Usamljenost ne znači biti sam. Radi se o dva pojma otuđenja na emocionalnoj, kognitivnoj i socijalnoj razini što predstavlja jako velik problem, jer nije isto biti sam sa sobom i sam u dvoje. Što želim reći? Jako je važno da posjedujemo kapacitet da znamo biti sami sa sobom jer to je karakteristika emocionalno zrele osobe. Tko nema taj kapacitet nema ni kapacitet za život udvoje i osjeća se usamljeno i nema hrabrosti izaći iz te svoje lažne zone ugode iako je nesretan.
Možda sam mogao/la i bolje?
Možda se nalazite pred nekim životnim raskrižjem i čini da je previše propuštenih prilika iza vas. Da ste pogriješili u nekim životnim izborima kao npr. izboru bračnih partnera i vezama. Javlja se osjećaj krivnje, akumuliranog bijesa i ljutnje, frustracije, tjeskobe i straha. ”Možda sam mogao/la i bolje. Toliko sam se žrtvovao/la, a ipak se i dalje osjećam usamljeno i prazno iznutra”!
I doista ako okrenemo kotač povijesti vidimo da je brak iz ljubavi relativno nov fenomen jer se ljubav zanemarivala. Bilo je važnije iz kakve obitelji dolazi bračni drug, koliko je ”težak”, je li bilo oboljelih u obitelji, itd. Drugim riječima, je li izabranik bila osoba s ”pedigreom”.
S druge strane i danas kada imamo mogućnost izbora opet nešto ne štima pa se postavljaju pitanja tipa: ”Kako to da sam izabrao baš nju? Kako to da smo zajedno, a toliko smo različiti? Ona je jednostavna takva! Nećeš nikada biti kao moji roditelji! Sve sam ti dala, a opet se osjećam nesretno i usamljeno! Što nam se događa u braku i kako dalje?”.
Stalno zajedno, a ipak usamljeni i svako u svom svijetu
Sve je više ljudi koje muči osjećaj kronične frustracije i nezadovoljstva koje se skuplja u vezi ili braku, što definitivno nije dobro, jer polako ali sigurno nagriza vašu vezu i vi se osjećate tako kako se osjećate. Teško je živjeti s takvom težinom – stalno zajedno, a nikad jedno: sjedinjeni u jednu cjelinu.
Zbog nedostatka hrabrosti ljudi se boje razići jedno od drugoga iako pate i sve su samo ne sretni. Javlja se osjećaj krivnje zbog djece, straha od još gore samoće, financija, što će drugi reći, itd.
Usamljenost ne znači biti sam. Radi se o dva pojma otuđenja na emocionalnoj, kognitivnoj i socijalnoj razini što predstavlja jako velik problem, jer nije isto biti sam sa sobom i sam u dvoje. Što želim reći?
Jako je važno da posjedujemo kapacitet da znamo biti sami sa sobom jer to je karakteristika emocionalno zrele osobe. Tko nema taj kapacitet nema ni kapacitet za život udvoje i osjeća se usamljeno i nema hrabrosti izaći iz te svoje lažne zone ugode iako je nesretan.
Usamljenost udvoje
Bolje nesretan udvoje nego sam! Jeste li sigurni? Zapitajte se – jesam li ja u vezi ili braku iz usamljenosti, ili iz ljubavi? Mnogi iz straha da ne ostanu sami žive u toksičnim vezama i osjećaju se nesretno, usamljeno i prazno. Brak i veza postaje rutina. Žive jedno pored drugoga ali se ne čuju, ne razumiju, nestaju emocije i nakuplja se frustracija i nezadovoljstvo.
Budite iskreni prema sebi i postavite si ova pitanja koja će vam pomoći da spoznate jeste li braku koja je utemeljena na ljubavi, međusobnom poštovanju, razumijevanju, empatiji, toleranciji, itd. ili ste samo u strahu da ne ostanete sami.
1. Osjećate li se usamljeno i nesretno kada niste u blizini vašeg partnera/supruge?
Ako je odgovor pozitivan i uvjerili ste sebe da ne možete dalje sami bez nje/njega, to može ukazivati da se samo bojite da ćete izgubiti osobu, ostati sami i da ju zapravo uopće ne volite. Osim toga, još jedna stvar koju treba da se zapitate: Je li mi draže provoditi vrijeme s partnerom/suprugom kada sam u društvu s prijateljima ili kad smo sami? Ako vam teško pada dijeliti svoju suprugu u društvenim okruženjima, to isto tako može ukazivati da se previše oslanjate na nju u pogledu pažnje.
2. Da li se osjećate kao jedno s vašim partnerom ili suprugom kada ste zajedno?
Jako važno pitanje i zapravo jedan od jasnih pokazatelja da je veza utemeljena na strahu od samoće – ne ponašate se autentično. Stoga vas strah od gubitka partnera prisiljava da ne živite svoje autentično ja, a sve što radite svodi se na očuvanje onoga što imate (uglavnom na materijalnoj razini).
Ako se stalno povinujete nečijim očekivanjima, zanemarujete vlastite potrebe i želje, to itekako može biti i jest jedan od najčešćih okidača osjećanja nezadovoljstva, usamljenosti i gubitka identiteta iz vrlo jednostavnog razloga – cjelovit i zdrav bračni/partnerski odnos obilježen je međusobnim razumijevanjem, asertivnom komunikacijom, trudom i naporima oba partnera, da budu to što jesu dakle da održe svoju individualnost i u isto vrijeme podržavaju jedno drugo u vezi.
3. Jeste li ljubomorni?
Ako jeste, onda je ljubomora dodatni pokazatelj da vaš odnos kontrolira podsvjesno strah od gubitka i vlastite neadekvatnosti. Intenzivna ili iracionalna ljubomora, ukorijenjena je u ljudskom strahu od napuštanja. Prema nekim istraživanjima, što je manje povjerenja u partnera, veća je vjerojatnost da osobe s anksioznim stilovima vezanosti postanu ljubomorni, emocionalno agresivni i nasilni.
Ta agresija može biti i pasivna agresija kao način izražavanja negativnih osjećaja poput nervoze, ljutnje ili frustracije indirektno, umjesto direktno. Šutnjom i povlačenjem.
Takvo pasivno-agresivno ponašanje nije uvijek lako prepoznati, i može podmuklo sabotirati naše odnose. To znači da umjesto da se osoba razljuti i otvoreno izraze neko svoje nezadovoljstvo, oni to čine na pasivno-agresivan način, time povrjeđuju i zbunjuju drugoga partnera.
Zdrava doza agresivnosti
Jedna normalna doza agresivnosti zove se još i asertivnost i predstavlja direktno iskazivanje nezadovoljstva na prihvatljiv način i koji neće povrijediti druge. U ”prijevodu” – ako svaki puta jasno verbaliziramo što nam se ne sviđa, što (ne)želimo, mi smo zdravo ”agresivni”. S druge strane, pasivna agresija u braku može se kretati od relativno blage (poput ”kreativnih” izgovora za greške i nepoštovanje), sve do vrlo ozbiljne.
To može biti sabotiranje nečijeg samopouzdanje, sreće i psihičkog stanja. Problem je u tome što je ona često toliko lukava i suptilna, da ju druga strana ne zna prepoznati i preuzima na sebe svu odgovornost za stanje u vezi.
Budući da je pasivna agresija također jedan od obrambenih mehanizama i kao takvo emocionalno nezrelo čak i djetinjasto ponašanje, jedan od načina kako možete prepoznati ovakav stil komunikacije je šutnja, ignoriranje, odbijanja konverzacije kada je osoba bijesna pa sve do očekivanja da joj čitate misli i sami uvidite kada je ljuta ili nezadovoljna.
U srži zdrave veze je jedna otvorena komunikacija, dok ovaj način izražavanja nezadovoljstva zapravo predstavlja obrazac emocionalno nezrelog ponašanja koje u biti ne vodi nigdje.
Uzroci osjećaja usamljenosti i nezadovoljstva u braku
1. Nedostatak kompatibilnosti u vezi
Ako supružnici nisu međusobno emocionalno povezani, onda se javlja osjećaj praznine i kao da su tako blizu, a miljama udaljeni jedno od drugoga. To je isto jedan od uzroka osjećaja usamljenosti.
To se obično događa kada dođe do neke promjene – kada u nekom trenutku nema više međusobne usklađenosti pa se javlja i udaljenost, a ovo mogu biti neki od razloga za to:
- Loša komunikacija ili nedostatak međusobne komunikacije
- Osjećaj da vas se uopće ne sluša
- Pasivna agresija – šutnja, ignoriranje
- Svakodnevni stresovi
- Nekvalitetan seksualni život
- Financijski problemi – financijska ovisnost o partneru
- Emocionalno nestabilna ličnost.
2. Prekomjerna emocionalna ovisnost
Ako se parovi oslanjaju jedni na druge kao na svoju primarnu društvenu vezu, to može dovesti do zategnutih odnosa jer lako se upada u zamku da svog supružnika učinite u potpunosti odgovornim za osjećaj ispunjenosti.
Osoba treba imati sposobnosti da se osjeća ispunjeno i kompletno i kao ličnosti i kao pojedinci, neovisno o tome jesu li u dugotrajnom braku ili vezi ili single.
To znači da ne bi trebali očekivati od drugih pa tako ni od supružnika da nas ispunjavaju. Treba raditi na sebi, prihvatiti sebe prije svega sa svim svojim manama i vrlinama, imati svoje osobne ciljeve, strasti i nešto što nas iznutra ispunjava i čini sretnim.
3. Previše obveza i premalo vremena za kvalitetne odnose – karijera i roditeljstvo
Često se parovi međusobno bore kako bi odvojili ulogu roditelja, uposlenog i uloge supružnika, fokusirajući se previše ili na posao ili na svoje roditeljske odgovornosti i zanemarujući svoj odnos.
To nije dobro i iako je roditeljska uloga ili naša karijera važna, opet moramo ostaviti i posvetiti dovoljno vremena i strpljenja svom braku.
4. Svaki dan je isti
Svaki dan je isti. Život ih nosi na svakodnevnim životnim valovima – odlaze na posao, vraćaju se kući, brinu o djeci, o roditeljima, spremaju i bave redovnim svakodnevnim aktivnostima. Malo vremena ostaje za jedno drugoga.
Kada upadnu u monotoniju svakodnevnog života, bez posebno posvećenog vremena za sebe, veza postaje dosadna rutina i može stvoriti osjećaj usamljenosti.
Vaše je pravo da budete i osjećate se sretnim i ispunjenim
Ako se u braku ili vezi osjećate usamljeno i nesretno, otvoreno recite i razgovarajte sa svojim partnerom.
Brak i ozbiljna veza predstavlja jedan živi proces, tijekom kojega zbog nekih promjena i izazova trpe i pojedinac i obitelj. Stoga je važno pokazati jedan određen stupanj adaptacije na te promjene. Brojni su izazovi u tom smislu i emocionalni i praktični i oni vezani uz brak.
U svakoj krizi pa tako i u bračnoj potrebno je dosta razumijevanja, tolerancije i da partneri jedno drugome priznaju individualnost – da budu svoji, sa svim svojim manama i vrlinama i da imaju pravo na ispunjavanje svojih potreba i želja.
piše: MSc. Mirella RASIC PAOLINI, specijalist struke za psihofizičko, mentalno i duhovno zdravlje/focusin-holisticlifestyle
