Sve velike religije imale su u svojim redovima poštene i iskrene mislioce i štovatelje Boga. Odricanjima i čistoćom življenja dano im je od Gospodina prosvjetljenje. Svojim primjerom i iskrenim riječima nadahnjivali su, nažalost, samo malobrojne.
Tako nam imam Ali (AS) kaže (Gurerulhikam, 2936): „Najveće je neznanje čovjekovo nepoznavanje položaja svoje duše“. Ovim je riječima iz islamske tradicije ukazano na osnovni problem ljudi – uglavnom sve rade u neznanju. To je sistematizirano u Vedama kroz opis guna materijalne prirode (neznanje, strast i vrlinu). U drugim religijama također se ukazuje da smo dio Boga ili na neki drugi način objašnjava da je ova egzistencija privremena, da trebamo imati više ciljeve, ali izgleda da je goli materijalizam najslađi. Teško se istrgnuti iz materijalne kaljuže; duhovnost traži čistoću življenja i znanje.
Kad se danas govori o duhovnosti, uglavnom se toj temi prilazi neselektivno. U duhovnost je gurnuta i crna magija, homeopatija, astrologija, razna vjerovanja i niz stvari koje u svakom slučaju ne pripadaju kategoriji duhovnosti. Duhovnost svojom čistoćom i isključivom određenošću ka Gospodinu potpuno se razlikuje od navedenoga. Iz nerazumijevanja često je i namjerno sve pomiješano kako bi se zamaglila sama duhovnost i uz nju guraju često i demonske prakse. Za to su krive i službene religije jer su samo svoj nauk proglašavale kao duhovnost, iako je to bio čisti materijalizam.
Znanost i filozofija iz svojih cehovskih i materijalističkih pobuda sve što im nije egzaktno i vidljivo nisu priznavali, pa tako i duhovnost kao stvarnost, što i danas teško čine, čime sami sebe ograničavaju na štetu ukupnoga društvenog napretka.
Vezano za temu ekonomije, postavlja se pitanje same veze s duhovnošću. Sama ekonomija vezana je za novac koji je najčešće po prirodi prljav jer ima krivu svrhu korištenja. Ekonomija bi trebala počivati na moralnosti, što se danas teško može reći, jer nisu stvoreni ni uvjeti za takav pristup. Tu prvenstveno mislimo da društvo nije obrazovano u duhu poštenja, morala, poštivanja viših vrijednosti, već je sve usmjereno ka brzoj i što većoj zaradi, ne razumijevajući da mi samo posuđujemo i najčešće zlorabimo materijalne vrijednosti koje ostavljaju karmičke tragove s teškim posljedicama kojih nismo ni svjesni.
Duhovnost je vezana za transcendenciju, božansko, buđenje više svijesti, vezana je za suptilno tijelo. Ekonomija je vezana za materijalno, skrbljenje za fizičko tijelo sklono užicima. Duhovno je sklono božanskom, materijalno je sklono demonskom. Jedno je svjetlo drugo je tama.
Duhovnost je vezana za dušu, česticu Božanskoga, ekonomija za iluzornu, vanjsku energiju Boga. Prirode su im iste (potječu od Boga), a stremljenja različita. Duhovnost je okrenuta ka centru, ishodištu, Gospodinu i Njemu teži. Ekonomija je okrenuta ka periferiji, ka vanjskom, ne shvaćajući svoju istinsku prirodu, pa samim time i svoju svrhu da je pomoć na duhovnom putu, a ne sredstvo duhovne degradacije čovjeka. Kad ekonomija bude imala duhovne ciljeve, opravdat će svoju svrhu. Ovako je samo sluga demonski postavljenim zadacima kojima je cilj udaljiti čovjeka od Boga.
U ovaj život dolazimo radi spoznaje, stjecanja određenog iskustva. Materijalno je prolazno. Vezivanje ili prijemčivost udaljava nas od puta duhovnosti. U Kabali postoji izreka: „Sve što si vidio, svaki cvijet, svaka ptica, svaki kamen, prodi će i pretvoriti se u prah, ali to što si vidio, nikada neće proći.“ Razna imenovanja (nacija, vjera, titula itd.) i institucije (država, škole, poduzeda, porodica itd.) pomoćna su sredstva u stjecanju iskustva. Na putu spoznaje ne smijemo nikoga povrijediti jer to stvara vezanosti, karmičke posljedice i ponovna rađanja, karmičko kolo (samsara).
Samsara je pojam koji u hinduizmu, budizmu, i jainizmu označava “vječno vraćanje”, ili vječnu patnju kroz koju prolazi pojedinac, kroz niz uzastopnih života u fizičkom ljudskom tijelu. Prevelika dobrota također stvara
vezanost onih prema kojima smo dobri, treba biti uravnotežen.
Ono što nas vodi je spoznaja, vodi nas ka duhovnom. Duhovno je povezivanje sa Božanskom energijom, sa Gospodinom. On nam je nada i utjeha, vodič i cilj. Svi ga različito doživljavamo (različita imena), ali uvijek kao osobnost kome se obraćamo. Važan je taj osoban odnos, on nas vodi ka spoznaji bez koje je čovjek izgubljen u materijalnome svijetu. Duhovna spoznaja označava sreću koja je proces, a ne materijalna sreća koja je završen čin koji unosi nemir. Materijalna sredstva ako su u službi dostizanja duhovne spoznaje, služenja Gospodinu imaju svrhu, gomilanje materijalnih dobara, luksuz i lažni sjaj izaziva patnju i nemir jer uvijek je prisutan strah da će se to izgubiti, taj strah je hrana demona. Služenje materijalnome, služenje je demona.
„MI SMO SVI VEĆ JAKO DUGO ŽRTVE! žrtve smo samih sebe, drugi su nas uvjerili da nismo od koristi i da smo SLABI… MI POSJEDUJEMO NEVJEROVATNU SNAGU! NITKO NAM NIŠTA NE MOZE jer ne može ništa uništiti naš DUH I DUŠU! I to je VOLJA! Snaga da ne odustaješ! Da budeš tvrdoglaviji od onih koji te sputavaju! POKAŽITE KOLIKO PUTA SE MOŽETE DIĆI KAD VAM PODMETNU NOGU! TO JE SNAGA! Odbijte biti na zemlji NEMOĆNI i slabi! Plačite i tucite se ZA SVOJU SLOBODU DUŠE koliko god da boli! NEDAJTE DA VAM ITKO UZME DUŠU, VOLJU, RADOST, DIJETE U VAMA!“ – citat s interneta
Tomislav Prašević, iz knjige Duhovnost i Ekonomija
