Ne mora postojati sukob između vašeg osjećaja sebe i povezivanja s drugima. Trenutno nemate puno dokaza koji bi ovo potvrdili. Ali negdje morate početi. Pa počnite od: Što ako možete imati osjećaj sebe i istovremeno se stopiti s drugima? Što ako možete imati granice i imati povezanost? Što ako možete imati sebe i druge u isto vrijeme? Što ako su vaše naizgled kontradiktorne želje zapravo komplementarne? Kada živimo u skladu s vlastitim granicama, više se ne napuštamo i tako smo na vibracijskoj razini usklađeni s duboko predanim, dosljednim, sadašnjim odnosima s ljudima koji su toliko kompatibilni s nama da nas nikada neće napustiti i nikada se nećemo osjećati sami. Vi zaista možete imati sebe i imati druge ljude u isto vrijeme. Ne morate birati između jednog i drugog.
Na jednoj razini, mi smo jedno sa svime u ovom univerzumu, a na drugoj razini; mi smo individualni izražaji te jednote. Smatramo se jedinkama koje imaju slobodnu volju. Ove naizgled kontradiktorne želje stvaraju beskonačan pritisak i privlačenje unutar nas u odnosu na druge ljude, jer mislimo da moramo birati između njih. Međutim, ako smo u nekom trenutku našeg djetinjstva bili traumatizirani odnosima, skloni smo polarizaciji prema jednoj ili drugoj želji.
Ako smo traumatizirani vezanošću i isprepletenošću (enmeshment trauma) ili kontrolom, skloni smo polarizaciji prema neovisnosti do točke u kojoj se užasavamo odnosa i naše su granice prejake. S druge strane, ako smo traumatizirani nepovezanošću i usamljenošću, skloni smo polarizaciji prema stapanju do točke u kojoj se užasavamo autonomije i naše su granice preslabe.
Nedavno sam primila pismo koje me jako pogodilo. To je bilo pismo od djevojke koja je htjela znati zašto se toliko boji autonomije. Htjela je znati zašto je samopomoć (self-help) tako loša i zašto je pogrešno ili čak tužno sam sebi stvarati zdrave granice. Polje duhovnosti i samopomoći propagira isključivo pomaganje Sebi i razvoju snažnog osjećaja Sebe. Duhovna zajednica i zajednica samopomoći prepuna je ideologija poput “napunite vlastitu čašu” i “sve što biste ikada mogli poželjeti ili trebati nalazi se u vama” i “jedino odobrenje koje trebate je vaše vlastito” i “nitko drugi te može usrećiti, samo ti to možeš”.
To su u biti egocentrične ideologije koje veličaju ideju duhovne, emocionalne, mentalne i fizičke neovisnosti. Za neke su ljude te ideologije potpuno oslobađajuće. Za druge ljude te ideologije mogu biti nevjerojatno bolne.
Imati osjećaj sebe u odnosu na druge dio je sudjelovanja u ovoj fizičkoj dimenziji. Individualna perspektiva i iskustvo je ono što trenutno služi širenju ovog svemira. I tako, uočavamo razliku između sebe i ostatka svijeta. Ova individualna perspektiva je neka vrsta granice koja nas razlikuje od svega ostalog. Zbog toga je u svijetu u kojem djelujemo iz individualne perspektive jako važno razviti zdrave granice. Ali što su zapravo granice? Granice nisu zidovi između vas i svijeta.
U stvari, granice nisu ništa više od definiranog osjećaja sebe. Ako kažem da volim sladoled od čokolade, a ti kažeš da voliš sladoled od vanilije, te preferencije su zapravo granice koje oboje imamo. Te granice nisu u sukobu jedna s drugom. Osoba može reći: “Želim svoj život zadržati privatnim”, a druga može reći: “Želim biti otvoren(a) o svom životu i ti si dio mog života”. Te su granice u sukobu i upravo te proturječne granice uzrokuju sukobe u našim odnosima.
Osjećaj sebe (dakle: granica) uključuje osjećaj kako netko povezuje sebe s ostatkom svijeta. To su pravila ponašanja izgrađena na temelju mješavine uvjerenja, mišljenja, stavova, prošlih iskustava i društvenog učenja. Osobne granice djeluju u dva smjera, utječući na dolazne i odlazne interakcije među ljudima. Osobne granice pomažu definirati pojedinca ocrtavajući ono što mu se sviđa i ne sviđa te što je osobno ispravno ili pogrešno za njega ili nju. Definiranje ovih stvari pomaže nam znati kako ćemo, a kako nećemo dopustiti da se drugi ponašaju prema nama.
Kako se razvijaju zdrave granice? Razvijaju se kao rezultat roditelja koji vam dopuštaju da imate zdrav osjećaj sebe dok se razvijate i socijalizirate. Nema mnogo roditelja koji su dovoljno upoznati s granicama kako bi to postigli. Isto tako, većina roditelja je toliko poistovjećena sa svojom djecom da zaborave da je dijete stvarna osoba koja je drugačija od njih i stoga ima stvari koje voli a koje ne voli, ima svoje želje i potrebe (granice).
Roditelji često uvijek iznova krše djetetove granice pokušavajući od djeteta napraviti mini verziju sebe; odraz njihovih želja, sklonosti i nesklonosti. Kada dijete u ovakvom okruženju pokušava izraziti granicu, roditelj se osjeća beskorisnim i nepotrebnim. A ako se radi o nesvjesnom roditelju, roditelj tada, na to poništenje, reagira iz obrane, tako što ili krši granice djeteta na dolazni (nametljiv) način ili na odlazni način (distanciranje).
Kada ljudi govore o kršenju granica, većina govore samo o nametljivim kršenjima, npr. netko nekoga kontrolira, proziva ga ili udara. Ali postoje i kršenja granica distanciranjem. To je ponekad i najbolnije. Kršenje granice distanciranjem događa se kada imate odnos s nekim tko se povuče i ostavlja vas same i osamljene, što znači da vašu granicu gurnu daleko od vas.
Dijete koje doživljava nametljivo kršenje granica kao dio procesa socijalizacije je ono dijete koje se uči bojati odnosa i tako kao odrasla osoba postaje nezdravo neovisna i izbjegava intimnost pod svaku cijenu. Ovo dijete je bilo obrazovano kako nije u redu imati svijest o sebi ili svoje granice. Podsvjesna poruka takvom djetetu tijekom odrastanja bila je “ne možeš imati sebe i ostati emocionalno ili čak fizički siguran(na ) u mojoj blizini u isto vrijeme.”
S druge strane, dijete koje doživjelo kršenje granica distanciranjem kao dio procesa socijalizacije je ono dijete koje se uči čvrsto držati odnosa i bliskosti jer je razvilo tako ekstreman strah od usamljenosti i društvene izgladnjelosti uzrokovane izolacijom. Ovo dijete je isto obrazovano da nije u redu imati svijest o sebi ili svoje granice. Imati osjećaj sebe ili svoje autonomije značilo je biti sam, izoliran i osamljen. Izolacija je oblik mučenja.
Pogledajmo kako se to odvija u stvarnom životu. Majka i trogodišnja kći idu u crkvu. Djevojčica odlučuje da želi nositi traperice, kaubojske čizme i Star Wars košulju koja joj donosi sreću. Ona postavlja svoju granicu, ali njezina mama želi da joj kćerka nosi haljinu jer želi da je ljudi vide kao dobru majku, a odabir odjeće njezine kćeri je u sukobu s tom majčinom željom. Dakle, umjesto da objasni situaciju svojoj kćeri ili s ljubavlju sprovede ograničenje u kojem nijedna strana ne krši svoje granice, ova majka odlučuje odmahnuti glavom s gađenjem i otići. Poruka koju je ova majka poslala svom djetetu je “ne možeš imati sebe i mene u isto vrijeme.”
Ako ste osoba koja je pronašla svoj put do duhovnosti ili samopomoći jer tražite način da se osjećate bolje u životu, ali duhovne istine poput “napunite svoju šalicu” i “sve što biste ikada mogli poželjeti ili trebati je unutra” i “jedino odobrenje koje trebaš je tvoje vlastito” i “nitko drugi te ne može usrećiti, samo ti to možeš učiniti” vam uzrokuju da osjećate duboku tugu, to je zato što ove egocentrične ideologije (koje oslobađaju osobe koje se osjećaju zarobljenima u povezanosti s drugima), ponovno pokreću traumu samoće, izolacije i osamljenosti.
One pojačavaju ideju da ste potpuno sami i da ćete uvijek biti sami te da potreba za odnosom nije u redu. Mi smo skloni na svoje granice gledati kao na trgovanja, pogađanja i pregovaranja koja možemo koristiti kao nadmetanja za povezivanje s drugima.
Srušit ćemo svoje granice odmah, ili ih u potpunosti napustiti, ako će to jamčiti da ćemo se nekome približiti i pobjeći od one demonske izolacije i samoće. Najčešći oblici ovoga kod žena su kada napuštamo svoje preferencije jer dajemo prednost preferencijama drugih, samo da bismo bili s njima. Isto tako kada imamo labave seksualne granice, jer seks postaje naš transakcijski način jamstva da nećemo biti usamljene.
Ali ne mora biti tako. Vrata vašeg srca bit će otključana čim shvatite da ste usvojili vrlo nesvjesno i krajnje bolno ograničavajuće uvjerenje koje kaže da ne možete imati sebe i druge u isto vrijeme. A to nije istina.
Ne mora postojati sukob između vašeg osjećaja sebe i povezivanja s drugima. Trenutno nemate puno dokaza koji bi ovo potvrdili. Ali negdje morate početi. Pa počnite od: Što ako možete imati osjećaj sebe i istovremeno se stopiti s drugima? Što ako možete imati granice i imati povezanost? Što ako možete imati sebe i druge u isto vrijeme? Što ako su vaše naizgled kontradiktorne želje zapravo komplementarne?
Granicu možemo zamisliti kao zamišljenu liniju koja na jedinstven način definira vašu osobnu sreću, vaš osobni integritet, vaše osobne želje i potrebe – vašu osobnu istinu u odnosu na ostatak univerzuma. Ali ništa od toga ne znači da ste potpuno sami. Možete imati to i imati intiman odnos i druženje, sve u isto vrijeme.
Ponekad kada smo s ljudima koji su nam nekompatibilni, postoji previše sukoba granica da bismo ostali ujedinjeni u fizičkoj dimenziji. Ali ako možemo živjeti u skladu s vlastitim vrijednostima, željama, potrebama i istinama, nećemo završiti sami.
Naprotiv, kada živimo u skladu s vlastitim granicama, više se ne napuštamo i tako smo na vibracijskoj razini usklađeni s duboko predanim, dosljednim, sadašnjim odnosima s ljudima koji su toliko kompatibilni s nama da nas nikada neće napustiti i nikada se nećemo osjećati sami. Vi zaista možete imati sebe i imati druge ljude u isto vrijeme. Ne morate birati između jednog i drugog.
AUTOR: Teal Swan
https://tealswan.com/resources/articles/i-can-have-myself-and-i-can-have-you-too/
Prevela i prilagodila Angelica Horvatić / angelicahorvatic.com
Angelica Horvatić je savjetnik za (partnerske) odnose, praktičar iscjeljivanja trauma, iscijeljenja unutarnjeg djeteta, rada sa sjenom i hipnoterapeut.
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednje dvije dekade života koje je provela na tri kontinenta, u sedam različitih zemalja, Angelica je intenzivno pomagala i radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, individualno i kroz svoje grupne radionice. Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima.
Njena misija je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići, povezani sa sobom i drugima.
“Osvoji svoju planinu” je njen moto – Osjećajte, Budite, Posjedujte i Napravite SVE ono što želite u životu!
29.9.-3.10.2022. Angelica će voditi Zdrave Granice, Zdravi Odnosi, camp retreat u Istri – https://atma.hr/zdrave-granice-zdravi-odnosi-camp-retreat-istra-29-9-3-10-2022/
