Nerijetke su situacije u kojima možemo izgubiti kontakt s našim potencijalima. Kroz zaborav onoga što i tko zaista jesmo ulazimo u začarani krug prepuštanja nečemu za što mislimo da je veće i jače od nas. Povjerujemo kako je promjena iz trenutnog stanja nemoguća. Povjerujemo kako nemamo kapacitet niti moć izaći iz situacije koja nas muči. Ne možemo dokučiti da su tu na djelu zapravo – ograničavajuća uvjerenja.
Evo jednog primjera iz prakse Škole osobnog potencijala:
Klijentica je počela govoriti vrlo tiho. Toliko tiho da sam čuo oba sata u praksi kako jednomjerno otkucavaju. Čuo sam čak i kako susjed na katu iznad pušta vodu. Osjećao sam prigušenu prisutnost, kao da klijentica nije u potpunosti ušla u ured. Kao da joj je glas ostao ispred ulaza. Započela je rečenicom o neuspjeloj vezi, još aktualnoj. “ Ne traje ta veza dugo – kaže ona, tek godinu dana.“
-„Od kada imate osjećaj nezadovoljstva?“ – upitah.
-„ Ah, znala sam da neće biti sjajno već nakon mjesec dana.“ Izgovorivši ovu rečenicu, sjela je još dublje u trosjed. Pogled je otišao prema prozoru, prošao kroz staklo i završio negdje na zapadnom nebu. Da, dan je išao prema smiraju i crveno je nebo na zapadu bilo istovremeno umirujuće i nekako opasno. Šutjeli smo neko vrijeme. Ona gledajući kroz prozor, ja promatrajući nju i slušajući kako satovi uporno rade i podsjećaju na prolaznost.
-„Gdje ste sada“ – prekinem tišinu nakon nekoliko dugih minuta.
-„ Na mjestu gdje mogu biti ljuta“ – odgovori klijentica poluglasom.
-„Ovdje slobodno možete biti ljuta ako želite“ – podržah je.
Otpila je gutljaj čaja i ponovo otišla pogledom kroz prozor. Na obrazu se pojaviše suze. Okrenula se prema meni i još tiše, skoro šapatom izustila:
„Znate, ja vjerujem da nisam dovoljno dobra za normalan odnos. Ne mogu zadržati muškarca uz sebe. A trebate znati da se jako trudim. Prilagođavam se i želim mu biti dobra.“
Od ovog razgovora prošlo je više od godinu dana, no ovakvi su se slučajevi događali, događaju se sada i nažalost, događat će se i ubuduće. Dakle, zadnje dvije rečenice koje je izgovorila klijentica vode nas do pozicije gdje u odnosu dvoje ljudi nastaje osjećaj koji nas, ako ga ne osvijestimo, uporno prati i svako malo „lupa“ po glavi i tjera da se osjećamo, u najmanju ruku, loše. U ove dvije zadnje rečenice jasno su iskazana dva vrlo jaka ograničavajuća uvjerenja – „nisam dovoljno dobra“ i „ne mogu zadržati muškarca“. Vjerujem kako ove riječi često izgovaramo bez da imamo svjesnost što nam one rade kada ih upotrebljavamo, posebno u relaciji s partnerom ili partnericom. Poistovjetivši se s „nisam“ i „ne mogu“ oduzimamo si mogućnost aktivnog kreiranja kvalitetnog odnosa. Važno je pitanje kada je klijentica iz uvodne priče došla u kontakt sa svojim ograničavajućim uvjerenjima. Koliko je puta u svom životu čula da nije sposobna, vrijedna ili pametna? Vjerujem, takve situacije nisu za nju, nažalost, bile rijetkost.
Koliko ljudi poznajete oko sebe koji, opisujući sebe u odnosu, koriste riječi „moram“, „ne smijem“ „nisam“ i „ne mogu“? Koristite li ih i vi za sebe? Vjerujem da je odgovor pozitivan jer ih i ja nerijetko koristim. Kada ih izgovorim, nesvjesno prihvaćam situaciju u kojoj se ne osjećam dobro. To znači da gledam situaciju iz rova koji sam iskopao. To je rov iz kojeg promatram svijet i ponekad sanjarim kako bi bilo dobro da sam na nakom drugom mjestu. Tako nepomičan i lažno zaštićen promatram svijet i vlastitu ulogu u odnosu kojeg živim. Vrlo jasno mi izgleda koje stvari si mogu dopustiti a koje ne. Koje smijem, a koje ne. Što jesam a što nisam. Zanimljivo je istraživati kada je koje ograničavajuće uvjerenje nastalo. Meni se činilo da su sva sa mnom od kada znam za sebe.
Ograničavajuća uvjerenja nastala su kao posljedica okoline, iskustava onih koji su nas odgajali, društvenih vrijednosti i stavova, posljedica su zemljopisne širine i dužine na kojoj smo rođeni. I mi smo ih rastući upijali i naposlijetku unijeli u naše odnose. Znam da možda zvuči zbunjujuće, no u naše smo prve veze ušli mahom s uvjerenjima naših odgajatelja (roditelja, baka, djedova, obitelji i okoline) koja smo prihvatili kao svoja. Tek kao odrasli, svjesni ljudi, imamo mogućnost početi ih mijenjati. Ograničavajuća uvjerenja su u sjeni, ispod površine. Prate nas kao sjena i ne možemo ih ugledati ako se brzo okrenemo. Njih osjećamo svaki puta kada želimo zastupati sebe i pokušati se realizirati u odnosu. Svaki puta kada želimo za sebe nešto no nekako se uvjerimo da to ne možemo imati ili ne zaslužujemo. Ako ste ikada imali prepirku ili svađu u odnosu (da i to su sastavni momenti funkcionalnog odnosa) vjerujem da ćete se sjetiti situacije u kojoj oboje zašutite i shvatite besmisao prepirke. U vama se rađa želja da kažete nešto toplo i zagrlite partnericu ili partnera. To je baš ono što vam treba tog trenutka, osjećate to cijelim tijelom. Boli vas pomisao da ste povrijedili osobu s kojom živite. I prije nego što napravite korak i izgovorite nešto autentično i toplo pojavi se ograničavajuće uvjerenje. Čujete glas koji vam govori kako to ne smijete napraviti jer ćete se tako pokazati slabim ili slabom. Da biste preživjeli ovakve trenutke morate biti jaki i ostati na distanci. Neka on ili ona dokažu da vas vole i neka izvole napraviti prvi korak. I nakon nekog vremena dođe još jedno uvjerenje koje kaže kako ništa ne možemo promijeniti jer nismo sposobni za promjenu. I tako ostanemo na početnim pozicijama. Pozicijama nemoći. A nemoć si ne možemo priznati. No, ova tvrdnja nije istinita i to je pozitivno u cijeloj ovoj priči. Priznati da ne znamo što sada učiniti, no osjetiti i osvijestiti kako je mjesto na kojem stojimo bolno, početak je rješenja. Početak je promjene.
Staro je terapijsko pravilo, i jedan od temelja rada, činjenica da promjena počinje u trenutku prihvaćanja trenutne istine. Bez obzira kakva ona bila.
Srećom dobra je vijest da svako ova negativna uvjerenja prije prihvaćanja onoga što jest ima i svoju suprotnost. Samo za vježbu, dopustite si pet minuta vremena samo za sebe i promislite što sve u životu smijete, želite, što sve jeste i što sve možete (napraviti za sebe u vezi). S tom, pozitivnom stranom uvjerenja bavit ćemo se u idućim kolumnama. Za početak je dovoljno moći si priznati kako možda postoje i drugačije istine kroz čiju prizmu ovaj čas promatramo svijet i naše odnose u njemu.
Tekst: Škola osobnog potencijala
Više o ograničavajućim uvjerenjima (i drugim psihološkim i energetskim principima) saznajte 10.10.2020. na besplatnoj radionici: Zašto se bojimo reći NE ? Prijaviti se možete na [email protected] sa naznakom besplatna radionica 10.10.
U drugoj polovici listopada započinje i Program osobnog potencijala koji će uključivati ukupno 12 radionica (6 osnovnih i 6 naprednih, te iskustvene grupe). Prijave su već u tijeku na e-mail [email protected].
