Radeći s klijentima i pomažući im u njihovom procesu rada na sebi, a što me podsjeća na sasvim normalno razdoblje odnosno krizu srednjih godina, došla sam do slijedećeg uvida – umjesto da se iznutra osjećamo sve jače, sigurnije i cjelovitije, događa se upravo suprotno – mnogi ljudi srednje dobi izgube te osjećaje. To objašnjavam time da svi naši nesvjesni sadržaji koliko god ih mi uporno nastojimo potiskivati koristeći se raznim mehanizmima obrane, oni jednostavno izlaze na površinu.
Svaki život ima svoj početak sredinu i svršetak
Kriza srednjih godina uglavnom implicira drugu polovicu života ili kako ju ja zovem drugo poluvrijeme utakmice u koju ulazimo s jako puno iskustava i doživljaja koji su nas oblikovali kroz život – najčešće s puno razočaranja i ogorčenosti životom.
To je sasvim normalno jer sve pa tako i ljudski život ima svoj početak, sredinu i svršetak.
Kako to da s godinama postajemo sve nesigurniji?
Individuacija predstavlja proces integracije vitalnih aspekata naše nesvjesne psihe u naš svjesni život u kojemu nastaje individua, kao nedjeljiva jedinka ili cjelina. Dakle njezin je cilj ne da težimo tome da postanemo savršena ličnost, jer je to nemoguće. Ne. Cilj je da integriramo sve svoje razbijene djeliće u jednu cjelinu, na način da integriramo sve naše vitalne svjesne i nesvjesne osobine ličnosti – kako pozitivne, tako i negativne.
U procesu sazrijevanja svi prolazimo kroz dva razdoblja: U prvoj polovici života to je ekspanzija odnosno usmjerenost na naš vanjski svijet, dok je u drugoj polovici introverzija odnosno okrenutost prema sebi i svojoj nutrini.
Radeći s klijentima i pomažući im u njihovom procesu rada na sebi, a što me podsjeća na sasvim normalno razdoblje odnosno krizu srednjih godina, došla sam do slijedećeg uvida – umjesto da se iznutra osjećamo sve jače, sigurnije i cjelovitije, događa se upravo suprotno – mnogi ljudi srednje dobi izgube te osjećaje.
To objašnjavam time da svi naši nesvjesni sadržaji koliko god ih mi uporno nastojimo potiskivati koristeći se raznim mehanizmima obrane, oni jednostavno izlaze na površinu.
Naša svijest reagira na način da jednostavno razmišlja o svim tim svojim potisnutim sadržajima, a ako nije spremna zapada u jednu vrstu krize i ”brani” se time koliko vrijedi (svojim položajem, titulom ”odvjetnik”, ”liječnik”, ”znanstvenik”, CEO….), što je zapravo vrlo infantilno jer svako skrivanje iza statusne ili neke druge pozicije, pruža ništa više osim jeftine (i ograničenog trajanja!) zamjene za neke svoje osobine i manjkavosti koji stoje iza nečije persone.
Koja je svrha vašeg života?
Kada to osvijestimo, onda je korisno da u toj srednjoj fazi života dopustite sebi da malo više osluškuje svoj unutarnji glas i razvijate svoju individualnost i autentičnost. Drugim riječima, upravo je baš ta faza srednjih kriznih godina dobar period kada je važno da si postavimo neka ključna pitanja tipa – ”tko sam to ja”, ”što želim u životu”, i ”koja je moja svrha života”?
Tako jednostavno pitanje a problematično i kompleksno doći do odgovora jer odgovor zahtjeva promišljanje, intuiciju i introspekciju kroz susret sa sobom, upoznavanje i prihvaćanje sebe. Za to je ipak potrebno malo veći stupanj svijesti i inteligencije odnosno potrebno je zaviriti u mračne tunele svoje podsvijesti.
Mnogi potraže pomoć za rješavanje nekih svojih problema koji se manifestiraju na van i zapravo tako malo po malo počinju dobivat pristup svom podsvjesnom umu u kojem je pohranjeno baš sve što ste iskusili, doživjeli, vidjeli, čuli, osjetili od rođenja pa na dalje.
Unutarnji sukobi
Unutarnji sudari i suprotnosti najvidljiviji su tijekom perioda adolescencije, odnosno razdoblja razvijanja naše ličnosti dok su u srednjim godinama te suprotnosti i konflikti još izraženiji i intenzivniji. I tu su prisutne dvije tendencije – pa imate ljudi koji kao rade na sebi a podsvjesno maksimalno pružaju unutarnji otpor promjenama i postaju rigidne, cinične, nefleksibilne, pasivne, ravnodušne i ogorčene.
S druge strane, postoje i oni koji se znaju afirmirati, ali opet pretjeruju, jer idu u drugu krajnost pa primjerice mijenjaju partnera, razvode se, mijenjaju posao ili drastično mijenjaju svoj izgled i stil odijevanja, izlaze iz prijateljskih i rodbinskih veza, itd.
Umjesto da započnu živjeti dio onoga što su sebi do sada uskraćivali i afirmiraju neke nove vrijednosti koje im nedostaju, često svjedočim da neke osobe imaju problem s radikalizacijom svojih stavova i stilova. Takva zapravo gruba potreba da se osoba riješi pod svaku cijenu nečega ili nekoga usmjerava ju u suprotnom smjeru, a ne u pravcu jer na taj način taj unutarnji otpor kroz potiskivanje emocija i dalje ostaje, samo što je promijenio objekt.
To je loše jer ova zabluda često dovodi do toga da osoba ukine i sve ono što je bilo dobro u njezinom životu. Kažemo da je primarni cilj ove faze rada na sebi, osvještavanje i zadržavanje svih onih dobrih vrijednosti koje je osoba njegovala uz priznavanje njihovih suprotnosti.
Dajte si dozvolu i pronađite ono što vam nedostaje
Jung je kao veliki psiholog ljudske duše nazvao taj dio koji nam nedostaje – „potisnuta anima“ koju bi nekada tijekom sazrijevanja trebali prepoznati, osvijestiti i afirmirati je u životu. Taj se trenutak češće viđa kod muškaraca koji si ponekad dozvole da zastanu nakon uspješne karijere i započinju neku drugu, u drugoj branši ili na drugačiji način. Također daju sebi dopuštenje da osjete i priznaju sebi neke emocije koje su prije potiskivali, i sl.
Žene se pak mogu ohrabriti time da se pokrenu intelektualno, započnu rad na sebi i općenito da preuzmu odgovornost za svoj život u punom smislu riječi. U svakom slučaju, ta potisnuta anima služi nam kao ključ za ulazna vrata u vlastitu podsvijest.
Mogućnost boljeg poznavanja naše podsvijesti, u kojoj je pohranjeno more informacija i sadržaja, pružit će nam niz novih spoznaja, i ono najvažnije – povratak sebi i vraćanju smisla našoj psihi ili duši.
Umri da bi se ponovo rodio!
Jung je zastupao uvjerenje da se čovjek mora sprijateljiti sa svojom prolaznošću odnosno smrću ako želi živjeti život sa smislom. Jedino kada svjesno prihvatimo smjer svoje biološke krivulje, koji svakim danom tone i ide sve niže i niže, naša svjesnost i individualnost dobivaju upravo uzlazni smjer, prema njemu i kaže da – upravo počevši od zrele životne dobi, ostaje živ samo onaj čovjek koji je spreman suočiti se sa svojom prolaznošću i umrijeti.
Upravo je u tom srednjem razdoblju našeg života jako puno panika i strahova što možemo najbolje vidjeti u različitim i često pretjeranim i smiješnim po meni trendovima pomlađivanja.
Da se razumijemo, nemam ništa protiv toga samo mislim da je prilično besmisleno, ako je to naš jedini motiv straha od starenja pred budućnošću, a da nismo pronašli jasan smisao i svrhu našeg života. Upravo nas blagdani poput Uskrsa i židovskog Pesaha podsjećaju da se možemo razviti i rasti samo ako iskusimo to božansko u sebi.
I kao što se Isus pred smrt susreo s paklom, tako i svatko od nas naprosto mora proći kroz težak susret sa samim sobom, da bi se iznova rodio.
piše: MSc. Mirella RASIC PAOLINI, specijalist struke za psihofizičko, mentalno i duhovno zdravlje/focusin-holisticlifestyle
