Émile Coué je bio čuveni francuski psiholog i ljekarnik te je prvi u zapadnom svijetu otkrio moć onoga što je kasnije nazvano PLACEBO efektom. Coué je bio osobito karizmatičan čovjek, a liječio je preko stotinu pacijenata svaki dan. Stopa uspješnosti njegove metode bila je zapanjujućih 93%! Izvorna praksa koju je zagovarao uključivala je ponavljanje jedne posebne rečenice svaki dan – i upravo s tom rečenicom, Émile je ušao u povijest kao otac autosugestije i pozitivnog razmišljanja! Tvrdio je kako je ovu rečenicu najbolje ponavljati svake večeri, u stanju pasivne opuštenosti, neposredno pred utonuće u san.
Émile Coué de la Châtaigneraie, bio je čuveni francuski psiholog i ljekarnik, a živio je od 1857. do 1926. godine. Iako je vjerovao u dobrobiti lijekova, otkrio je da su pacijenti imali puno bolje rezultate kada im je on naglašavao vjerojatnost uspjeha. Coué je brzo otkrio moć onoga što je kasnije nazvano – placebo efekt. Postao je nadaleko poznat kao ljekarnik koji je uvjeravao svoje pacijente hvaleći učinkovitost svakog lijeka i ostavljajući ceduljicu s pozitivnom porukom uz svaki dani lijek.
Impresioniran odličnim rezultatima svojih pacijenata, Emile je počeo proučavati hipnozu. Nakon nekog vremena, međutim, više se usredotočio na ono što je nazvao autosugestija, oblik samohipnoze. To ga je dovelo do toga da napiše kultnu knjigu “Ovladavanje sobom kroz svjesnu autosugestiju”, koja je objavljena 1920. Iako su Couéova učenja tijekom njegova života bila popularnija u Europi nego u Sjedinjenim Državama, mnogi Amerikanci koji su usvojili njegove ideje i metode, kao što su Napoleon Hill, Norman Vincent Peale, Louise Hay, pa i Rus Georgij Sytin, postali su planetarno poznati šireći njegove riječi.
Coué je nedvojbeno bio osobito karizmatičan čovjek, liječio je preko stotinu pacijenata svaki dan, obavljajući i do 40 000 konzultacija godišnje. Zahvaljujući njegovoj metodi, koju je on sam jednom nazvao svojim “trikom”, ljudi s raznim tegobama i bolestima, iz svih društvenih slojeva i iz krajeva svijeta, uključujući vrlo poznate osobe i aristokraciju su mu stalno dolazili u posjet tražeći pomoć. Popis bolesti uključivao je probleme s bubrezima, dijabetes, gubitak pamćenja, mucanje, slabost, atrofiju i sve vrste tjelesnih i psihičkih bolesti. Harry Brooks, autor raznih knjiga o Couéu, tvrdio je da je stopa uspješnosti njegove metode oko 93%. Preostalih 7% ljudi uključivalo bi one koji su bili previše skeptični prema Couéovom pristupu.
Izvorna praksa koju je zagovarao je uključivala ponavljanje ove rečenice svaki dan:
Svakim danom, u svakom pogledu, sve sam bolje i bolje.
…i s tom rečenicom ušao u povijest kao otac samousavršavanja kroz pozitivno razmišljanje!
Danas mnogi ljudi prepoznaju i cijene koncepte pozitivnog razmišljanja, vizualizacija i afirmacija. Ponekad se te predodžbe mogu parodirati, naravno, uz sliku osobe koja stoji ispred ogledala i govori sebi da je divna.
Na našim područjima, ova rečenica je postala poznata iz filma “Sjećaš li se Dolly Bell?” iz 1981. godine, redatelja Emira Kusturice, sa Slavkom Štimcem u glavnoj ulozi. Najpoznatija scena je ona famozna izjava Štimca: “Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem”. Ta scena se ponavljala više puta kroz film, a upravo je bila varijacija ove metode.
Svi znamo da će negativno razmišljanje o bolesti (npr. “Ne osjećam se dobro”) potaknuti um i tijelo da prihvate ovu misao. Coué je shvatio da je puno bolje usredotočiti se i zamisliti željene, pozitivne rezultate.
Metoda Coué bila je dakle usredotočena na rutinsko ponavljanje ovog posebnog izraza prema određenom ritualu – po mogućnosti dvadeset puta dnevno:
Svakim danom, u svakom pogledu, sve sam bolje i bolje.
Ovu rečenicu je najbolje ponavljati 20 puta svakog jutra i svake večeri, dok ste u stanju pasivne opuštenosti, dakle nakon buđenja ili neposredno pred utonuće u san.
Izgovaranje ujutro ili po danu najbolje je po njemu činiti vrlo brzo jer će se tako spriječiti upad neželjenih misli koje bi mogle biti u suprotnosti s namjerom rečenice. Coué čak predlaže korištenje krunice za brojanje ponavljanja, što daje i taktilni poticaj i što je praksa slična mantra meditaciji tj. mantranju mantri na japa brojanici. Međutim, on pronicljivo dodaje upozorenje: „Reci to koliko god puta želiš; samo ne dopustite da to postane opsesija.”
Najvažnije ponavljanje je ono navečer, na rubu sna, zatvorenih očiju, monotono izgovoreno šaptom, dok opušteno tonemo u san.
Riječima “u svakom pogledu” je dan poseban naglasak, u smislu da se boljitak odnosi i na tjelesno i na psihičko poboljšanje. Riječ je o konstruktu koji je sveobuhvatan, dakle osoba mora osjećati da se to odnosi na svaki mogući cilj koji bi mogla imati na umu.
Činite to prirodno, jednostavno, s uvjerenjem, a prije svega bez ikakvog napora. Zamislite da su stvari lake i da su već na putu da budu ostvarene i izbjegavajte pokušavati se hrvati s njima snagom intelekta i volje.
Coué je savjetovao i ovo: “Svaki put kada osjetite bol, fizičku ili psihičku, otiđite na što mirnije mjesto, sjednite i zatvorite oči, lagano prijeđite rukom preko čela ako se radi o psihičkoj smetnji, ili po dijelu koji boli ako je bol u bilo kojem dijelu tijela i ponovite riječi: Odlazi, odlazi, odlazi… Suštinska ideja je to izgovarati jako brzo, da je nemoguće da se misao suprotne prirode ugura između riječi. Ako se bol vrati, ponovite postupak onoliko puta na dan koliko je potrebno, jer je bolje provesti cijeli dan govoreći: Odlazi! nego trpjeti bol i žaliti se na nju sebi i drugima. Budite strpljiviji od svoje boli i otkrit ćete da što više koristite ovaj proces, to ćete ga manje morati koristiti dok ga na kraju uopće nećete morati koristiti.
Međutim, treba naglasiti kako ova tehnika ima valjanost ako je osoba sposobna:
- Imati pozitivan stav.
2. Imati sposobnost postizanja određenog cilja.
3. Imati upornost za postizanje cilja.
Drugi od ova tri uvjeta je ključan. Osoba mora imati sposobnost da postigne cilj. To mora biti unutar opsega vještina i relativne kontrole osobe.
Za razliku od uobičajenog uvjerenja da jaka svjesna volja predstavlja najbolji put do uspjeha, Coué je tvrdio da izliječenje mnogih naših problema zahtijeva promjenu u našoj podsvijesti. Émile je vjerovao da ako osoba stalno ponavlja određene riječi ili se usredotočuje na određene slike, one postaju dio njihove podsvijesti. To usmjerava energiju prema postizanju željenog cilja. Poticao je ljude da posade pozitivno sjeme u svoje umove, a ne negativno sjeme. Vjerovao je u moć mašte da zamisli i postigne uspjeh.
Često bi sugestivno govorio pacijentima:
“Učinit ćeš ono što se mora učiniti, hranjen radošću i srećom što si živ.”
Émile je uvijek iznova naglašavao pacijentima da su oni sami gospodari svojih sudbina, oni koji mogu sami oblikovati svoje misli i stoga, u velikoj mjeri, oblikovati svoju budućnost: “Uvijek mislite da je ono što morate učiniti lako, ako je moguće. U ovom stanju duha nećete potrošiti više svoje snage nego samo ono što je potrebno; ako smatrate da je teško, potrošit ćete deset puta više snage nego što vam je potrebno. Stvari su teške ili lake koliko vjerujemo da jesu. Lakoća je navika koju moramo steći ako želimo prakticirati autosugestiju. Napravite ovu autosugestiju s povjerenjem, s vjerom, sa sigurnošću da ćete dobiti ono što želite. Što je veće uvjerenje, to će rezultati biti veći i brži.”
Coué to potkrjepljuje primjerima da kada netko jako pokušava zaspati na kraju postiže suprotno, držeći sebe budnim svojim naporima. Kada ljudi zaborave neko ime, često otkriju da što ga se više pokušavaju sjetiti to postaju frustriraniji, ali kada se prestanu truditi, ono im se nepozvano “vrati u um”. Kada netko uči voziti bicikl i brine se da će udariti u nešto i pasti, i tako se trudi da održi ravnotežu, vjerojatnije je da će postići suprotno i udariti u nešto ili pasti. Što osoba s manom u govoru postaje zabrinutija zbog svog govora, to je više grešaka sklona napraviti. Kad je sama, može čitati naglas bez greške.
Kada su ga pitali misli li o sebi kao o iscjelitelju ili ne, Coué je često izjavio da “…nikada nikoga u životu nisam izliječio. Sve što radim je pokazujem ljudima kako se mogu sami izliječiti.”
Napisao je: “Ljudi su skloni ne vjerovati u učinkovitost bilo čega jednostavnog. Svaki put kada se VOLJA i MAŠTA sukobe, ne samo da ne možemo učiniti ono što želimo, nego činimo upravo suprotno… Autosugestija je instrument koji posjedujemo od rođenja, a u ovom instrumentu, odnosno u ovoj sili, nalazi se čudesna i neprocjenjiva moć.”
Svakim danom, u svakom pogledu, sve sam bolje i bolje.
ATMA
