Hej ženo, digni glavu. Obriši suze s lijepog lica. Vrijediš, puno više nego što misliš. I ne, nemoj misliti da si ružna, nemoj dušo.
Ti si najljepše Božje stvorenje, zar u Boga da sumnjaš? Ti si potreba, ti si stvorena kao podrška, oslonac, prijatelj, stvorena si da bi bila voljena, ne iskorištena, zamijenjena. Ti si stvorena da bi bila i najbolji drug, a najbolje drugove lutko ne lažu, ne varaju. Ti si žena, nisi opcija. Tebe čekaju, ti ne čekaš. Zbog tebe se čuda rade, planine pomjeraju, i silna mora preplivaju da ti se dokaže da si voljena.
A ti čekaš poruku? Poruku, koja nikad neće doći. Ne čekaj, budi ona koju čekaju. Znaš što? Jer si žena, jer vrijediš, jer to tako treba. Od kad je svijeta. Ne dozvoli sebi, da te išta u životu veže osim ljubavi, ni dvorci, a ni novci.
I ne moli ženo, to ne smiješ. Žena nikad ne smije moliti, žena je ta koju mole, za trun njene pažnje, za njen pogled. Ti si stvorena da bi neko u tebi spoznao ono najbolje, tvoju snagu, tvoju spremnost na život. Ti si mnogo više od tijela, do đavola treba da si nekome svemir, da, svemir, a ne zvijezda.
Ti si stvorena da ljubav vodiš, da se tvome tijelu pristupa kao hramu, kao svetinji, ne kao objektu, da se ljubi svaki dio tvoga tijela, milimetar po milimetar, što sitnije i što više… Ne zaslužuje tebe svatko da dirne, a kamoli da te ima, luda ženska glavo.
Lijepa si, vjeruj mi. Pogledaj samo ruke.
Tvoje ruke, znaš li koliko vrijede? Tvoje ruke će jednog dana biti utočište, sigurna luka, raj. Tvoje ruke će jednog dana liječiti ogrebotine, bol, i suze, tvoj zagrljaj će zaštiti od cijelog svijeta, svih dušmana i zlih jezika. Tvoje ruke će biti jedina sigurnost u vremenu koje dolazi. Sigurnost u svijetu prepuno nesigurnosti. Da, sve ćeš ti to. I sve ti to možeš. Sve, jer ćeš biti majka.
I digni tu glavu, možda je jedna priča prestala. To je obična priča, obična priča o tome kako još jedan od muškaraca na ovom svijetu nije cijenio ono što je imao. Tebe čeka puno više. Ti trebaš živjeti svoju bajku…
