1.
Maja je teta u vrtiću.
U skupini Bubamare ima desetero vesele i zaigrane djece o kojima ona brine.
Sutra će im se pridružiti novi dječak.
Zove se Dino i ima pet godina.
2.
Dino ima kratku smeđu kosu i nebesko-plave oči.
Voli se igrati svojim prstićima i ljuljuškati se.
Dino ne govori puno.
Voli slagati autiće jedan iza drugog, u niz.
Ne voli bojanke.
Rijetko sjedi na miru da bi saslušao priču do kraja.
Nigdje ne ide bez svoje igračke, plišanog Mede.
3.
Tete u vrtiću nakon ručka obično čitaju priče.
Djeca sjednu u krug i nestrpljivo čekaju nove avanture svojih omiljenih likova, junaka iz bajki i zamišljenih heroja.
4.
“Drage Bubamare, umirite se…vrijeme je za priču.” – teta Maja blago opomene djecu, pa nastavi:
“…za jednu priču, o posebnom dječaku, dječaku superjunaku, velikom poput vas, lijepom i znatiželjnom poput vas, dječaku koji želi biti prihvaćen i voljen… baš poput svih nas.”
5.
“A koje su njegove supermoći?”
“Nosi li masku i plašt?”
“Jaše li konja?”
“Je li nevidljiv?” – redala su se pitanja iz vesele, uzbuđene skupine.
“Svatko u sebi nosi neku posebnu moć pa tako i junak današnje priče.
Zato se udobno smjestite i pažljivo slušajte.” – odgovori im teta uz osmijeh.
6.
“Dino ima pet godina i frizuru baš poput tebe Sven.” – dječak se sramežljivo nasmije uz odobravanje.
“Plave oči poput Dore i isto, kao i ona, ne voli bojanke.”- djeca se uglas nasmiju jer, iako Dora ne voli bojati, jako lijepo pjeva i svima je draga.
“Dino ne govori puno.”
“Ne zato jer ne želi, već ne može.”- upozori teta Maja djecu, pa nastavi.
7.
“Tea ne može sama obuti svoje nove cipele.”
“Stela ne može dohvatiti slikovnicu s police.”
“Toni ne može zakopčati gumb.”
8.
“Rugamo li se prijateljima ako im nešto teže ide?”-uputi teta Maja pitanje djeci.
“Neee! Pomognemo im! Prijateljima moramo pomoći!”- Bubamare povikaše ponosno.
9.
Jedino što je teta Maja u tom trenu mogla pomisliti je kako su svi redom dobra i suosjećajna djeca.
“Dini moramo govoriti kratke i jasne rečenice da nas razumije.
Ne smijemo govoriti svi u isti glas.
Moramo mu pokazati što želimo da nam donese, pokazati mu kako da nešto radi, nekad I više puta.
10.
Sjetite se samo kako ste učili sami se obući i zakopčati svoje jakne.
Nije svima išlo lako prvi put, a ni peti.”- nastavila je teta Maja djeci nabrajati sličnosti i različitosti svakog od njih.
“Daaaaa!! – prolomio se uzvik odobravanja.
11.
“Naš junak Dino ne voli gužvu i glasne zvukove. Ponekad se ljulja u svom ritmu kako bi se umirio.
To je njegov ples, baš kao što Janko ima svoj, skačući najviše što može.”
12.
“Smeta mu jaka svjetlost i žarke boje.
Tada spušta pogled da bi se sačuvao od neugode.
A naša prijateljica Nina najbolje zna da se oči moraju čuvati.
Zato ona nosi naočale.”
” I jako joj lijepo pristaju!”- doda glasno Ninina najbolja prijateljica Tena.
“Zato vas roditelji često upozoravaju da ne idete preblizu televizora i računala, i da ograničite vrijeme koje provodite ispred ekrana.
Za vaše oči i mozak te cijelo vaše tijelo, zdravije je boraviti vani, na otvorenom.
13.
“Ali to i nisu neke supermoći!”
“On je isti poput svih nas!” – u priču se uključio i Sven.
“Ni ja ne želim govoriti kad mi se ne govori, a i ne sviđa mi se uvijek pjesma na radiju.
Ako mi se ne slažu kocke, igram se nečim drugim!”
14.
“Daaaa! Ja ne znam zavezati tenisice pa nisam zato superjunak!” – dodao je Patrik.
“Isti je kao i svi mi.”
“Kada bi ste samo znali koliko ste važnu stvar shvatili.” – zaključi teta Maja.
15.
“Istina je djeco! Svi ste vi u pravu.
Dino je baš poput svih vas.
Dječak koji se igra na svoj način.
Dječak koji sluša pjesmice koje on voli, bira igračke koje mu se najviše sviđaju i radi ono što može i razumije.
16.
Ali postoji nešto što Dino ne zna drugačije.
Dino ne zna lagati, nikad ne vara u igrama i ne priča loše ni o kome.
A, takvi su vam djeco, pravi superjunaci!
17.
Došao je Dinin prvi dan u vrtiću.
Teta Maja ni sama nije znala tko je više uzbuđen zbog njegova dolaska.
Svi su bili nestrpljivi zbog susreta Dine i Bubamara.
Dino, njegovi roditelji, pa čak i sama teta Maja.
Od ranog su se jutra djeca raspitivala o njegovu dolasku.
18.
Vrata su se otvorila škripom, a na njima je stajao Dino držeći pod rukom Medu, skriven iza maminih nogu.
U skupini znatiželjnih petogodišnjaka mir i samo tihi žamor… da ne uplaše dječaka.
19.
Tek kada je dječak promolio glavu iza maminih nogu i uputio slabašan smješak skupini, djeca su prilazila jedan po jedan, stisnuti mu ručicu koja je drhtala od straha i uzbuđenja.
20.
Dini je pogled odlutao prema drvenim kockama.
Odvažio se i krenuo prema njima.
21.
Bubamare i teta Maja lagano krenuše za njim.
Bez gužve i vike, pomoći svom novom, posebnom prijatelju Dini u onom što mu teško ide, i učiti od njega ono u čemu je on najbolji…
Jer, tako to superjunaci rade…
Jelena Mašek
