Karma te ne prati, ona je dio tebe. Ako išta radi, a ne radi, onda te gura. Dokle god postoji rascjep, problem, neprepoznata emocija, zanemarena želja i ostala čorba neiskorištenog DNK, karma će se stvarati iz te pozicije, a um neće biti fokusiran i miran. U nemirnom stanju ne možeš iskusiti ništa osim svog nemira. Ispuni si svaku želju bez očekivanja. Živi bez očekivanja.
Karma je nešto što se istovremeno događa i tebi i zbog tebe. U beskonačnom svemiru među beskonačnim mogućnostima, tvoja te karma prati, proganjanja u psihološkom trileru, koji si režirao nezavisnim dramaturškim odlukama u trenutku kad si pročitao scenarij, ne shvaćajući da nad produkcijom, distribucijom i zaradom nemaš nikakvu kontrolu iz barem nekoliko razloga od kojih je samo jedan taj da ti se vraća istom mjerom.
Sad shvaćaš. To shvaćanje se još naziva buđenje, a onu istu mjeru potrebno je raščlaniti i pobliže definirati, ako su definicije uopće moguće u našem dometu shvaćanja, a slično vrijedi i za bliskost.
Zna li netko što je mjera u vakuumu, u neutralnom smislu? A u odnosu na što je nešto isto? I koji si to ti koji doživljava i uključuje li to samo tebe – i vraćaju li se stvari uistinu nepromijenjene što bi značilo da su ostale iste? Što to ostaje isto?
A kad kažem uistinu, znam li istinu? Bih li je tražila da je znam? Možda bih. Puno je razina istine, a pod puno, mislim beskonačno. To je važno znati, jer otkriva da je istini moguće pristupiti sa svake razine. Istina uključuje sve mogućnosti i vrijedi uvijek, pod svim uvjetima.
Ispravimo stoga netočne navode, napuštajući ideju da čovjek išta može točno odrediti. Karma te ne prati, ona je dio tebe. Ako išta radi, a ne radi, onda te gura. Karma doslovno znači akcija – i jer se sve događa ciklički, u krug, kažemo da se nešto vratilo ili ako smo mudriji, da će opet doći.
Da, vraća se nekako sve što se šalje. Ne (po)vraća se na banalan, linearan, kromanjonsko-biblijski način koji svakodnevno artikuliramo, jer nam je najviše nametnut mehanizmom krivnje da bi nas se kontroliralo i da bi mi tako kontrolirali druge, iako je potpuno jasno da se ničija volja ne može kontrolirati, međutim upravo stoga što živimo u svemiru slobodne volje, ona se stalno testira, manipulira i nastoji ograničiti.
U jednakoj mjeri pokušavam kontrolirati tvoju slobodu i kad te volim i kad te mrzim iz daljine i protiv tvoje volje. Lijek ili otrov koji uzimam, ponudit ću i tebi te se čuditi zašto ga ne želiš uzeti.
Moja slobodna volja je da te ‘lažem’ da bi izmanipulirala tvoju slobodnu volju da postupi prema mojoj volji, a ti imaš slobodu to prepoznati i svojom voljom se oduprijeti. Zato je pametan shvatio da je čovjeka lakše prevariti, nego uvjeriti da je prevaren (Mark Twain – preporuka Autobiografija).
Takav je svemir slobodne volje u kojem živimo, jer smo tako izabrali. Postoje i drugačije uređeni svemiri, jer postoji sve što netko zamisli.
U našem pak svemiru karma me ‘progoni’, odnosno primorana sam djelovati, ako tako želim i dok se ne izborim za sebe da bih djelovala kako zapravo želim, a da bih to mogla, trebam donekle razumjeti tko sam i totalno koristiti svoja znanja i vještine da bih slijedila svoj put (tao/nacrt/sudbina) i otklanjala prepreke (alternativnih realnosti koje se nadmeću za moju pažnju).
Prepreke su neminovne na našem trećedenzitetskom stupnju razvoja. Ni Marvel im ne može uteći. Prepreka samo znači da si na pravom putu, rekao je jednom zen redovnik.
Bez prepreka ne bi znao što želiš (reći će svaki muškarac koji se ikad borio za ženu ili poslovni projekt). Bez prepreka ne bih naučila iskomunicirati što želim (reći će svaka žena koja se morala izboriti da bude shvaćena ozbiljno).
Zamislimo junaka koji svaki put kad naiđe na prepreku, promijeni smjer. Kuda se on kreće? Je li to nekakva začarana petlja? Kako se našao u toj petlji? Što možemo zaključiti s većom sigurnošću – da je jednom nekog natjerao u petlju ili da ne zna tko je i gdje se nalazi?
Karmu nadalje imaju/nasljeđuju djeca. To zna svaki roditelj, ali se teško s tim suočiti i baš ne pričamo o tome. Ipak, ostaje činjenica da ako ne odradiš svoje dileme i ne postaneš ‘bolja osoba’ (a to svatko zna za sebe što bi bilo), tvoje dijete mogu dočekati tvoji problemi uvećani za genetsko nasljeđe i nerazumijevanje kojim ih prenosiš. To zovemo karmički krug.
Svi su karmički krugovi isprepleteni i kreću se u ciklusima poput sunca i planeta.
Dokle god postoji rascjep, problem, neprepoznata emocija, zanemarena želja i ostala čorba neiskorištenog DNK, karma će se stvarati iz te pozicije, a um neće biti fokusiran i miran. U nemirnom stanju ne možeš iskusiti ništa osim svog nemira. Nemir stvara daljnju karmu, jer te tjera na akciju.
Kad riješiš traume iz ovog života, čeka te prethodni pa onaj iza i tako još i tako dalje. Prošlost je budućnost. Sadašnjost funkcionira bez obzira na tvoj odnos prema njoj. To nešto govori, za kojim tim navijati, možda.
Međutim, problem ili činjenica – jer to je ono što problem postane kad ga prihvatimo – jest taj da kraja nema, beskonačno je sve oko nas i u nama.
Kontrola je iluzija. Sigurnost je iluzija. Ograničenja su iluzija. Kad ovo shvatimo, počinjemo živjeti autentično sebstvo.
Iluzija je sve što ti se ne sviđa. Iluzija je sve što ne želiš. Iluzija je da nema dovoljno za sve. Iluzija je da tehnike ne rade. Ne trebamo samo naučiti kako kreirati stvarnost pomoću misli i emocija, već i misliti u neograničenim terminima. Ništa nije nemoguće.
Ako je Hitler ostvario svoju distopiju, zašto vi ne biste živjeli svoju utopiju? To su tajne alkemičara zbog kojih su uništeni bezbrojni životi. Negativno smo programirani od djetinjstva da budemo poslušni i da ne mislimo svojom glavom. Ali, čijom glavom možeš misliti i čiji to život vrijedi živjeti?
Tehnika: ispuni si svaku želju bez očekivanja.
Najvažnija tehnika: živi bez očekivanja. Ne zagađuj tok svojim stavovima. Ne znaš ništa o tome kako stvari funkcioniraju.
Shvati da je jedna stvar nemati očekivanja, druga slijediti želju, a treća ne dopustiti da ti realitet ovisi o ispunjenju želje. To su tri tehnike koje rade zajedno, ali koje traže drugačiji mentalno-emocionalni napor.
Želje su kamenje po kojem hodaš po vodi, ono isto kamenje koje je Hanuman, u jednom od najljepših epova ikad zapisanih (Ramayana), bacao u more pred Ramu. Tako izgleda ići s tokom. Trebaš Hanumana. Imaš Hanumana. Gdje si ga zapostavio?
Očekivanja kontroliraju tok, zagađuju ga i šire u paralelne realitete koji su beskonačni onoliko koliko su beskonačne mogućnosti razvoja događaja. U konačnici tok postaje bara i njegovo slobodno kretanje je onemogućeno, a ti si zapeo u realizaciji i život ti stoji na mjestu, dok se shizofrenija osobnosti produbljuje, suptilno ti tumačeći da možeš skočiti samo odjednom i potpuno.
Kad zapneš u praksi, pogledaj u teoriju. Jedno govori o drugome, drugo je uvijek ogledalo, međutim ogledalo ima dubinu i refleksija se povećava na potenciju što znači da nam se vraća informacija obogaćena novom informacijom koju onda mi obrađujemo što opet stvara novu vrijednost koju vraćamo nazad i tako u krug i u vis rastemo i širimo se, bivajući u odnosu.
Odnos je komunikacija i ona mijenja sve. Nemoguće je ne komunicirati i nemoguće je ne biti u odnosu na bilo kojem stupnju, dimenziji i/ili denzitetu razvoja. Na to se misli kad se kaže da je sve povezano i da je odvojenost iluzija. Ne samo da je sve povezano, već se stalno povezuje, stvarajući novo.
Svemir je gravidan, lat. graviditas, od gravidus: bremenit. Sila koja povezuje sve je gravitacija. Ne možeš umrijeti, ne možeš nestati. Kad su to shvatili, francuski filozofi prve polovice 20 st. osjetili su egzistencijalnu depresiju i – nastavili stvarati. To je bio njihov skok u tok.
Sve je živo u svemiru, sve se kreće u kreaciji u svim smjerovima, eksponencijalno i ciklički. Ne postoji nešto kao devolucija, napredak ne određuje moralni, emocionalni ili neki drugi predznak. Nema predznaka, samo iskustvo. Sve što postoji su lekcije. Duša skuplja iskustvo zato što je to zabavno i živo. Život se živi.
Zabavno je kad se smijem i kad sam radosna. Radost je zabavna. Radostan živi, zbunjen kontemplira. Sve ima svoje mjesto u valu i vrijeme u ciklusu.
Jedino što postoji su djelo/vanje i odgovor (anje/nost), ciklusi i valovi, yin i yang, materija i anti-materija. I svi su oni recipročnih veličina, dakle istih. Ista količina materije i ista količina anti-materije. Iako mi kao 3D bića ne možemo pojmiti punu amplitudu ičega.
Kako izaći iz vremenske petlje? Drugim riječima, kako putovati kroz vrijeme? Onako kako se to radi. Čime se bavi kvantna fizika? Kako se dijete razvija? Što je kvantni skok u evoluciji?
Revolucija. Prosvjetljenje. Spoznaja.
A one se sastoje od mikro-revolucija, mikro-prosvjetljenja i mikro-spoznaja. Poput mehanizma koji ne radi sve dok ne podesiš i zadnji zupčanik. Do tog časa stroj je bio pokvaren bez obzira koliko radio na njemu.
Ali nije u stvar u vremenu, zar ne?
Irena Čurik
www.freakvencija.com/blog
Za sve dodatne informacije, prijedloge, upite, iznimke, konzultacije, tehnike i ostale oblike podrške pišite na:
[email protected]
ili
[email protected]
