Čuvena knjiga ‘Jutro čarobnjaka’ Luisa Pauwelsa i Jaquesa Bergiera konačno je dostupna i na hrvatskom jeziku. Ovu kapitalnu knjigu koja se bavi širokim pregledom okultnog misticizma i para-normalnih fenomena u modernom svijetu objavila je u nas izdavačka zadruga ‘Eneagram’ iz Zagreba. Donosimo najzanimljivije ulomke iz pionirskoga djela koje je temelj brojnih kasnijih teorija urota, istraživanjem o devet skrivenih osoba koje vladaju svijetom.
Ideje na kojima je zasnovana ova civilizacija su istrošene. U ovom razdoblju raskida, ili bolje rečeno preobrazbe, ne moramo se čuditi ako uloga znanosti i misija znanstvenika dožive duboke promjene. Kakve su te promjene? Vizija koja dolazi iz daleke prošlosti može nam pomoći da osvijetlimo budućnost. Ili nam, preciznije, može osvježiti vid u potrazi za novom polazišnom točkom.
Nasljeđe drevnih civilizacija
Nije nemoguće vjerovati da je u drugim civilizacijama postojalo, ne pomanjkanje znanosti, već njezino držanje u tajnosti. Čini se da odatle potječe krasna legenda o Devetorici nepoznatih.
Tradicija Devetorice nepoznatih potječe još od cara Ašoke koji je vladao Indijom od 273. prije Krista. Bio je unuk Čandragupte, prvog ujedinitelja Indije. Kako je, poput svog pretka čiji je zadatak htio dovršiti, bio prepun ambicija, krenuo je u osvajanje zemlje Kalinga koja se protezala od današnje Kalkute do Madrasa. Žitelji Kalinge su pružili otpor i u bitci izgubili sto tisuća ljudi. Prizor tog masakriranoga mnoštva potresao je Ašoku. Zamrzio je rat jednom zauvijek. Odustao je od težnje za pripajanjem nepokorenih zemalja, izjavivši da se pravo osvajanje sastoji u osvajanju srca ljudi putem zakona dužnosti i pobožnosti, jer Sveto Veličanstvo želi da sva živa bića uživaju sigurnost, slobodu izražavanja, mir i sreću.
Pošto je prešao na budizam, Ašoka je, vođen istinskom vrlinom, proširio tu religiju Indijom i cijelim svojim carstvom koje se prostiralo do Malezije, Cejlona i Indonezije. Zatim je budizam osvojio Nepal, Tibet, Kinu i Mongoliju. Ašoka je, međutim, poštivao sve vjerske sekte. Propovijedao je vegetarijanstvo, iskorijenio alkohol i životinjske žrtve. H. G. Wells je u svojoj kratkoj povijesti svijeta napisao: “Među desecima tisuća imena vladara nagomilanih na stupovima povijesti, Ašokino ime sjaji gotovo samo, poput zvijezde.”
Govori se da je, upoznavši strahote rata, car Ašoka htio zauvijek zabraniti ljudima upotrebu intelekta u opasne svrhe. Za njegove je vladavine znanost o prirodi, prošlosti i budućnosti postala tajnom. Istraživanja koja proučavaju sve, od strukture materije do metoda kolektivne psihologije, počet će se otada skrivati i ostati će tijekom dvadeset i dva stoljeća skrivena iza tajanstvenoga lica naroda za koji ljudi misle da je zaokupljen jedino ekstazom i natprirodnim. Ašoka osniva najmoćnije društvo na zemlji: društvo Devetorice nepoznatih.
Govori se, također, da veliki predvodnici suvremene sudbine Indije, te znanstvenici poput Bose i Rama, vjeruju u postojanje Devetorice nepoznatih i da čak primaju od njih savjete i poruke. Uz pomoć mašte naziremo moć tajni čuvanih od strane devetorice ljudi koji se izravno služe iskustvima, radovima i dokumentima prikupljanima tijekom više desetaka stoljeća.
Ciljevi društva devetorice
Koji su ciljevi tih ljudi? Ne dozvoliti da sredstva za uništenje padnu u svjetovne ruke. Nastaviti istraživanja od dobrobiti za čovječanstvo. Ta se skupina ljudi vjerojatno obnavlja kooptiranjem kako bi očuvala tajne tehnologije iz daleke prošlosti.
Vanjska su očitovanja Devetorice nepoznatih rijetka. Jedno od njih povezano je s čudnovatom sudbinom jednoga među najtajanstvenijim ljudima desetoga stoljeća, s papom Silvestrom II., poznatim također pod imenom Gerbert d’Aurillac. Gerbert je rođen u Auvergneu 920. godine, umro je 1003. Bio je benediktinski redovnik, profesor na sveučilištu u Reimsu, nadbiskup Ravenne i papa po milosti cara Otona III. Vjerojatno je boravio u Španjolskoj, zatim ga je tajanstveno putovanje odvelo u Indiju, gdje je stekao različite spoznaje koje su zapanjivale njegovu okolinu. Tako je u svojoj palači posjedovao brončanu glavu koja bi odgovarala s DA ili NE kada bi joj postavljao pitanja o politici i općenito o situaciji u kršćanstvu. Prema Silvestru II. (svezak CXXXIX Migneove Latinske patrologije) taj je postupak bio vrlo jednostavan, poput računanja s dvije znamenke. Vjerojatno je bila riječ o automatu sličnom našim suvremenim binarnim uređajima. Ta je “čarobna” glava bila uništena nakon njegove smrti, a znanje koje je prenosila brižljivo je skriveno. Vatikanska knjižnica zasigurno čuva tu i tamo kakvo iznenađenje za ovlaštenog istraživača. Broj kibernetičkog časopisa Computers and Automation iz listopada 1954. donosi: “Treba pretpostaviti da je to bio čovjek izvanrednog znanja, izvanredne oštroumnosti i spretan u mehanici. Glava koja govori zacijelo je bila izrađena pod određenom konjukcijom koja se događa upravo u trenu kada svi planeti započinju svoju putanju”. Nije bila riječ ni o prošlosti, ni o sadašnjosti, ni o budućnosti, budući da je taj izum očito nadmašivao domet svoga suparnika – nastranog kraljičinog ‘zidnog zrcala’, preteče naših suvremenih mehaničkih mozgova. Očito je rečeno da je Gerbert bio sposoban stvoriti takvu napravu samo zato što je bio u odnosu s đavlom i zakleo mu se na vječnu odanost.”
Tragovi u Europi
Jesu li i drugi Europljani bili u dodiru s društvom Devetorice nepoznatih? Treba čekati do devetnaestoga stoljeća da bi ta tajna ponovno oživjela u knjigama francuskoga pisca Jacolliota. Jacolliot je bio konzul Francuske u Kalkuti za vrijeme Drugoga Carstva. Napisao je značajno futurističko djelo usporedivo s djelom Julesa Vernea, ako ne i na višoj razini od njega. Za sobom je, osim toga, ostavio više djela posvećenih velikim tajnama čovječanstva. To je djelo pokrala većina okultista, proroka i čudotvoraca. I dok je u Francuskoj ono bilo potpuno zaboravljeno, u Rusiji je postalo slavnim. Jacolliot je formalan: društvo Devetorice nepoznatih je stvarnost. A uznemirujuća je činjenica da tom prigodom on navodi tehnologiju koja je 1860.-ih bila potpuno nezamisliva, na primjer, oslobađanje energije, sterilizacija putem zračenja i psihološki rat.
Yersin, jedan od najbližih suradnika Pasteura i Rouxa, bio je u dodiru s tajnama biologije za vrijeme putovanja u Madras 1890.g. te je, vjerojatno prema uputama koje je tamo dobio, proizveo serum protiv kuge i kolere.
Priča o Devetorici nepoznatih prvi je put bila popularizirana godine 1927., kada je objavljena knjiga Talbota Mundya koji je dvadeset i pet godina bio pripadnik engleske policije u Indiji. Njegova je knjiga na pola puta između romana i istraživačkoga rada. Devetorica nepoznatih vjerojatno su upotrebljavali sintetski jezik. Svaki je od njih imao knjigu koja se stalno nadopunjavala i u kojoj je bio sadržan detaljan opis jedne znanstvene discipline.
Prva knjiga bila je posvećena metodama propagande i psihološkog rata. “Među svim znanostima”, rekao je Mundy, “zasigurno je najopasnija znanost kontrole misli gomila, jer bi ona mogla omogućiti vladanje cijelim svijetom”. Treba primijetiti da je Opća semantika Korjybskog izašla tek 1937., i da je trebalo čekati iskustvo posljednjeg svjetskog rata da bi se na Zapadu počele kristalizirati metode psihologije jezika, to jest propagande. Prvi je američki studij semantike osnovan tek 1950. U Francuskoj je poznato samo djelo Sergeja Čakotina Nasilje nad masama koje je izvršilo važan utjecaj na politizirane intelektualne krugove, iako je samo dodirnulo to pitanje. Druga je knjiga bila posvećena psihologiji. Posebice je ukazivala na mogućnost da se čovjeka ubije dodirom, tako što smrt nastupa zbog poremećaja živčanog influksa. Džudo je, kažu, rođen iz “odbjeglih” fragmenata toga djela. Treća je proučavala mikrobiologiju, osobito zaštitne koloide. Četvrta je obrađivala pretvorbu metala. Jedna legenda tvrdi da su u vrijeme nestašice hramovi i vjerske institucije za prvu pomoć primali iz tajnih izvora velike količine vrlo finog zlata. Peta je sadržavala istraživanja o svim sredstvima komunikacije, zemaljskim i izvanzemaljskim. Šesta je sadržavala tajne gravitacije. Sedma je bila najopsežnija kozmogonija koju naše čovječanstvo može zamisliti. Osma je obrađivala svjetlost. Deveta je bila posvećena sociologiji, davala je pravila evolucije društava i omogućavala predviđanje njihove propasti.
Tajna svete rijeke Gange
S legendom Devetorice nepoznatih povezana je tajna vode Gangesa. Mnoštvo hodočasnika koji nose najstrašnije i najrazličitije bolesti kupaju se u njima bez opasnosti po zdrave. Svete vode sve pročišćavaju. Tu neobičnu sposobnost rijeke nastojalo se pripisati stvaranju bakteriofaga. Ali zašto se ne stvaraju i u Brahmaputri, Amazoni ili Seini? U Jacolliotovom djelu pojavljuje se pretpostavka o sterilizaciji, sto godina prije nego što znamo da je takav fenomen moguć. Ta zračenja, prema Jacolliotu, dolaze iz svetoga hrama koji je ukopan ispod korita Gangesa.
Po strani od vjerskih, društvenih i političkih nemira, odlučno i savršeno skriveni, Devetorica nepoznatih utjelovljuju sliku jasne znanosti, znanosti sa sviješću. To tajno društvo, gospodar sudbine čovječanstva, koje se suzdržava od upotrebe svoje moći, najljepša je moguća počast slobodi. Ta devetorica ljudi, oprezni u okviru svoje skrivene slave, gledaju kako se razvijaju, ruše i ponovno razvijaju civilizacije, tolerantni više nego ravnodušni, spremni da priskoče u pomoć, ali uvijek pod zapovijedi šutnje koja je mjera ljudske veličine. Mit ili stvarnost? Mit, u svakom slučaju veličanstven, iz davnih vremena – i odjek budućnosti.
dnevno.hr
