Samo jedna šetnja kroz ove predjele “okupati” će vas imunitetom, pomoći da spriječite ili liječite najteže bolesti, kao i druga kronična oboljenja.
Šetajući šumom barem jednom u svom životu, svatko je uživao u ljepotama prirode. To je razlog zašto neki ljudi biraju živjeti u šumama ili pored njih, i zašto drugi ljudi putuju tisuće kilometara kako bi šetali po specijalnim šumama i prašumama.
Međutim, znanstvenici iz Japana su otkrili da je tradicija koja se naziva Shinrin Yoku ili “kupanje u šumi” i dalje jaka, a zašto je to tako, razlozi su biokemijske prirode.
Naime, istraživači su ustanovili da boravak u šumi popravlja prirodni imunitet, koji je važan za sprječavanje raka kao i drugih kroničnih bolesti.
Kako se to događa?
Kada su znanstvenici testirali ljude prije i poslije dvosatne šetnje šumom, pronašli su kod svih, osim kod jedne osobe, 50% i više T-zrnaca (oblika bijelih krvnih zrnaca), boraca bez kojih se tijelo ne može suprotstaviti virusnoj i bakterijskoj infekciji.
Ispitanici su imali niži krvni tlak, osjećali su smirenost, kao i bistrinu u glavi.
Istraživači su objasnili fenomen:
Šumsko drveće i biljke emitiraju u okoliš “antimikrobne isparljive organske spojeve biljnih derivata, koji se nazivaju fitoncidi, kako bi istrijebili gljivice i bakterije”. Gljivice i bakterije mogu biti problem za naš imunološki sustav, a ispostavlja se da ih ni drveće ne voli.
Šumska stabla su često stotine, ako ne i tisućama godina stara. Drveće i druge biljke, usavršile su zaštitu, odnosno spoj koji može ubiti gljivice i bakterije. Kada hodate šumom, vaš dah se sjedinjuje s ovim komponentama.
Efekt traje oko 2 mjeseca!
Recimo, kada hodamo šumom, mi se kupamo u njenom prirodnom imunitetu. Uronjeni smo u “Fitokemijski” imunološki sustav šume.
Profesor King Lee iz odjela za higijenu i javno zdravlje Nipon medicinske škole u Tokiju, predstavio je ovu priču američkoj znanstvenoj spisateljici Anni Leni Phillips.
U članku postoje preciznije informacije o efektima na specifične hormone, uključujući efekte noradrenalina i DHEA na stres i adiponektin. Naime, niža razina adiponektina je povezana s dijabetesom tipa 2 i pretilošću.
Studija je objavljena u European Journal of Applied Phisiology.
