Emocionalni udari se javljaju. Nisu ugodni. Javljat će se ponovo, dokle god ima netko da ih proživljava.
Nema ova priča ni početka ni kraja, a i sama tema je svima poznata, nekima iskustveno, nekima teorijski. Ima za cilj oslobađanje autora teksta od opažene napetosti kroz pisanu komunikaciju, a uz svijest o tome da se razina emocionalne tenzije možda (čak, vrlo vjerojatno) uopće neće promijeniti, ali bar dolazi do odvajanja od poistovjećivanja s izranjajućim i sveprožimajućim emocijama te se tako iskustveno doživljeni fiziološki korelati kompleksa emocija u ljubavi mogu bar privremeno prevladati. Do novog udara.
Tko je kreator emotivnih stanja u nama i što se zapravo događa?
Možda ste se pitali …
Zašto ako ja želim sebi ljubav koja je bezuvjetna, čista, uzvišena, oslobođena prošlosti i projekcija u budućnost, IPAK osjećam tegobe, pritisak u prsima, bol koji postaje do te mjere nepodnošljiv da mi jedino prelazak u drugu stvarnost djeluje kao rješenje? Zar nije logično ili bolje reći prirodno da ću u svoje iskustvo vibracijom čiste ljubavi takvu ljubav i privući i vječno uživati i sladiti se plodovima uzajamne razmjene, ove, prethodnim iskustvom netaknute Božanske energije?
Hajde da vidimo o čemu se zapravo radi. Kada zatvorimo oči i vodimo sebe u procesu odvajanja od identifikacije s fizičkim tijelom, u stanju smo usmjeravajući se na dah opaziti neko prostranstvo koje je oduvijek bilo tu i koje se odatle neće pomaknuti, čak ni da se snaga volje čitavog čovječanstva pokrene. Tada obično prepoznajemo i misli koje naviru, a s obzirom da je u ovoj fizičkoj ravni, u ljudskom iskustvu sasvim očekivano da se identificiramo sa svim i svačim, isto će se dogoditi i sa pojavnim formama koje nazivamo misli, emocije, iskustva i tako u beskraj. Nemojte očekivati da ćete uspjeti, dok ovom planetom hodate, da iskontrolirate svoje emocionalno reagiranje uvijek i svuda i da ćete u komunikaciji postati ekspert i zauvijek biti asertivni, svjesni, probuđeni, a prije svega toga, odbacite ideju o tome što biti probuđen uopće znači. Nadam se da pratite …
Dakle, tijelo koje koristimo, kreirano je od strane Beskrajne Inteligencije koja i mi jesmo, predstavljamo samo njezin produžetak. Fizičko tijelo preko svojih osjetila u određenom trenutku registrira najrazličitije sadržaje, a ne samo one strukture koje ste nazvali “svojim mislima” (koje su zapravo samo elementi nesvjesnog koje poput oceana imaju svoje prirodno kretanje) i koje, moram vas razočarati, ne ovisi uopće od vas, bar ne od psihološki uvjetovanog identiteta za koji vjerujete da jeste. U isto vrijeme postojimo na više različitih razina postojanja, kroz različita vremena i sve se to nalazi na informativnoj razini svijesti koja boravi u našim divnim tijelima, sa specifičnom svrhom i smislom svog postojanja kome teži.
Gdje su tu emocije i o kakvim se udarima radi? Radi se o senzacijama u fizičkom tijelu, koje odgovaraju neugodnoj i često beskorisnoj, da ne kažem i disfunkcionalnoj emociji (ovisno od situacije) koju zovemo strah. Kada god u odnosu na neku situaciju ili prema nekoj osobi gotovo kao odjednom i / ili ničim izazvano osjećate snažan izraz Beskrajne Inteligencije kroz vaše tijelo, imat ćete i emotivnu reakciju, jer se vaš psihološki identitet zainteresirao za sadržaj koji se u svijesti pojavio. Kad nema publike, ni karte se za predstavu ne mogu prodati…
Tako je i s ljudskim, svakodnevnim iskustvom. U interakciji s drugima, miješaju se raznorazna prešutna očekivanja, psihološke uslovljenosti i prethodna iskustva koja izobličuju stvarnost, generaliziraju situaciju na temelju mikro elemenata koji ponekad samo podsjećaju na prošlost i automatski aktiviraju strah koji se poput mentalnog virusa, a bez posebne zaštite dalje umnožava i širi u formi ideja koje projicirate na druge, a tijelo tada biva prebačeno na centrifugu emocionalnog iskustva i cijedi sve što je u vama egom kreirano.
Što iz ovoga saznajemo?
1. Emocionalni udari se javljaju. Nisu ugodni. Javljat će se ponovo, dokle god ima netko da ih proživljava.
2. Nije sve OSOBNO. Ni u ponašanju drugih ljudi prema vama, ni u životu uopće. Stvari su takve kakve jesu. Niste centar svijeta. Svatko nosi svoju osobnu dramu i uvjerenja o sebi s kojima nastupa na scenu vaše zajedničke borbe zvane projekcija.
3. Ako je tijelo pokazalo znakove koje odgovaraju strahu, to još uvijek ne mora značiti da ste vi u opasnosti. Prestanite pretraživati prijeteće signale iz vašeg okruženja. Sigurni ste.
4. Inteligencija koja vas je stvorila stvara sve potrebne uvjete da se ispolji, dajući vam pri tome potreban IZBOR sudjelovati u kreiranju vlastitog života, ali nikako da snagom uma idete protiv umom kreirane ideologije, jer ste u startu izgubili.
5. Dopustite sebi osjetiti sve emocije. Moguće je da su vas učili da morate biti ovakvi ili onakvi, slabi, jaki, emotivni, bezosjećajni … stvarno nije bitno. Neka izađe sve. Mnogo je lakše preživjeti suočavanje s potisnutim sadržajem nego potiskivati. Jedino što može stradati je ego. Jedino što možete dobiti je MIR.
6. Dostići stanje mira i spokoja ne znači nemati u iskustvu neugodne događaje ili nemati emocionalne reakcije na neugodnosti u vašem životu. To bi odgovaralo psihopatskim strukturama. Potpuno je u redu biti i tužan i neraspoložen i nezadovoljan, samo prepoznajte ONOG tko sebe doživljava na taj način i tada ste za sve buduće situacije sebi, ako ništa drugo, smanjili vrijeme koje ćete provesti analizirajući svoju sudbinu.
7. Konačno, sve je tako kako je. Dišite, jer dah je izraz života. Otpustite ideju kontrole situacije, sebe ili druge osobe i usmjerite se na vedrije teme kako sebe više volite, iako vam se u tom trenutku to čini kao najmanje zanimljiva ideja.
8. Usrećite sebe i uljepšajte svoj život. Budite. Bez ideja kakvi trebate biti, kako bi se nešto spektakularno dogodilo u vašem životu. Svaka reakcija je u redu.
9. Neka vam je namjera usmjerena na prihvaćanje svake situacije kao blagoslova, iako ne vidite to tako. U početku našeg razvoja smo svi pomalo ograničenog sagledavanja stvarnosti, ali se polje i dubina opažanja šire, onog trenutka kada svoj unutarnji glas prepoznate i registrirate svojim srcem sve kao dar Univerzuma.
10. Učinite što je u vašoj moći da i drugi osjete blaženstvo. Kada se vi oslobodite ili za početak osvijestite da je svaki emotivni udar znak da pogledate unutra, bit će vam sve lakše i drugima oprostiti, osloboditi ih i konačno pomoći da žive kvalitetnije bar dok su u ovoj fizičkoj stvarnosti.
Do našeg sljedećeg prepoznavanja, tamo negdje, HVALA vam svima što postojite, što uključujete svoje unutarnje lampice i što svojim spoznajama unaprjeđujete čovječanstvo i širite Univerzum u beskraju.
Biljana Bedričić / pozitivnapsihologija.com
