Nemoć starosti poznata kao jara u Vedama je slikovito opisana kao kćer Vremena. Nitko je ne voli, ali ona jako želi prihvatiti svakoga za svog muža. Nitko ne voli ostariti i postati nemoćan, ali to je, na žalost, neizbježno za svakoga. “Kćer Vremena (Jara) bila je vrlo nesretna. Zato je bila poznata kao Durbhaga (“ona koju prati zla sudbina”). Međutim, jednom je bila zadovoljna s velikim kraljem i pošto ju je kralj prihvatio, podarila mu je veliki blagoslov.” (Srimad Bhagavatam, 4.27.20)

Kao što je veliki vaishnavski teolog Bhaktivinoda Thakura napisao, saba sukha bhagala: sve vrste sreće nestaju u starosti. Stoga, nitko ne voli starost ili jaru. Zato je Jara, kćer Vremena, poznata kao najnesretnija kćer. Međutim, jednom ju je prihvatio veliki kralj, Yayati. Yayatija je prokleo njegov punac Shukracharya da prihvati Jaru. Kad se Shukracharyina kćer udala za kralja Yayatija, jedna od njenih prijateljica po imenu Sharmishtha je pošla s njom. Kralj Yayati se kasnije jako vezao za Sharmishthu i Shukracharyina kćer se potužila svom ocu. Zbog toga je Shukracharya prokleo kralja Yayatija na preranu starost. Kralj Yayati je imao pet sinova i zamolio je sve sinove da zamijene svoju mladost za njegovu starost. No nijedan nije pristao izuzev najmlađeg sina, čije je ime bilo Puru. Prihvativši Yayatijevu starost, Puru je dobio kraljevstvo. Rečeno je kako su druga dva Yayatijeva sina, pošto nisu poslušali oca, dobili kraljevstva izvan Indije, najvjerojatnije Tursku i Grčku. Smisao je da osoba može sakupiti bogatstvo i sve vrste materijalnih obilja, ali tijekom starosti ne može u njima uživati. Iako je Puru dobio kraljevstvo svoga oca, nije mogao uživati u svom tom obilju, jer je žrtvovao svoju mladost.

U priči o Jari spominje se i veliki mudrac Narada Muni koji ima duhovno tijelo te zato starost, bolest, rođenje i smrt ne utječu na njega. Narada je najljubazniji bhakta, sljedbenik Boga, i njegov jedini posao je putovati po čitavom svemiru i propovijedati svjesnost Boga. Drugim riječima, njegov posao je svakoga učiniti vaishnavom, sljedbenikom Vishnua. Pod tim okolnostima, obično mu nije potrebno ostati na jednom mjestu duže od vremena koje mu je potrebno za propovijedanje. Po svojoj vlastitoj volji putuje po čitavom svemiru.

Veliki mudrac Narada Muni je naisthika-brahmacari – što znači da nikada nije imao seks. Zbog toga uvijek izgleda vječno mlad. Starost, jara, nije ga mogla napasti. Nemoć starosti može svladati običnog čovjeka, ali Narada Muni je bio drugačiji. Smatrajući Narada Munija običnim čovjekom, kćer Vremena je jednom prilikom suočila Naradu sa svojom požudnom željom. Da bi se odoljelo ženskoj privlačnosti, potrebna je velika snaga. To je teško i starcu, a da ne govorimo o mladiću. Oni koji žive kao brahmacariji, osobe u celibatu, moraju slijediti stope velikog mudraca Narada Munija, koji nikada nije prihvatio prijedloge Jare. Oni koji su previše odani seksu postaju žrtve jare i njihov životni vijek se brzo skraćuje. Ne koristeći ljudski oblik života za duhovno napredovanje vrlo brzo umiru u ovom svijetu.

Materijalisti i transcendentalisti

Budući da je najsavršeniji vaishnava (sljedbenik Visnua, Krishne), Shri Narada Muni uvijek želi dobro drugima, čak i onome tko ga prokune. Iako je odbio Kalakanyu, kćer Vremena, Narada joj je pružio utočište.  Naravno, nitko joj nije mogao pružiti utočište, ali vaishnava nalazi negdje utočište za takvu nesretnu djevojku. Kada jara ili starost napadne, svatko gubi snagu i propada. Jednim potezom, Narada Muni je pružio utočište Kalakanyi i suprotstavio se običnim karmijima, materijalistima. Ako osoba prihvati upute Narada Munija, ocean straha, bhaya, može biti vrlo brzo uklonjen milošću ovog velikog vaishnave.

Jara, starost, ne uznemirava bhaktu, zato što bhakta slijedi upute i odlučnost Narada Munija. Svi bhakte pripadaju učeničkom nasljeđu koje potječe od Narada Munija, jer obožavaju Boga prema uputi Narada Munija. Pošto bhakta strogo slijedi upute Narada Munija, ne plaši se starosti, bolesti ili smrti. Bhakta naizgled može ostarjeti, ali nije podložan simptomima poraza koje u starosti doživljavaju obični ljudi. Zato starost ne razvija u bhakti strah od smrti kao što je to s običnim čovjekom. Kada jara ili starost uzme utočište bhakte, Kalakanya smanjuje njegov strah. Bhakta zna da se nakon smrti vraća kući, natrag Bogu i zato se uopće ne plaši smrti. Tako, umjesto da bhaktu učini potištenim, starost mu pomaže da postane neustrašiv i stoga sretan.

Yavana-raja

“Budući da sam je tako razočarao, s mojom dozvolom je prišla kralju Yavana, čije je ime Bhaya ili Strah i prihvatila ga za svoga muža.” (Srimad Bhagavatam, 4.27.23)

Yavana-raja, kralj Yavana je također mogao odbiti prihvatiti Kalakanyu, kćer Vremena, ali je razmislio o njenoj molbi zbog naredbe Narada Munija. Tako je prihvatio Kalakanyu na drugačiji način. Drugim riječima, naredbe Narada Munija ili put predanog služenja može prihvatiti svatko u ova tri svijeta, pa svakako i kralj Yavana.

“Saslušavši izjavu Kalakanye, kćeri Vremena, kralj Yavana se počeo smiješiti i razmišljati o tome kako da izvrši svoju povjerljivu dužnost koju mu je dodijelila sudbina…” (Srimad Bhagavatam, 4.27.27)

Yavana-raja, kralj Yavana je također bio božji sluga. Zato je želio izvršiti Njegovu namjeru pomoću Kalakanye. Iako Kalakanya znači nemoć ili starost, Yavana-raja je želio služiti Boga uvodeći svuda Kalakanyu. Na taj način će razumna osoba, kada dođe u doba starosti, osjetiti strah od smrti. Danas se ljudi uglavnom bave materijalnim djelatnostima kao da će vječno živjeti i uživati u materijalnom napretku, ali zapravo, materijalnog napretka nema. Pod utjecajem iluzije, oni misle kako će ih materijalno obilje spasiti, ali iako je materijalna znanost vrlo uznapredovala, problemi ljudskog društva – rođenje, smrt, bolest i starost – još uvijek nisu riješeni. Usprkos tome, znanstvenici misle kako su napredovali. Kad ih napadne Kalakanya, nemoć starosti, ako su razumni, osjećaju strah od smrti. Oni koji nemaju inteligenciju jednostavno ne mare za smrt, ne znajući što će se dogoditi nakon smrti. Imaju pogrešan utisak kako nakon smrti nema života i zato djeluju neodgovorno u ovom životu i uživaju u neograničenom osjetilnom zadovoljenju.

Za inteligentnu osobu, pojava starosti je podsticaj za duhovni život. Ljudi se prirodno plaše skore smrti. Kralj Yavana je pokušao iskoristiti Kalakanyu u tu svrhu. Poslije dugog razmišljanja, kralj Yavana je odlučio izvući najbolje iz loše sklopljenog posla. Kalakanya je bila loš posao i nitko je nije volio, ali sve se može iskoristiti za služenje Boga. Tako ju je kralj Yavana pokušao iskoristiti u neku svrhu. Svrha je već objašnjena – Kalakanya kao jara, nemoć starosti, može se iskoristiti za buđenje osjećanja straha u ljudima, tako da se pripreme za sljedeći život zaokupljajući se svjesnošću Boga.

U svezi ove priče, Bhagavatam spominje riječ prajvarah koja je vrlo značajna, budući da označuje “groznicu koju šalje Gospodin Vishnu”. Takva groznica ima uvijek 42°, što je temperatura pri kojoj čovjek umire. Kralj mleccha (oni koji jedu meso) i yavana (oni koji su odbacili vedsku kulturu) zamolio je na kraju kćer Vremena, Kalakanyu, da postane njegova sestra. Nije bilo potrebno zatražiti da postane njegova žena, jer yavane i mlecche ne prave razliku što se tiče seksa. Bilo da je netko sestra, majka ili kćer, unatoč tome imat će seks. Brat Yavana-raje je bio Prajvara, a Kalakanya je bila nemoć. Udruženi i ojačani vojnicima Yavana-raje – nehigijenskim uvjetima, nezakonitim seksom i visokom temperaturom koja donosi smrt – bit će u stanju razoriti materijalistički način života. U svezi s tim je značajno kako je Narada bio imun na napad jare ili nemoći. Slično tome, jara ili razarajuća sila, ne može napasti nijednog sljedbenika Narada Munija ili naprednog vaishnavu.

Stanje prije smrti

“Veliki mudrac Narada je nastavio: Dragi moj kralju Pracinabarhishatu, poslije toga su kralj Yavana, čije je ime bilo strah, kao i Prajvara, Kalakanya i njegovi vojnici, počeli putovati po čitavom svijetu.” (Srimad Bhagavatam, 4.28.1)

Razdoblje života koje prethodi smrti je bez sumnje vrlo opasno, jer u to vrijeme ljude obično napada nemoć starosti i mnoge vrste bolesti. Bolesti koje napadaju tijelo ovdje se uspoređuju s vojnicima. Ti vojnici nisu obični vojnici, jer ih predvodi kralj Yavana, koji djeluje kao njihov vojskovođa (dishta-karinah). Tijelo ima mnogo dijelova – osjetila, udove, kožu, mišiće, krv, srž, itd. – i svi se oni slikovito smatraju sinovima, unucima, građanima i potomcima. Kada tijelo napadne vishnu-jvara, plamteće stanje postaje toliko jako da ponekad osoba ostaje u komi. To znači da tijelo pati od tako oštrog bola da osoba gubi svijest i ne može osjetiti bijede kojima je tijelo izloženo. Uistinu, živo biće je tako bespomoćno u trenutku smrti da je prisiljeno napustiti to tijelo i ući u drugo tijelo iako to ne želi.

U Bhagavad-giti je rečeno kako znanstvenim napretkom čovjek može poboljšati privremena životna stanja, ali ne može izbjeći patnje rođenja, starosti, bolesti i smrti. Njima upravlja sam Bog pomoću materijalne prirode. Osoba pomućene inteligencije ne može shvatiti tu jednostavnu činjenicu. Danas su ljudi veoma zauzeti pokušajem pronalaženja nafte usred oceana. Trude se stvoriti zalihe za buduće isporuke nafte, ali ne pokušavaju poboljšati uvjete rođenja, starosti, bolesti i smrti. Tako osoba u neznanju, ne znajući ništa o svom budućem životu, biva sigurno poražena u svim svojim djelatnostima.

Živo biće je prekriveno s dvije vrste tijela – grubim i suptilnim. U trenutku smrti možemo vidjeti kako grubo tijelo prestaje djelovati, ali suptilno tijelo prenosi živo biće u drugo grubo tijelo. Znanstvenici suvremenog doba ne mogu vidjeti kako suptilno tijelo prenosi dušu od jednog tijela do drugog. Ovo suptilno tijelo slikovito je opisano kao zmija ili gradonačelnik. Kada je sve u plamenu, gradonačelnik također ne može izbjeći plamen. Kada u gradu vlada sigurnost i nema vatre, gradonačelnik može nametnuti građanima svoj autoritet, ali kad dođe do sveopćeg napada sa svih strana, tada je beskoristan. Ukoliko se životni zrak sprema napustiti grubo tijelo, suptilno tijelo također počinje osjećati bol.

“Ono što je opisano kao Kalakanya je starost. Nitko ne želi prihvatiti starost, ali Yavaneshvara (Yavana-raja), smrt, prihvaća Jaru (starost) za svoju sestru.” (Srimad Bhagavatam, 4.29.22)

Zarobljeno unutar tijela, živo biće prihvaća Kalakanyu, starost, pred samu smrt. Yavaneshvara je simbol smrti, Yamaraje. Prije odlaska do mjesta Yamaraje, živo biće prihvaća Jaru, starost, Yamarajinu sestru. Biva podvrgnuto utjecaju Yavana-raje i njegove sestre zbog bezbožnih djelatnosti. Osobe koje su zaokupljene predanim služenjem po uputama Narada Munija nisu podložne utjecaju Yamaraje i njegove sestre Jare. Ako je osoba napredna u duhovnom životu svladava smrt. Po napuštanju materijalnog tijela ne prihvaća drugo materijalno tijelo, već se vraća kući, natrag Bogu. To je potvrđeno u Bhagavad-giti (4.9).