Rastresenošću vlada Animus (muški princip) pa je jasno da današnja civilizacija pati upravo od kolektivne neuroze, dok nemarnošću vlada Anima (ženski princip) kao i letargijom, ali i depresijom. Ako čovjek stvari ne prati srcem, postaje grub, njime vladaju rastresenost i nemarnost.
Budha je rekao: “Kada učvrstite pažnju na jednu točku, onda vam ništa nije nemoguće.” Dah ili energija je inače gruba i jedino koncentracijom na srce čovjek može usmjeriti dah, a onda i svoj um koji pati od dvije bolesti: rastresenosti i nemarnosti. Rastresenost možemo kontrolirati kao kad uzmemo lijekove, ali najveća bolest odnosno zašto je ljudima teško meditirati i razvijati koncentraciju upravo je nemarnost.
Rastresenošću vlada Animus (muški princip) pa je jasno da današnja civilizacija pati upravo od kolektivne neuroze, dok nemarnošću vlada Anima (ženski princip) kao i letargijom, ali i depresijom.
Kineska filozofija nas upućuje na to da srce mora biti mirno i tako se stvara zgusnutost energije oko srca koncentracijom na taj dio gdje se onda rađa suosjećanje. Pranayamičko disanje je odlično da se smanji rastresenost ili snaga jakog Animusa. U Ayurvedi ovu podjelu imamo na ođas i teđas, dvije suptilne energije našeg duha i tijela, a u indijskoj filozofiji govorimo o svijetu suprotnosti ili dvandva.
Kineska filozofija preporučuje da se sa srcem prati dah jer u njemu leži život. Ako čovjek stvari ne prati srcem, postaje grub, njime vladaju rastresenost i nemarnost. Slušanje se odvija s osjećajem, ne uhom. Ako se osjeća dah, onda je srce mirno i suosjećanje postaje jasno, a ako se disanje čuje, još uvijek vladaju ove dvije energije.
Naime, u budističkim tehnikama, praznina ili širi pogled se vježba tako da se dah izdahne do kraja i onda misli nestaju. Vidimo ovu podudarnost ili možemo reći da je ova budistička tehnika povukla svoje korijene iz taoizma jer budizam je uzimao iz više izvora stvarajući svoj koncept za prosvijetljene.
Ovakvo slušanje otkriva da ustvari nema zvuka kao ni oblika što ponovno potvrđuje upanišade da se ovaj svijet manifestira iz atmana kroz ime i oblik tj. zvuk i oblik. Ono nemanifestirano nema niti oblik niti zvuk, to je savršena tišina.
Stoga se u krija yogi rade vježbe u kojima se zatvaraju uši, oči i nos kroz mudre kojima se pokušava vidjeti i preusmjeriti energiju da se okrene prema unutra, prema ovom slušanju tišine.
Slušanje iznutra usmjerava svjetlo između očiju u unutrašnje iskustvo i kroz vježbu se počinje sve više shvaćati što je to unutrašnje slušanje. Ako čovjek u tom procesu zaspi, to znači da su letargija ili Anima prevladali. Odnosi i razmjena Anime i Animusa ustvari je proces prema kojem čovjek malo pomalo otkriva svoj proces, a što ga više otkriva u sebi jasnija mu je važnost rada u partnerskom odnosu.
Da bi se događalo kruženje svjetlosti koje povezuje Animu i Animusa, odnosno slušanje unutrašnjeg disanja, za početak se uzima vježba brojanja daha koja nam je poznata iz zen budizma. Dakle, ako vam ovaj proces nije jasan, pokušajte brojati udah i izdah do deset i pokušajte imati koncentraciju na disanje.
Kroz dugo vježbanje počinje se shvaćati ovaj unutarnji proces. U ovom procesu će vas ometati um tj. njegova rastresenost i letargija i potreba za spavanjem. Kada meditirate, ova dva procesa se neprestano izmjenjuju, Anima i Animus neprestano vuku svako na svoju stranu kroz pet osjetila.
Kada ljudi kažu: zarobljen sam svojim poslom ili ovim svijetom, to je iluzija koju stvaraju pet osjetila kroz koje se percipira stvarnost, a u taoizmu kažu pet demona koji se zabavljaju. Kada je čovjek predugo u tom stanju ulazi u predio projekcija gdje stvara toliku iluziju života da svoje Jastvo vidi u željama.
Kroz Animus se projicira status i slava, a kroz Animu lijepe stvari, putovanja i dr. Ove dvije energije ljudi ne vide kao polaritete kojima su ustvari opsjednuti, ne mogu ih vidjeti u dahu i njegovom smirivanju, a kamoli kroz spomenuto promatranje odnosa. Zato su partnerski odnosi na nižoj razini postojanja projekcija želja i nemogućnost da se stvaraju stvarni odnosi.
Zato Jung kaže: “Psihološko pravilo kaže da kada se unutarnja situacija ne osvijesti, ona se manifestira u vanjskom svijetu kao sudbina. To će reći, kada pojedinac ostane nepodijeljen i ne postane svjestan svojih unutarnjih proturječnosti, svijet mora stvoriti sukob i tako čovjek biti rastrgan na suprotne polovice.”
Kroz Jungovo znanje, a onda i indijskih i kineskih tehnika možemo teoretski i pragmatično otkrivati procese unutar sebe i shvatiti glavne principe od kojih se sastoji život ili odnosi. Odnosi nisu samo zadovoljavanje naših želja ili romantična faza života, oni nam govore o podjeli koja pokreće našu dušu u shvaćanju ovih principa bilo kroz meditaciju bilo kroz odnose.
Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net