U trenutku smrti bit ćemo sami, bez obzira koliko smo bliski sa svojom obitelji, koliko braće ili sestara imamo, ili koliko bliskih i dragih prijatelja imamo. Oni nam se ne mogu pridružiti i ne mogu nam pomoći u trenutku smrti.
Čak ni materijalne stvari koje smatramo toliko važnim, bez obzira koliko smo novca uštedjeli, koliko veliku i lijepu kuću ili auto imamo, ništa od toga nećemo moći ponijeti sa sobom kada umremo.
Ovo se odnosi i na ono što nam je najbliže i najdraže – naše tijelo. Naša sjenka nas je pratila tijekom cijelog života. Ne moramo je nositi sa sobom ili brinuti je li tu ili nije; prirodno je tu. Ali, nakon smrti čak nam se ni naša sjenka ne može pridružiti.
Jedina stvar koja se računa u trenutku smrti su sklonosti koje smo razvili u svom umu. I pozitivne i negativne impresije će nas pratiti, željeli ih mi ili ne.
Ne možemo ponijeti samo pozitivne impresije, a ostaviti negativne iza sebe. Ove sklonosti će uvjetovati stanje našeg uma, one određuju kako ćemo doživjeti svoju smrt i period poslije nje.
Ako smo u svoj um utisnuli jako mnogo pozitivnih impresija, čeka nas odgovarajući rezultat: doživjet ćemo mnogo radosti i nećemo naići na patnju koju uzrokuju štetne sklonosti.
Ipak, ako su u našem umu dominantne negativne sklonosti, one će uvjetovati naše iskustvo na takav način da ćemo doživjeti patnju i bol.
Potrebno je da budemo svjesni ovoga.
U trenutku smrti i nakon nje, ne može nam pomoći ništa osim načina na koji smo živjeli.
Lopön Tsechu Rinpoche / alternativainformacije.com
