Bharata govori kralju Rahugani o Svevišnjoj Božanskoj Osobi: „On je sveprožimajući uzrok stvaranja. Potpun je u Sebi i ne ovisi od drugima. Možemo Ga prihvatiti slušajući ili neposrednim opažanjem. Samoobasjan je i ne doživljava rođenje, smrt, starost ili bolest. Upravlja svim polubogovima, počevši od Brahme. Ime mu je Narayana i nakon uništenja ovoga materijalnog svijeta utočište je živih bića. Pun je svih obilja i počivalište je svega materijalnog. Zato je poznat kao Vasudeva, Svevišnja Božanska Osoba. Svojom moći, prisutan je u srcima svih živih bića, upravo kao što je životna sila ili zrak prisutan u tijelima svih pokretnih i nepokretnih živih bića. Na taj način upravlja tijelom. U Svom djelomičnom vidu, Svevišnja Božanska Osoba ulazi u sva tijela i njima upravlja.“
Maharadža Prahlada, također u Šrimad-Bhagavatamu (7.6.23), govori što je Gospodin: „Svevišnji Gospodin, nepogrešiv i neumoran vrhovni upravitelj, prisutan je u raznim oblicima života, počevši od nepokretnih živih bića (sthavara), kao što su biljke, pa sve do Brahme, prvoga stvorenog živog bića. Prisutan je u raznolikosti materijalne kreacije, materijalnim elementima, sveukupnosti materijalne energije (sattva-guni, rajo-guni i tamo-guni), nemanifestiranoj materijalnoj prirodi i lažnom ja. Premda je jedan, prisutan je svuda. Gospodin je transcendentalna Nad-duša, uzrok svih uzroka, koja je prisutna kao promatrač u srcima svih živih bića. Opisuje se kao sveprožeta i kao sveprožimajuća Nad-duša, ali se, ustvari, ne može opisati. Gospodin je nepromjenjiv i nepodijeljen. Jednostavno se opaža kao vrhovna osoba s odlikama sac-cid-ananda (vječnost, znanje i blaženstvo). Budući da je prekriven zastorom vanjske energije, ateistima se čini da ne postoji.“
