Ljudi ne znaju što žele u odnosu, oni pretpostavljaju nekog tatu ili Spasitelja kojeg stavljaju u partnera i žele da im netko osmisli život i odnos. Kada se to ne događa mjesecima i godinama, onda dolazi do problema. Partneri doslovno melju jedno drugo jer očekivanja nisu ispunjena. Zašto ljudi ne istražuju odnose, već se predstavljaju kao žrtve neuspjelih ljubavi? Zato jer je ljubav filozofija života. Znaju ljudi da moraju prihvatiti tamne dijelove sebe koje treba transformirati kroz odnos, a to znači potpunu promjenu života.
Postoji nekoliko planetarnih kombinacija u jyotishu koje govore o strahu od ostavljanja. Neke su izazvane prošlim životom i ostavljanjem partnera koji se vraća radi spoznaje, a mnoge su rezultat načina života u odnosu koji se svodi na strah od ljubavi.
Većina je vezana za osjećaj gubitka kontrole u odnosu što stvara strah od gubitka, a onda se sve radi kako bi se zadržala volja za moć kao način života većine.
Zašto ljudi ne istražuju odnose, već se predstavljaju kao žrtve neuspjelih ljubavi? Zato jer je ljubav filozofija života. Znaju ljudi da moraju prihvatiti tamne dijelove sebe koje treba transformirati kroz odnos, a to znači potpunu promjenu života. Čovjek više ne može raditi ni posao koji radi, odvaja se od ljudi jer postaje osoba, a ljudi vole da sudjelujemo u obredima u kojima tražimo krivca, gdje je autoritet uvijek kriv za sve.
Ono što u mnogim konzultacijama pitam ljude jest što žele u odnosu, odgovor je ljubav, a ustvari nemaju uopće predodžbu što žele. Takav pristup ne donosi rezultate, točnije, donosi prekide.
Freud nije bio svjestan niti je puno govorio o tom načelu Superega i njegove moći u odnosima, ali je kao crni prorok rekao ovu važnu tezu koju su Lacan i Žižek razvili, ali ni oni nisu ulazili puno u područje ljubavi na način da su svoja istraživanja potpuno usmjerili na ovo područje.
Zašto je to bitno za odnos? Ako se vratimo na tezu da ljudi ne znaju što žele u odnosu, oni pretpostavljaju nekog tatu ili Spasitelja kojeg stavljaju u partnera i žele da im netko osmisli život i odnos. Kada se to ne događa mjesecima i godinama onda dolazi do problema.
Partneri doslovno melju jedno drugo jer očekivanja nisu ispunjena, a kako im objasniti da ni jednom ni drugom nije bit ljubav već cilj, točnije omogućiti kraljevstvo.
Ova ideja raja tako je snažna u čovjeku da je nevjerojatno kojom žestinom utječe na ljude. Što ljudi kupuju? Recimo, mnogima na terapiji ili radionici kažem da obrate pažnju na ono što rade svakodnevno, da se ozbiljno pozabave svojim ciljevima, ali ljudi ne mogu srušiti Erosov san, oni ne znaju da je Eros bog smrti raja, oni će otići na veliko predavanje gdje je puno ljudi i gdje će im predavač ponuditi taj raj: sve je moguće, živimo u polju svih mogućnosti.
To nitko ne osporava, ali što će ti polje mogućnosti kad živiš i radiš tako da od partnera očekuješ da te on ispuni, a u odnosu radiš sve kako bi održao stanje straha i kontrole u kojem se bojiš sudjelovati u ljubavi jer bi uočio da živiš želje nevidiljivog autoriteta.
Nevidljivi autoritet ti je upropastio ljubav jer se bojiš živjeti i reći da ti je volja za moći smisao, ne vidiš da te strah i da u odnosu održavaš stvari i ne živiš.
Fascinantno je kako velike kompanije znaju za ovu tajnu i tako savršeno kreiraju upravo ovu iluziju koji ljudi žele, a za nekoliko godina učinit će sve da usavrše ovaj koncept.
Vide to ljudi, ali volja za moći je tolika i karakteristična je za narcisoidnost i zato je poduzetništvo jedna zla rabota u kojoj se sve radi kako bi se udovoljilo narcisoidnom pojedincu, a sve se opravdava jeftinom filozofijijom – moraš od nečeg živjeti.
Kada bi se otkrila uloga Spasitelja i autoriteta kao očekivanog raja koji se projicira u partnera, onda bi odnosi mogli dobiti stvarnu dimenziju mogućnosti razmjene ljubavi.
Ovako, očekivanja su golema jer se religijski ostaci i dalje pokušavaju oživjeti kroz odnos, umjesto da parovi pokušavaju razumjeti ove projekcije.
Nikola Žuvela, http://vedski-jyotish.net/