Većina ljudi je emocionalno nepismena – niti razumiju niti znaju upravljati svojim emocijama i nagonima. Prepušteni sami sebi, neće stići daleko jer ne mogu niti osjetiti niti artikulirati svoje najbolnije i često duboko potisnute emocije. Naš nam podsvjesni um to ne dopušta zato što je njegova svrha da nas kratkoročno zaštiti od paralizirajuće boli. No, to kratkoročno se pretvori u nešto dugoročno što nas dalje ometa u životu da budemo dobro.
Zamke i izazovi na putu transformacije vaše najbolje verzije sebe
Ljudi se uglavnom jako teško odlučuju potražiti neku vrstu psihološke pomoći. Početak može biti težak a čitav proces da se završi još teži. To je zbog činjenice da taj naš popularno poznati rad na sebi kojega ja zove ‘’Veliki posao’’ zahtijeva kombinaciju naše unutarnje snage i intelekta za koje većina ljudi vjeruje da ih ne posjeduje ako žele prevladati neke životne prepreke i izazove, s kojima se svi suočavamo tijekom života.
Nažalost i iz neznanja većina vjeruje da ne posjeduje ovaj unutarnji kapacitet i često odmah u startu odustanu najviše zbog toga jer očekuju od terapeuta neka instant rješenja i sl. pa odustaju.
Naša iskustva iz ranog djetinjstva oblikuju nas za čitav život. Nekima donose manje, a nekima jako velike i bolne izazove zbog kojih stalno pate i zapravo žive jednim nesređenim i lošim životom bez obzira što im materijalno ništa ne fali u životu – imaju relativno stabilnu vezu, posao, prijatelje, itd. Ipak su nesretni.
Ponekad i te najdublje i polu osviještene traume koje osoba nosi sa sobom čitav život, mogu biti zlatna prilika da se ”pospremi” unutarnji nered i da u tom procesu osoba postane bolja i sretnija osoba čiji život ima neki konkretni smisao i puninu.
Životni izazovi i trauma odlična su prilika za osobni rast i razvoj
Često se pokazuje u praksi da što je nečija unutarnja ozljeda gora ili dublja, to je putovanje osobne transformacije privlačnije odnosno osoba je motiviranija da nešto promjeni i konačno pronađe izlaz iz labirinta u kojemu je bila dugo bila zarobljena odnosno da pronađe izlaz i rješenje iz svojih muka, nezadovoljstva sobom, životom, itd.
Mislim da nema onoga tko nije bio na neki način ozlijeđen ili oštećen u djetinjstvu i mladosti, poglavito u ranom djetinjstvu (prvih pet godina). Pitanje je samo u kojoj mjeri. Puno toga što je bilo bolno i neprihvatljivo smo naprosto ”progutali”, zamrznuli i potisnuli u našu podsvijest kao da ne postoji. Ne samo da i dalje itekako postoji, nego nam zadaje muke i podriva nas iznutra.
S druge strane, ako ste netko tko živi prilično udobnim životom (dobar/zadovoljavajući posao i/ili veza, društveni status, priznanja, itd.) i niste suočeni s nekom neposrednom egzistencijalnom i sl. opasnošću, vjerojatno bi se teže odlučili za rad na sebi. Problem je s tim ljudima da unatoč tome što imaju ”sve”, iz nekog i opravdanog razloga svejedno osjećaju unutarnju prazninu i besmisao života.
Zapravo se oni s pravom pitaju – ‘’Zašto bi meni bila potrebna pomoć kad nemam problema? Imam dobar posao, muža s kojim se slažem, djecu, samo…’’?
S njima mi je rad poseban izazov, jer se teško otvaraju odnosno teško sami sebi priznaju da su u dubini duše nesretni i da bi željeli nešto promijeniti.
Sve u svemu, ljudi se uglavnom odlučuju na ”intervenciju” odnosno zatraže pomoć samo kada ih život stisne odnosno zbog neke nepodnošljive životne ili egzistencijalne opasnosti naspram onih koji možda nisu imali vidljivih problema, ali samo žele dići kvalitetu života na jednu puno veću razinu kako bi postali najbolja verzija sebe i dobar primjer npr. svojoj djeci. Budite sigurni da bez te intrinzične motivacije nema ni transformacije.
Drugim riječima, sve ovisi koji su vam ciljevi i što zapravo želite u životu. Znate li uopće što želite? Nažalost najveći broj njih znaju što ne žele. No, i to se da ”popraviti”.
Niste i ne morate biti prepušteni sami sebi
Zašto mislim da je rad na sebi uz pomoć stručne osobe najbolja i dugoročno najučinkovitija strategija za mentalno zdravlje, sretniji i ispunjeniji život?
Prvo zato što je većina ljudi emocionalno nepismena – niti razumiju niti znaju upravljati svojim emocijama i nagonima.
Prepušteni sami sebi, neće stići daleko jer ne mogu niti osjetiti niti artikulirati svoje najbolnije i često duboko potisnute emocije. Naš nam podsvjesni um to ne dopušta zato što je njegova svrha da nas kratkoročno zaštiti od paralizirajuće boli. No, to kratkoročno se pretvori u nešto dugoročno što nas dalje ometa u životu da budemo dobro.
I na koncu i kao posljedica svega toga (potiskivanja i ne procesuiranih emocija), sve one bolne misli i osjećaji potisnut će na kratko unutarnju bol ili će dugoročno uzrokovati ogromnu štetu. Osoba s puno potisnutih (neizraženih) emocionalnih povreda može pretvoriti nečiji život u jedno grozno i mučno mjesto prebivanja i egzistiranja umjesto istinskog življenja.
Tek će pogled iznutra, odnosno kroz proces unutarnjeg, a ne vanjskog rada na sebi sa stručnom osobom koja vas vodi kroz proces, osoba/klijent biti u stanju da prvo prepozna sve disfunkcionalne životne obrasce, misli, emocije i ponašanja, da ih prihvati, procesuira i integrira u svoj self odnosno vašu sveukupnu sliku i percepciju o sebi.
Tako se započinje jedno novo i dragocjeno životno putovanje transformacije – od ničega do nečega. Od one aktualne, iscrpljene, izmučene i potrošene ”ja” bez životne energije i radosti života, u jednu novu ”ja” – pomlađenu, punu energije i životne radosti.
Prihvaćanje sebe, svojih snaga i slabosti, mana i vrlina kao i jedinstvenih osobina, neophodni su sastojci za formiranje autentičnog identiteta. Kroz proces samo prihvaćanja pomoći će osobi i njezinoj emocionalnoj stabilnosti i doživljaju vlastitog integriteta.
I znate što, bez obzira koliko imate godina, nikada nije kasno za takvo putovanje, samo je pitanje – Jeste li spremni? Jeste li?
piše: MSc. Mirella RASIC PAOLINI, specijalist struke za psihofizičko, mentalno i duhovno zdravlje/focusin-holisticlifestyle
