Ljudi koji žive u zapadnoj kulturi su ovisni o pretjeranom razmišljanju. Razvili su naviku da stalno o nečemu misle, sve analiziraju i traže skrivena značenja. Ovakva vrsta analitičkog mišljenja je korisna kada se bavite biznisom, pravite neki plan ili strategiju rada, procjenjujete rizik za investiranje i sl. Problem nastaje kada ljudi primijene ovakav način razmišljanja na sebe same. Tada počinju sebe procjenjivati, stalno se preispituju i pronalaze negativne aspekte vlastite slike o sebi. Osoba koja tako razmišlja o sebi tretira sebe kao objekt i distancira se od sebe i svojih doživljaja. Takva vrsta disocijacije može postati problematična jer osoba postaje previše analitična, a premalo obraća pažnju na ono što autentično osjeća i želi. Ta podvojenost vodi stvaranju unutrašnjeg konflikta i anksioznosti. Samopromatranje je štetna navika. Samopromatranje stvara i održava anksioznost i ruminaciju.
Postoje trenuci kada je puno bolje da o ničemu ne razmišljate i svoju pažnju usmjerite na sadašnji trenutak i ono što trenutno osjećate, šta god to bilo. Na taj način dolazite u kontakt sa sobom, s onim što vi zaista jeste, a ne s onim što vi mislite da jeste. Kada dođete u kontakt sa isitinskim ‘selfom’, onim dijelom vas koji osjeća i koji živi u sadašnjem trenutku u stanju ste da budete sretni i spokojni. Sreća i spokoj postat će dio vaše svakodnevnice ako se budete držali ove nove navike.
Sreća i radost življenja nisu stvar vaših uspjeha i pozitivnih događanja već prije stvar načina življenja i odnosa prema sebi. Smanjite pretjerano razmišljanje, naučite sebe da prestanete da razmišljati o sebi jer to je zaista štetna navika. Umjesto da razmišljate o sebi prepustite se sadašnjem trenutku i onome što doživljavate sada, što god to bilo. Ako trenutno ne doživljavate nikakve osjećaje i to je uredu. Povremeni momenti tišine prijat će vašem uzburkanom umu.
Vladimir Mišić, dipl. psiholog
vaspsiholog.com