Ono što je dakle najznačajniji dio Veda i njihov cilj je znanost o samospoznaji.
Vedska filozofija se temelji na znanju o osobenom biću. Da bismo shvatili kako je živo biće povezano sa ostalim svijetom, moramo najprije shvatiti što je ono, ili drugim riječima, moramo pronaći odgovor na prastara pitanja:”Tko sam, odakle dolazim, gdje idem, zašto postojim, koji je smisao života, zašto patim, što je sreća, što je smrt?” itd. Odgovori na ova pitanja važni su za svakog od nas u individualnom životu, a također su od dubinske važnosti kao ishodište, baza i cilj u uređenju svih naših socijalnih struktura i aranžmana.
O tim su pitanjima puno razmišljali razni filozofi još od pamtivijeka, ali se Vede bave time na najpotpuniji i najprecizniji način.
Vedski aforizam izjavljuje: athato brahma jijnasa – “SADA kada si u ljudskom obliku života, trebaš pokušati spoznati što je duh i Svevišnji!” Osoba ne može iskoristiti Vede ili primiti znanje od duhovnog učitelja ako se nalazi u nižim vrstama života. To znanje se može shvatiti samo u ljudskom obliku života, koji je vrlo rijedak. Da bi došla do ljudskog oblika života, Vede opisuju kako osoba mora proći kroz 8 miliona vrsta života. Ima mnogo vrsta vodenih bića, insekata, gmazova, četveronožih životinja i ljudskih bića i osoba se mora seliti kroz niže vrste prije no što prihvati ljudski oblik.
Živo biće dolazi u materijalni svijet svojom voljom kako bi uživalo materijalnu prirodu neovisno od autoriteta Svevišnje Božanske Osobe. Osoba tako prihvaća razne uloge i oblike u skladu sa svojim željama i karmom tj posljedicama. Krug samsare, rađanja i umiranja, vodi osobu do viših ili nižih vrsta života. Iako iskorištava ovaj svijet po svojim željama, zarobljena je njegovim zakonitostima, poglavito nevoljama rađanja, bolesti, starosti i smrti te svim problemima između njih…
U Vedama je opisano da uz te glavne 4 bijede materije, postoje tri vrste patnji koje dodoatno neprestano uznemiravaju utjelovljenu dušu: to su nevolje od vlastitog uma i tijela, nevolje od drugih živih bića i nevolje od više sile kao što su prirodne katastrofe.. Sreća u materiji se prema Vedama smatra zadovoljstvom vrlo niskog standarda u usporedbi s duhovnom srećom, pukim predahom između 2 patnje… Inteligentno ljudsko biće koje to razumije pokušati će pronaći razlog patnje. Zašto patim, zašto moram ostariti i umrijeti? Nitko ne želi biti bolestan, ostariti i umrijeti jer to nije prirodno za transcendentalnu dušu koja je u svojoj duhovnoj prirodi puna vječnosti, znanja i blaženstva. Malo ljudi želi uopće razmišljati o tome i stoga takve misli gura u zapećak svog uma iz kojeg pak oni podsvjesno vrebaju kao korjen svih strahova od kojih je temeljni strah od smrti. Ljudi nemaju rješenje za te istinske probleme i stoga ih više ni ne pokušavaju rješavati, iako još uvijek nastoje pobijediti bolesti. Nažalost, jednako je mnogo bolesti kao i prije, ako ne i više. Iako znanost pobjeđuje jednu bolest za drugom, javljaju se nove i nove bolesti tako da će zdravstveni problemi uvijek postojati. U jednu stvar možemo biti sigurni: stopa umiranja bit će i dalje 100%. Nitko u povijesti nije preživio. Svi veliki vođe, carevi, moćne imperije i njihovi posjedi koji su se mukom i krvlju stvarali su sada tek minuli tračak u vremenu, izblijedjelo sjećanje u starim knjigama.
Jedan od najpoznatijih vedskih spisa je dio Mahabharate zvan Bhagavad-gita (“Pjesma boga”-700 stihova) i u njoj nalazimo krajnji zaključak (siddhantu) Veda koju je izgovorio sam Krišna prije 5000 godina. Koji je to zaključak? Bhagavad-gita nas podučava da je živo biće transcendentalno prema tijelu. Ono je živa duša, nerođena i besmrtna. Iako gruba i suptilna materijalna tijela razara utjecaj vremena, duša koja prebiva unutar tijela nikada ne umire. Tako će duša ostati u ovom materijalnom svijetu, u raznim vrstama života, sve dok ne bude sposobna procesom pročišćenja dostići oslobođenje. Ljudski oblik života isključivo dakle namijenjen samospoznaji. Na kraju Bhagavad-gite, Krišna kaže da je čista, nemotivirana ljubav prema Bogu i povratak u duhovni svijet najveće dostignuće ljudskog života i najpovjerljivija poruka Veda.
