Riječ karma potječe od sanskritskog izvora i znači “djelatnost”. Razumljivo je da se svakome od nas javlja bezbroj pitanja vezanih uz našu vlastitu, ili sudbinu nama bliskih osoba ili prijatelja. Na primjer, kako je moguće da osoba zbog svojih djelatnosti u prošlom životu ispašta u sadašnjem tijelu, ako je njezino prošlo tijelo uništeno? Čovjek uglavnom danas ne zna pronaći uzrok zbog kojih je jedno tijelo povezano s drugim tijelom.
Kako je moguće rezultate djelatnosti izvršenih u ovom tijelu uživati i ispaštati u drugom tijelu, u slijedećem životu? Ovo predstavlja temeljno pitanje svakome od nas budući da vrlo slabo poznajemo suptilne zakone koji vladaju ovim svemirom. Čak ni eminentni suvremeni znanstvenici ne mogu objasniti kako se karma prenosi iz jednoga tijela u drugo. Kao što imamo iskustvo, svaka osobena duša posjeduje vlastito tijelo i drugo tijelo, ili druga osoba, ne uživa i ne ispašta naše djelatnosti ili djelatnosti našega tijela. Zanimljivo je pitanje kako se onda djelatnosti jednoga tijela ispaštaju ili uživaju u sljedećem tijelu. Iz praktičnog života možemo vidjeti da je tijelo koje je djelovalo u prošlom životu već nestalo. Stoga, kako je moguće uživati ili ispaštati posljedice toga djelovanja u nekom različitom tijelu? Na ova i niz ostalih pitanja koja su vrlo važna za shvaćanje zakona karme, odgovorio je Krunoslav Đurđević, autor knjige “Karma – Univerzalni zakon pravde”
Kako netko tko sada ima ljudsko tijelo može u sljedećem životu dobiti životinjsko tijelo?
Tjelesno viđenje je osnovno načelo problema i patnje u materijalnom postojanju. Posebno u Kali-yugi, dobu u kojem se nalazimo, ljudi su tako neobrazovani da ne mogu shvatiti čak ni da se tijelo svakog trenutka mijenja i da se konačna promjena zove smrt. U ovom životu osoba može biti kralj, a u sljedećem prema karmi može dobiti tijelo psa.
Duhovna duša je u dubokom snu koji je uzrokovan snagom materijalne prirode. Stavljena je u jednu vrstu stanja, a potom u drugu. Bez samospoznaje i znanja, uvjetovani život se nastavlja, a osoba u zabludi tvrdi da je kralj, sluga, mačka ili pas. To su samo razne promjene nastale vrhovnim određenjem. Osoba se ne bi trebala zavesti takvim privremenim tjelesnim viđenjima. Zapravo, nitko nije vladar unutar materijalnog svijeta, jer svatko je pod nadzorom materijalne prirode kojom upravlja Vrhovna Osoba. Uvjetovana duša je uvijek nadvladana odlikama materijalne prirode i posljedično se brine o materijalnim dobrobitima, povoljnim ili nepovoljnim. Drugim riječima, um, koji je voda osjetila, u potpunosti je uključen u materijalne djelatnosti, život za životom. Tako neprestano dobija razne vrste tijela i ispašta bijedna materijalna stanja.
Na temelju mentalnih izmišljotina stvorilo se bezbožno društveno ponašanje. Ako se um zaokupi takvim djelatnostima, osoba sigurno ostaje uvjetovana u materijalnom svijetu. Prema raznim mišljenjima, postoji jedanaest ili dvanaest mentalnih djelatnosti, koje se opet dalje mogu promijeniti u stotine i tisuće. Osoba, koja nije duhovno svjesna, podređena je svim tim mentalnim izmišljotinama i tako materijalna energija njome upravlja. Živo biće, koje je slobodno od mentalnih izmišljotina, dostiže razinu čiste duhovne duše bez materijalnih nečistoća.
Ako sam sretan u životu i imam dobru karmu, što u tome može biti loše?
U Bhagavad-giti (2.45), Krishna savjetuje Arjunu da postane transcendentalan s obzirom na materijalne djelatnosti pod prisilom triju materijalnih odlika prirode (traigunya-vishaya veda) koje se sastoje od neznanja, strasti i vrline. Svrha proučavanja Veda je transcendirati djelatnosti triju odlika materijalne prirode. Naravno, u materijalnom svijetu odlika vrline smatra se najboljom i kada je osoba na razini sattva-gune ili vrline, tada može biti uzdignuta na više planetarne sustave. No to ipak nije savršenstvo. Mora doći do zaključka da čak ni razina sattva-gune nije dobra. Osoba može sanjati da je postala kralj i da ima dobru obitelj, ženu i djecu, ali na kraju sna dolazi do zaključka daje to nestvarno. Slično, sve vrste materijalne sreće nepoželjne su za osobu koja želi duhovni spas.
Ako osoba ne dode do zaključka da nema ništa s bilo kakvom materijalnom srećom, ne može doći na razinu shvaćanja Apsolutne Istine, ili tattva jnane.
Na koji način um prenosi dušu u novo materijalno tijelo?
Materijalistički um prekriva dušu ili živo biće i vodi ju u različite vrste života. To se zove stalna materijalna egzistencija. Živo biće zbog svoga uma ispašta ili uživa materijalne bijede i sreću. Bivajući tako u iluziji, um dalje stvara pobožne i bezbožne djelatnosti i njihovu karmu te tako duša postaje uvjetovana. Mentalne djelatnosti pod utjecajem materijalne prirode uzrokuju sreću i nesreću u materijalnom svijetu. Prekriveno iluzijom, živo biće vječno nastavlja uvjetovani život pod raznim imenovanjima. Takva živa bića nazivaju se nitya-baddha, vječno ili beskonačno dugo uvjetovana. Dakle, um je uzrok uvjetovanog života. Upravo stoga, cijeli proces yoge služi ovladavanju umom i osjetilima. Ako je um pod nadzorom, osjetila su također pod nadzorom. Na taj način duša je spašena od reakcija na pobožne i grješne djelatnosti. Ako se um uključi u proces bhakti-yoge, osjetila se prirodno uključuju u Božju službu. Kad se um i osjetila uključe u predano služenje, živo biće postaje svjesno Boga. Čim netko uvijek misli na Boga, postaje savršeni yogi, kao što je potvrđeno u Bhagavad-giti (yoginam api sarvesham). Ta antaratma, um, uvjetovan je materijalnom prirodom. Kao što je u Vedama rečeno: maya rachitantaratma – um, budući da je najjači, prekriva živo biće i stavlja ga u valove materijalnog postojanja.
Je li ovaj svijet zbilja ili iluzija?
O ovome sam više govorio u jednoj od svojih knjiga pod nazivom “Misterij stvarnosti i vremena”. No evo i ovdje kratkog odgovora. Budući da svemir nema krajnje postojanje, sve su stvari unutar njega – kratkoća, razlike, veličina, mršavost, malenost, grubost, rezultat, uzrok, simptomi života i materijali – zamišljene. To su sve grnčarski lonci napravljeni od iste tvari, zemlje, no imaju drukčije nazive. Razlike se očituju po materijalu, prirodi, sklonosti, vremenu i djelatnosti. Valja znati daje sve to samo očitovanje materijalne prirode. Privremena očitovanja i raznolikosti unutar materijalnog svijeta tvorevine su materijalne prirode u raznim okolnostima: prakriteh kriyamanani. Akcije i reakcije koje materijalna priroda sprovodi ponekad su prihvaćene kao naši znanstveni pronalasci, stoga ih želimo pripisati sebi i prkositi postojanju Boga. To je opisano u Bhagavad-giti (3.27): ahankara-vimudhatma – zato što je prekriveno materijalnom prirodom, živo biće pokušava sebi pripisati različite tvorevine unutar materijalnog svijeta. Zapravo je sve to stvoreno time što je energija Vrhovne Božanske Osobe pokrenula materijalnu silu. Stoga je krajnji uzrok Svevišnji Bog.
Ako netko želi uživati u ovom svijetu, što je u tome loše?
Živo biće luta putem materijalnog života koji je za njega vrlo težak i prihvaća ponovno rođenje i smrt. Budući da je zarobljeno materijalnim svijetom pod utjecajem triju odlika materijalne prirode – vrline, strasti i neznanja (sattva-guna, rajo-guna i tamo-guna) i začarano materijalnom prirodom, ono može vidjeti samo tri ploda djelovanja. Ti plodovi su povoljni, nepovoljni i pomiješani. Zbog toga postaje vezano za religiju, ekonomski razvoj, osjetilno zadovoljenje i monističku teoriju oslobođenja (stapanje s Apsolutom). Danonoćno teško radi baš kao što drvosječa ulazi u šumu kako bi pribavio drvo koje će kasnije prodati za zaradu. No ipak, ne može uistinu dostići sreću unutar materijalnog svijeta. Možemo vrlo lako shvatiti kako je put zadovoljenja osjetila težak i nesavladiv. Ne znajući što je put zadovoljenja osjetila, osoba postaje zapletena u neprekidna rođenja i smrti te prihvaća razna tijela, ponovno i ponovno. Tako pati u materijalnom postojanju. U ovom životu osoba se može smatrati vrlo sretnom jer je Amerikanac, Indijac, Englez ili Danac, no u sljedećem će životu morati prihvatiti drugo tijelo unutar 8.400.000 vrsta. Sljedeće se tijelo mora ubrzo prihvatiti prema karmi i negodovanje nam neće pomoći. To je strogi zakon prirode. Zbog neznanja živoga bića o svom vječnom blaženom životu, ono postaje privučeno materijalnim djelatnostima pod čarima maye. U ovom svijetu nikada ne može iskusiti sreću, a ipak radi vrlo teško u neprestanom pokušaju da je dosegne. To se zove maya ili iluzija.
Što mislite o astrologiji, može li nam ona pomoći da shvatimo našu karmu?
Astrološki vedski proračuni zovu se jyotish-shastra. Budući da jyotish, ili sjaj, u materijalnom svijetu dolazi od raznih planeta i zvijezda, ta se znanost zove jyotish-shastra, znanost o svijetlećim tijelima. Naša budućnost može se nazrijeti po proračunima Jyotisha. Drugim riječima, sva svijetleća tijela – zvijezde, sunce i mjesec – svjedoci su djelatnosti uvjetovane duše. Zato ona biva nagrađena određenom vrstom tijela. Požudna osoba, čije oči su prekrivene prašinom vihora materijalnog postojanja, nimalo nije svjesna da njene djelatnosti promatraju i bilježe razni svjedoci – zvijezde i planeti. Ne znajući to, uvjetovana duša griješi na razne načine radi zadovoljenja svojih požudnih želja. Ponekad, ako nađete dobroga astrologa, možete bolje shvatiti svoju karmu.
Što mislite o današnjoj situaciji u svijetu?
Današnja situacija najbolje se može opisti sanskritskom riječju gramya-karmana. Gramya-karmana znači djelatnosti namijenjene samo poboljšanju tjelesnih udobnosti. Danas je cijelo ljudsko društvo uključeno u poboljšanje ekonomskih uvjeta i tjelesnih udobnosti. Ljudi se ne zanimaju za to što će se dogoditi nakon smrti, niti vjeruju u seljenje duše. Kada osoba znanstveno proučava evolucijsku teoriju, može shvatiti da je ljudski život raskrižje na kojem se može odabrati put napredovanja ili nazadovanja. Neki, ostajući u neznanju, nazaduju u niže životinjske oblike. U ovom životu moramo se pripremiti za promicanje u sljedeći život. To je prava svrha ljudskoga života. Umjesto što trate vrijeme pokušavajući dostići bolji položaj u materijalnom životu, ljudi bi se trebali truditi da se vrate kući, Bogu. Tada će biti riješeni svi problemi.
Na žalost, svjedoci smo iz praktičnog života kako veliki političari i vode diljem svijeta stvaraju neprijateljstvo i ne zanimaju se za duhovni napredak. Materijalni napredak može biti jako ugodan običnom čovjeku, no konačno on ostaje poražen jer se poistovjećuje s materijalnim tijelom i smatra da je sve što je povezano s njegovim tijelom, njegovo vlasništvo. To je neznanje. Zapravo, njemu ništa ne pripada, čak ni tijelo. Zbog svoje karme osoba dobije određeno tijelo i ako ne iskoristi to tijelo tako da duhovno napreduje, sve njegove djelatnosti su uzaludne.
Kakva je razlika između grješnih i pobožnih djelatnosti?
Ovo je pitanje koje se zasigurno svatko od nas upita barem jednom u životu. Yajnarthat karmano ]nyatra: ako osoba ne djeluje za zadovoljstvo Boga, mora biti upletena u reakcije plodonosnih djelatnosti. Te reakcije se zovu papa i punya – grješne i pobožne. Pobožnim djelatnostima osoba biva uzdignuta na više planetarne sustave, a grješnim djelatnostima se degradira u niže vrste života u kojima biva kažnjena zakonima prirode. U nižim vrstama života postoji evolucijski proces i kada se kažnjavanje ili zatvor živoga bića završi, ponovno mu se nudi ljudski oblik života i nova prilika da sam odluči kamo će ići. Ako ponovno prokocka priliku, duša opet biva stavljena u krug rođenja i smrti, i ponekad ide gore, a ponekad dolje, okrećući se na samsara-chakri, kotaču materijalnog postojanja. Kao što se kotač ponekad vrti prema gore, a ponekad prema dolje, strogi zakoni materijalne prirode stvaraju živom biću u materijalnom svijetu sreću ili nesreću.
Što zapravo znači imati tjelesni koncept života?
Iako je tijelo privremeno, uvijek zadaje brojne nevolje, ali ljudska se civilizacija sada nažalost temelji na tanu-mani, tjelesnom shvaćanju života u kojem osoba misli: “Ja pripadam ovoj naciji, regiji, grupaciji”, itd. Svatko od nas ima vlastite ideje i postali smo sve više uključeni individualno, društveno, zajednički i nacionalno u složenost karmanu-bandhe, grješnih djelatnosti. Za održavanje tijela ljudi ubijaju toliko mnogo drugih tijela i postaju zapleteni u karmanu-bandhu. Stoga Shrila Jiva Gosvami, jedan od najvećih filozofa i teologa svijeta, spominje riječ tanu-mani. Osobe u tjelesnom shvaćanju života su papi, grješne osobe. Za takve grješne osobe, krajnje odredište su vrlo niske razine životnih oblika (ganta tamo a]ndham). Posebno je osoba koja želi održavati svoje tijelo ubijanjem životinja, krajnje grješna i ne može shvatiti vrijednost duhovnog života. U Bhagavad-giti (16.19-20) Bog kaže: “One koji su zavidni i zli, koji su najniži medu ljudima, neprestano bacam u ocean materijalnog postojanja, u razne demonske vrste života. Ponovno i ponovno se rađajući medu vrstama demonskog života, takve osobe Mi nikada ne mogu prići. Postupno tonu do najodvratnije vrste postojanja”. Ljudski život, koji je blagodat dobiven nakon mnogo, mnogo života, namijenjen je razumijevanju duhovnih vrijednosti. Zato se osoba mora osloboditi tanu-maniya, tjelesnog shvaćanja života i shvatiti Apsolutnu Istinu.
U čemu je zapravo problem suvremenog doba?
Iako ne nedostaje novca u svijetu, nedostaje mira. Kako se ljudska energija koristi za stvaranje novca, općenita populacija je povećala kapacitet da stvara sve više i više proizvoda. No na duge staze, rezultat te neograničene i nezakonite inflacije je loša ekonomija u cijelom svijetu i to je nagnalo na stvaranje ogromnog i skupog naoružanja kako bismo uništili rezultate takvog jeftinog zarađivanja novca. Vode zemalja s velikom zaradom zapravo ne uživaju u miru, već prave planove kako se spasiti od neizbježnog uništenja nuklearnim oružjem. Ogromne se količine novca troše u vojnim pokusima. Takvi pokusi ne samo da zahtijevaju visoke troškove, već i mnoge živote (pri tome ne mislim samo na ljudske, već i na živote bezbroj životinja, biljaka, itd.). Upravo stoga, nacije su vezane zakonima karme. Kada su ljudi motivirani impulsom osjetilnog uživanja, onečišćuju zarađeni novac, koristeći ga za uništenje ljudske rase. Energija ljudske rase se tako troši po zakonima prirode zbog čovjekove mržnje prema Bogu, koji je istinski vlasnik svih energija.
Tko smo mi, otkuda dolazimo i što tražimo u ovom svijetu?
Kao živa bića, mi smo sastavni djelići Vrhovnog Gospodina. Pripadamo ustvari Njegovoj višoj duhovnoj energiji. Kao takvi možemo se pridružiti Njegovim transcendentalnim zabavama u svom neuvjetovanom stanju života, ali sve dok smo uvjetovani zakonima karme, sve dok smo u dodiru s nižom materijalnom energijom, stvaramo sami vlastite patnje grubim, pogrešnim korištenjem naše male neovisnosti. Impersonalni monisti, u Vedama nazvani mayavadiji, samo zavode ljude tvrdnjama kako su trostruke bijede dio Božjih zabava. Takvi impersonalisti i monisti zaveli su svoje sljedbenike jer pogrešno misle da su Svevišnji Gospodin i individualna duša u potpunosti jednake.
Istina je da je individualna duša jednaka po kvaliteti Svevišnjem Gospodinu, ali ne i po kvantiteti. Jer da je tako, nikada duša ne bi bila podređena zakonima materijalne prirode. Materijalna priroda je podređena volji Svevišnjega Gospodina i zato On ne može biti podređen zakonima materijalne prirode.
“O osvojitelju bogatstva, ne postoji istina viša od Mene. Sve počiva u Meni, kao što su biseri nanizani na niti.” (Bg, 7.7) Dalje Gita izjavljuje: “Obmanut utjecajem triju guna (vrline, strasti i neznanja), čitav svijet ne poznaje Mene, koji sam iznad guna i neiscrpan.” (Bg, 7.13)
Individualne duše, koje su stavljene u bijede materijalnog svijeta, ispaštaju posljedice svojih nedopuštenih djelatnosti. To je presuda Bhagavad-gite: “One koji su zavidni i zli, koji su najniži među ljudima, neprestano bacam u ocean materijalnog postojanja, u razne demonske vrste života.” (Bg, 16.19)
Dijelovi i djelići namijenjeni su za služenje cjeline i kada zlouporabe svoju neovisnost, bivaju kažnjeni. Država smatra pripadnike svojim dijelovima i djelićima, a kad oni zlouporabe svoju relativnu neovisnost, država ih stavlja pod nadležnost policije. Život stanovnika zatvora i onoga na slobodi nije jednak. Slično, patnje živih bića u zatvoru materijalne prirode ne mogu se izjednačiti sa zabavama Svevišnjeg Gospodina koji postoji u apsolutnoj slobodi sat-cid-anande, vječnosti, znanja i blaženstva. Ni jedna vlada ne želi da njezin narod djeluje kažnjivo i zbog toga pati. Zatvor je, bez sumnje, izgradila državna vlada, ali to ne znači da vlada želi svoje građane strpati u zatvor. Neizravno, neposlušni građani prisiljavaju vladu da izgradi zatvor. Vladi ne predstavlja zadovoljstvo trošiti novac na izgradnju i izdržavanje zatvora. Naprotiv, svaka bi vlada sa zadovoljstvom ukinula zatvore kad bi za njima nestala potreba.
Na isti način, ovaj materijalni svijet je stvorio Svevišnji Gospodin, no On ne želi da su živa bića u njemu. Sama živa bića donose tu odluku. Stanovnici materijalnog svijeta se stoga razlikuju od onih koji su vječno uključeni u Njegove transcendentalne zabave. Impersonalni monisti nemaju obavijest o pravom neovisnom životu u vječnom duhovnom kraljevstvu. Po njima, duhovno kraljevstvo je praznina. To je kao kad bi zatvorenici mislili da izvan zatvora nema života. Život izvan zatvora je sigurno slobodan od zatvorskih djelatnosti, ali ne i od djelovanja općenito. Duša je po prirodi vječno djelatna, no impersonalisti pokušavaju zanijekati djelatnosti duše u duhovnom kraljevstvu. Tako misle da su bijede zatvorskoga života zabave Svevišnjega Gospodina. To je zbog njihova siromašnog znanja. Bog nikada ne stvara uzrok i posljedicu individualne duše.
To je jasno objašnjeno u Bhagavad-giti na sljedeći način: “Utjelovljeni duh, gospodar grada svog tijela, ne stvara aktivnosti, niti potiče ljude da djeluju, niti stvara plodove djela. Sve to čine gune materijalne prirode. Svevišnji Gospodin ne prihvaća ničija grješna ili pobožna djela. Međutim, utjelovljena bića su zbunjena, zbog neznanja koje prekriva njihovo pravo znanje.” (Bg, 5.14-15)
Iz ovoga je jasno da se patnje čovječanstva ne smiju izjednačavati sa zabavama Vrhovnog Bića, niti je Vrhovno Biće za njih odgovorno. Bog nikada nije odgovoran ni za čije poroke ili vrline. Lošim djelovanjem padamo u sve neugodnija stanja, dok pobožnim djelatnostima krećemo na put sreće. Tako je čovjek krojač vlastitih materijalnih zadovoljstava i bijeda. Bog ne želi da se živo biće zaplete u posljedice djelatnosti, bile one dobre ili loše. On želi da se svatko vrati kući, natrag u duhovno carstvo. Sve dok nismo probuđeni u svojem čistom vječnom odnosu s Bogom, sigurno smo zbunjeni u svojim djelatnostima. Naše djelatnosti, dobre ili loše, sve se odvijaju na razini neznanja. Moramo se uzdići na razinu čistog znanja, koje predstavlja spoznaju da smo vječni sluge Vrhovnog Gospodina i uživatelji Njegovih transcendentalnih zabava. Vrhovni Gospodin je gospodar-uživatelj tih zabava, a mi smo sluge-uživatelji. Transcendentalno znanje može se dostići samo transcendentalnim predanim služenjem. Ta vrsta služenja opisana je u Bhagavad-giti: “Onima koji Me uvijek služe s ljubavlju dajem razumijevanje kojim mogu doći k Meni.” (Bg, 10.10) Samo takvim predanim služenjem, a ne ogromnim diskriminativnim znanjem, možemo upoznati Vrhovnog Gospodina kakav On jest. Kad znamo Božansku Osobu u stvarnosti, možemo ući u Njegove zabave. To je potvrđeno u svim svetim spisima.
Što zapravo znači transmigracija duše?
Nitko ne želi umrijeti. Svi želimo živjeti što duže možemo. Ta težnja nije vidljiva samo pojedinačno, već je zajednička čitavom društvu i narodima. Sva se živa bića teško bore za život i Vede kažu da je to prirodno. Živo biće je vječno, ali zbog vezanosti materijalnim postojanjem mora neprestano mijenjati tijelo. Taj proces zove se transmigracija duše, a do nje dolazi zbog karma-bandhane, ili vezanosti za vlastiti rad. Živo biće ili duša mora raditi za svoj kruh jer to je zakon materijalne prirode, a ako ne djeluje prema svojim propisanim dužnostima, ogrješuje se o taj zakon i sve se snažnije veže za krug rođenja i smrti. Drugi oblici života također su podređeni krugu rođenja i smrti, no kada živo biće dobije ljudski oblik života, tada bez sumnje dobija priliku za oslobođenje od zakona karme.
Ako sam zaboravio svoj prošli život, kako je onda moguće da se moja karma nastavlja u ovom životu?
Jasno je izjavljeno u Giti da Gospodin daje inteligenciju individualnoj duši i da su pamćenje i zaborav tu zbog utjecaja Nad-duše (Paramatme). Nitko ne može djelovati neovisno od odobrenja Nad-duše. Stoga individualna duša djeluje prema prošloj karmi, na što ju je prisjetio Gospodin. Priroda individualne duše je zaborav, ali prisutnost Boga unutar srca u svojoj ekspanziji kao Paramatme, podsjeća ju što je htjela učiniti u prošlom životu. Inteligencija individualne duše predstavlja se poput vatre u drvetu. Iako je vatra uvijek vatra, ona se vidi u veličini srazmjernoj veličini drveta. Na sličan način, iako je individualna duša kvalitativno jednaka s Vrhovnim Gospodinom, ona promatra svijet prema granicama svoga sadašnjeg tijela.
Kako se duša pojavljuje u raznim oblicima u ovom svijetu i kako je započela ta njezina transmigracija?
Kao što je voda u dodiru sa zrakom ponekad puna mjehurića, tako miješanjem materijalne prirode i Vrhovne Osobe, uzrokuje se pojavljivanje živih bića unutar materijalnog svijeta u raznim oblicima i uvjetima, pod utjecajem odlika materijalne prirode. Tako nije neispravno zaključiti da živa bića, pojavljujući se unutar materijalnog svijeta u raznim oblicima, poput ljudi, životinja, ptica i zvijeri, dobivaju svoja tijela zbog različitih želja. Duša je uvijek ista, ali je odjeća, materijalna tijela koja stječe prema svojoj karmi, različita. Nitko ne može reći kada su se u njoj probudile takve želje i zato je rečeno anadi-karma: uzrok takvog materijalnog postojanja nemoguće je pronaći.
Nitko ne zna kada je počeo materijalni život, iako taj početak postoji jer izvorno, svako živo biće je duhovna iskra. Kao što iskre, koje iskaču iz vatre, imaju početak, živa bića koja dolaze u ovaj materijalni svijet također imaju početak, ali nitko ne može reći kada. Čak su i u vrijeme uništenja živa bića bila stopljena s duhovnim postojanjem Boga, kao u dubokom snu, no njihove izvorne želje da vladaju nad materijalnom prirodom nisu se stišale. Ponovno, kad je došlo do kozmičkog očitovanja, izašla su da bi ispunila iste želje i zato se pojavljuju u različitim vrstama života.
